Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5141/13 (E. G.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ostavinski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5141/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5141/13, rješavajući apelaciju Edina Gačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14, 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Edina Gačića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 O 017074 03 O.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 O 017074 03 O u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Edin Gačić (u daljnjem tekstu: apelant), koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, podnio je 16. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 O 017074 03 O. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 16. juna 2014. godine, a od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 28. jula 2014. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 19. juna 2014. godine, a Okružni sud 4. augusta 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Na osnovu smrtovnice Općine Novo Sarajevo broj 06-13-11789 od 1. jula 2003. godine kod Općinskog suda II u Sarajevu pokrenut je ostavinski postupak iza preminule Sifate Gačić (u daljnjem tekstu: ostaviteljica), apelantove majke. Općinski sud II u Sarajevu se proglasio nenadležnim za vođenje ostavinskog postupka, te ga je uputio Osnovnom sudu na odlučivanje.
6. Osnovni sud je 5. decembra 2003. godine zakazao ročište za raspravljanje zaostavštine. Na navedeno ročište nije pristupila E.M., kćerka preminule, iako je bila uredno pozvana.
7. E.M. je 29. jula 2005. godine na zapisnik kod Osnovnog suda dala nasljedničku izjavu kojom se prihvatila nasljeđa, te je izjavila da je apelant osuđen na kaznu zatvora od 20 godina zbog ubistva ostaviteljice. Osnovni sud je E.M. naložio da dostavi dokaz o imovini ostaviteljice, te krivičnu presudu suda kojom se dokazuje da je apelant proglašen krivim za ubistvo ostaviteljice.
8. Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 71 0 O 017074 03 O od 15. juna 2012. godine proglašen je dovršenim postupak za raspravljanje zaostavštine iza ostaviteljice, a njenom nasljednicom proglašena je E.M. U obrazloženju rješenja o nasljeđivanju od 15. juna 2012. godine Osnovni sud je uvidom u Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-126/02 od 3. februara 2003. godine utvrdio da je apelant izvršio djelo teško ubistvo svoje majke zbog čega ga je sud, u skladu sa članom 129. Zakona o nasljeđivanju, isključio iz nasljedstva.
9. Nezadovoljan navedenom odlukom, apelant je 27. juna 2012. godine izjavio žalbu Okružnom sudu, a Osnovni sud je 14. juna 2014. godine dostavio spis Okružnom sudu radi odlučivanja o apelantovoj žalbi.
10. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 O 017074 14 Gž od 14. jula 2014. godine apelantovu žalbu uvažio, pobijano rješenje o nasljeđivanju ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da apelantova žalba osnovano ukazuje na povredu odredaba vanparničnog postupka, jer apelantu nije bila data mogućnost da učestvuje u ostavinskom postupku, što je bilo od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.
11. Prema stanju spisa, ostavinski postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je u predmetnom ostavinskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Apelant je istakao da nije bio obaviješten da se vodi ostavinski postupak iza njegove majke, da je Osnovnom sudu trebalo više od sedam godina da mu dostavi rješenje o nasljeđivanju, kao i da do trenutka podnošenja apelacije nije bila donesena odluka o njegovoj žalbi na rješenje o nasljeđivanju. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i utvrdi povredu navedenih prava.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je ukratko izložio tok žalbenog postupka, te istakao da je taj sud na sjednici vijeća od 14. jula 2014. godine apelantovu žalbu uvažio, rješenje o nasljeđivanju ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud se nije izjašnjavao o razlozima dužine postupka, već je istakao da je predmet upućen Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbi.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
16. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni list SRBiH» broj 10/89 i «Službeni glasnik RS» broj 74/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
17. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.
1.4. Raspravljanje zaostavštine Član 123.
(1) Za raspravljanje zaostavštine sud će odrediti ročište.
(2) U pozivu na ročište sud će zainteresovana lica obavijestiti o pokretanju postupka i o postojanju testamenta ako postoji i pozvati da odmah dostave sudu pismeni testament, odnosno ispravu o usmenom testamentu, ako se kod njih nalazi ili da naznače svjedoke usmenog testamenta.
(3) Sud će u pozivu upozoriti zainteresovana lica da mogu do završetka postupka dati izjavu da li se primaju nasljeđa, ili se nasljeđa odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne daju izjavu, da će sud o njihovom pravu odlučiti prema podacima kojima raspolaže. (4) O pokretanju postupka za raspravljanje zaostavštine, ako je umrli ostavio testament, sud će obavijestiti i na ročište pozvati i ona lica koja bi mogla po zakonu polagati prava na nasljeđe.
(5) Ako je umrli postavio izvršioca testamenta, sud će i njega obavijestiti o pokretanju postupka.
Član 125.
(1) U postupku za raspravljanje zaostavštine sud će raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavštinu, a naročito o pravu na nasljeđe, o veličini nasljednog dijela i o pravu na legat.
(2) O pravima iz prethodnog stava sud po pravilu odlučuje nakon što od zainteresovanih lica uzme potrebne izjave.
(3) O pravima lica koja nisu došla na ročište, a uredno su pozvana, sud će raspraviti prema podacima sa kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pismene izjave koje sud primi do donošenja rješenja.
(4) Prilikom raspravljanja zaostavštine zainteresovana lica mogu dati izjave bez prisustva drugih zainteresovanih lica, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim licima daje prilika da se izjasne o izjavama drugih zainteresovanih lica.
(5) Ako sud posumnja da je lice koje po zakonu polaže pravo na nasljeđe jedini ili najbliži srodnik umrlog, može saslušati i lica za koja smatra da bi mogla imati jednako ili jače pravo na nasljeđe, a može ta lica pozvati i oglasom po odredbama člana 124. ovog zakona.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni ostavinski postupak nije okončan ni nakon jedanaest godina i dva mjeseca od pokretanja, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je u predmetnom ostavinskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Osnovni sud okončao ostavinski postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je na osnovu smrtovnice od 1. jula 2003. godine pokrenut predmetni ostavinski postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste jedanaest godina i dva mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o vanparničnom postupku raspravljanja zaostavštine, te da se predmetni postupak, imajući u vidu procesne radnje koje je Osnovni sud u dosadašnjem toku postupka poduzeo, ne može smatrati naročito složenim. Pored toga, Ustavni sud smatra kako apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka.
28. Sumirajući predmetni vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut na osnovu smrtovnice od 1. jula 2003. godine, te da postupak ni nakon 11 godina i dva mjeseca nije okončan. Ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je tom sudu trebalo više od devet godina da donese rješenje o nasljeđivanju, te približno dvije godine da Okružnom sudu dostavi spis predmeta radi odlučivanja o apelantovoj žalbi na rješenje o nasljeđivanju. Također, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud postupao nedjelotvorno s obzirom na to da je rješenjem Okružnog suda od 14. jula 2014. godine utvrđeno da je prvostepeno rješenje nepravilno i nezakonito, zbog čega je Okružni sud prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Ustavni sud dalje primjećuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije naveo niti jedan razlog koji je eventualno mogao utjecati na dužinu trajanja ostavinskog postupka iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja za dužinu predmetnog postupka pred navedenim sudom. S druge strane, iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je postupak pred Okružnim sudom trajao nerazumno dugo s obzirom na to da je taj sud u relativno kratkom roku nakon prijema predmeta od Osnovnog suda (14. juna 2014. godine) donio odluko o apelantovoj žalbi . Ustavni sud posebno naglašava da je Osnovni sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 2003. godine, što je taj sud u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa u skladu sa odredbom člana 10. ZPP, u vezi sa odredbom člana 2. stav 2. ZVP, odnosno da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Sve navedeno, a posebno da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 11 godina i dva mjeseca nije okončao predmetni postupak za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog vanparničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni vanparnični postupak za raspravljanje zaostavštine nije okončan ni 11 godina i dva mjeseca od pokretanja. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Osnovnom sudu, koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
32. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić