Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4151/13 (I. H.)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pristup sudu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4151/13
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4151/13, rješavajući apelaciju Ioannisa Hafisa, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tAčka b), člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14, 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ioannisa Hafisa.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj P-7745/99.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu s članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese donese odluku u predmetu broj P- 7745/99, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 74 st.
1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Ioannisu Hafisu u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na pristup sudu.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ioannis Hafis (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tessalonikija, Republika Grčka, kojeg zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj P-7745/99.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 26. maja 2014. godine zatraženo da najkasnije u roku od pet dana dostavi odgovor na apelaciju.
3. Do trenutka donošenja ove odluke Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 4. septembra 2014. godine od Osnovnog suda pribavio usmenu informaciju o stanju predmeta, o čemu je sačinjena službena zabilješka u spisu. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda, dokumenata i informacija predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na slijedeći način:
6. Apelant je 6. avgusta 1999. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Republike Srpske, koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, vsp. 200.000,00 KM. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-7745/99.
7. Podneskom od 28. maja 2012. godine apelant je samoinicijativno uredio tužbu u skladu sa odredbama novog Zakona o parničnom postupku Republike Srpske iz 2003. godine.
8. Prema informaciji o stanju predmeta koju je Ustavni sud pribavio od Osnovnog suda 4. septembra 2014. godine, od podnošenja tužbe nije preduzeta nijedna procesna radnja u predmetu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je, zbog nepostupanja Osnovnog suda po njegovoj tužbi, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno pravo na pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je ukratko iznio relevantne činjenice i istakao da mu je, zbog nepostupanja Osnovnog suda, uskraćeno pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i apelantu odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM zbog neopravdano dugog trajanja postupka.
V.Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
11. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase: Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. VI.Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz «presuda» se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 10/01). Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom II/1 Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Imajući u vidu da apelant ukazuje da od podnošenja tužbe Osnovnom sudu taj sud još nije zakazao niti jednu raspravu po tužbi za naknadu štete, a iz stanja spisa proizilazi da Osnovni sud nije preduzeo bilo kakvu aktivnost u predmetu, Ustavni sud smatra da apelant zapravo ukazuje na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se suština apelacije odnosi na nemogućnost pokretanja postupka pred nadležnim sudom koji bi rezultirao odlukom o njegovim građanskim pravima i obavezama.
16. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da je na konkretni slučaj primjenjiv član 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, koji utvrđuje da Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je neprocesuiranjem tužbe povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana stav 2, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud zapaža da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da je predmet apelacije propust nadležnog suda da procesuira apelantovu tužbu, odnosno da odluči o njegovim pravima i obavezama građanske prirode, zbog čega je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije obezbjeđuje svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6 stav 1 Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi, Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A broj 18, stav 35) zauzeo stav da bi bilo „neshvatljivo da član 6 stav 1 detaljno opisuje proceduralne garancije obezbijeđene strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu“. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka. Stav Evropskog suda je da je pravo na pristup sudu elemenat sadržan u članu 6 stav 1 Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kada se čitaju u svom kontekstu i u svjetlu sljedeća dva pravna načela: (1) načelo po kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudu kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
23. Razmatrajući konkretan slučaj u svjetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju prihvaća i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za sopstveni propust da procesuira apelantovu tužbu. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je propust Osnovnog suda da u vremenu nešto dužem od 15 godina preduzme bilo kakvu radnju s ciljem procesuiranja apelantove tužbe rezultirao je povredom njegovog prava na pristup sudu, te onemogućavanjem apelanta da se pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom odluči o njegovom građanskom pravu, odnosno obavezi (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 994/04 od 13. septembra 2005. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
24. Naposljetku, Ustavni sud zapaža da mogućnost da se podnese zahtjev i da, zatim, o tom zahtjevu ne bude odlučeno ne zadovoljava standarde propisane članom 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Dom za ljudska prava, predmet broj CH/98/1309 i ostali, Kajtaz i ostali protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, tačka 146).
25. S obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, Ustavni sud konstatuje da apelant nije imao efektivno pravo pristupa sudu, pa je propustom Osnovnog suda da procesuira njegovu tužbu u periodu nešto dužem od 15 godina povrijeđen član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se i ti navodi odnose na činjenicu neprocesuiranja apelantove tužbe. Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
29. S obzirom na to da Osnovni sud u periodu od 15 godina i jedan mjesec nije procesuirao apelantovu tužbu, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.250,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pristup sudu, imajući u vidu da u periodu od nešto više od 15 godina Osnovni sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem procesuiranja tužbe, što predstavlja povredu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
31. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić