Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1120/13 (D.o.o. FAS-MAL Sanski Most)
Odluka donesena 07. 10. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1120/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine, u predmetu broj AP-1120/13, rješavajući apelacije D.o.o. FAS-MAL Sanski Most i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
D.o.o. FAS-MAL Sanski Most, protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 006621 12 Pž od 12. februara 2013.
godine;
Kasim Kapić, Enver Kapić i Enes Kapić, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 004950 11 Gž od 25. marta 2013. godine;
Darinka-Marija-Julija Korda, protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 009986 09 Gz od 6. februara 2013.
godine;
Ive Jerković, protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 DN 007454 13 Gž od 28. marta 2013. godine;
Esad Bečirhodžić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 005204 13 Gž od 1. oktobra 2013. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1120/13 D.o.o. FAS-MAL Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 18. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 006621 12 Pž od 12. februara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, na osnovu pravosnažnog rješenja donesenog u izvršnom postupku, dozvoljena je uknjižba hipoteke u zemljišnoknjižni uložak na apelantovim nekretninama, radi obezbjeđenja novčanog potraživanja povjerioca prema izvršeniku, apelantovom pravnom predniku, u korist povjerioca. U toku postupka je utvrđeno da u konkretnom slučaju nije bila potrebna apelantova suglasnost za uknjižbu založnog prava (hipoteke) na apelantovim nekretninama koje su upisane u zemljišnoknjižni uložak novouspostavljene zemljišne knjige, budući da je založno pravo već ranije konstituisano na istim nekretninama i evidentirano u ranijem p.l. Nadalje, utvrđeno je da je založno pravo (hipoteka) ustanovljeno na nekretnini u korist hipotekarnog povjerioca i navedeno pravo je po svojoj prirodi bilo nedjeljivo u odnosu na nekretninu, tako da je bila irelevantna činjenica promjene vlasništva na nekretnini koja je opterećena hipotekom.
2. AP-1420/13 Kasim Kapić, Enver Kapić i Enes Kapić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Velike Kladuše, koje zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 5. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 004950 11 Gž od 25. marta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata kojom su tražili da se utvrdi da je ništav upis posjeda u katastru na ime drugotuženog u odnosu na određenu parcelu, da se odredi upis navedenog dijela parcele u katastru na ime oca apelanata sa 1/1 dijela, te da se obaveže drugotuženi da apelantima preda u posjed predmetnu parcelu. U toku postupka je utvrđeno da je otac prvotužene nakon izvršene diobe od svoga oca dobio dio zemljišta u vlasništvo i posjed i kao takav upisan u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu, te da je navedene nekretnine valjanim pravnim poslom poklonio prvotuženoj, koja je iste kupoprodajnim ugovorom prodala drugotuženom i koji je na osnovu njega upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine.
3. AP-1481/13 Darinka-Marija-Julija Korda (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Damir Alagić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 009986 09 Gz od 6. februara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin prijedlog za ispravku upisa u zemljišnoj knjizi, te je određena zabilježba odbijenog prijedloga. U toku postupka je utvrđeno da je bio ispravan upis izvršen temeljem rješenja kojim su nacionalizovane i postale društvena svojina nekretnine u vlasništvu Stanka Štambuka i dr., te stoga nije bilo osnova za njegovu ispravku na osnovu odredbe člana 60. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH.
4. AP-2392/13 Ive Jerković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupaju Emira Imširević i Edžerija Trejić, advokati iz Bihaća, podnio je 3. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 DN 007454 13 Gž od 28. marta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama djelomično je prihvaćen i dozvoljen, na osnovu presude zbog propuštanja Općinskog suda u Bihaću, otpis određenih parcela iz A lista zemljišnoknjižnog uloška i upis istih u A list novog zemljišnoknjižnog uloška, uz prijenos B lista, uknjižbu prava vlasništva u B listu na nekretnine dosadašnje vlasništvo Ruže Čorak sa dijelom 1/4 u korist apelanta. Nadalje, odukom je odbijen apelantov zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku na nekretnine u A listu dosadašnje vlasništvo Bože Čorka sa dijelom 1/4, Jelene Čorak sa dijelom 1/4 i Marija Čorka sa dijelom 1/4, te je određen upis zabilježbe odbijenog zahtjeva. U toku postupka je utvrđeno da je odbijen apelantov zahtjev za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na suvlasničkim dijelovima Bože Čorka, Jelene Čorak i Marija Čorka, jer isti nisu imali procesni položaj tuženih u parnici iz koje je proistekla presuda zbog propuštanja u svoje lično ime, tj. kao suvlasnici predmetnih nekretnina, već samo kao zakonski nasljednici iza umrle majke za suvlasnički dio na kojem je majka bila uknjižena.
5. AP-4868/13 Esad Bečirhodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa Suad Agić, advokat iz Visokog, podnio je 28. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 005204 13 Gž od 1. oktobra 2013. godine. Apelant je dopunio apelaciju 21. januara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom dozvoljen je otpis parcele u naravi kuća, zgrada (zemljišnoknjižno tijelo II) i dvorište (zemljišnoknjižno tijelo I), dosadašnje državno vlasništvo, pravo korištenja Selver Mehanović sa dijelom 7/8 i apelant sa dijelom 1/8, te upis iste u A list novog zemljišnoknjižnog uloška sa uknjižbom prava vlasništva na zemljištu (zemljišnoknjižno tijelo I) u korist državna svojina sa 1/1, uknjižba prava vlasništva na kući i zgradi (zemljišnoknjižno tijelo II) u korist Selvera Mehanovića sa dijelom 7/8 i apelanta sa dijelom 1/8, prijenos izjave upisane u C listu zemljišnoknjižnog uloška u C list novog zemljišnoknjižnog uloška i brisanje iste, uknjižba prava trajnog korištenja u C listu novog zemljišnoknjižnog uloška na zemljištu (zemljišnoknjižno tijelo I) vlasništvo državna svojina sa 1/1, u korist Selvera Mehanovića sa dijelom 7/8 i apelanta sa dijelom 1/8. U toku postupka je utvrđeno da je na osnovu zahtjeva Selvera Mehanovića za upis prava suvlasništva na izgrađenom objektu u skladu sa članom 39. Zakona o građevinskom zemljištu, donesena osporena odluka, primjenom relevantnih odredbi Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, Zakona o građevinskom zemljištu i Zakona o zemljišnim knjigama FBiH. Nadalje, u pogledu obima prava na nekretninama, utvrđeno je da se u skladu sa odredbom člana 9. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatralo tačnim, te da je prema izvodu iz zemljjišnoknjižnog uloška, apelant upisan kao korisnik sa dijelom 1/8, a Selver Mehanović sa dijelom 7/8.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1120/13.
Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić