Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-309/13 (S. K., N. T. i E. A.)
Odluka donesena 07. 10. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-309/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine, u predmetu broj AP-309/13, rješavajući apelacije Sadine Kadrić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Sadina Kadrić, Nizama Tutić i Elbisa Ajanović protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013693 11 REV od 1. novembra 2012. godine;
Samija Rovčanin, Halida Kurtović i Ahmed Adžović protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013697 11 REV od 16. oktobra 2012. godine;
Ezrenka Trnčić i Almir Sijerčić protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013755 11 REV od 9.
oktobra 2012. godine;
Juso Drljević protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013954 11 REV od 11. decembra 2012.
godine;
Taib Radovović, Rasema Ferhatović, Samira Kanlić i Jasmina Pleh protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 014451 11 REV od 8. januara 2013. godine;
Fatima Sijerčić, Anera Zagrljača i Edina Herenda protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013752 11 REV od 25. decembra 2012. godine;
Dragija Devlić, Bakša Fejzić, Amela Kazagić i Hasena Adžović protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013773 11 REV od 25. decembra 2012.
godine;
Senada Aleta, Šućrija Salić, Elvira Borčak protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013689 11 REV od 22. januara 2013. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-309/13 Sadina Kadrić, Nizama Tutić i Elbisa Ajanović (u daljnjem tekstu: apelantice), sve iz Goražda, koje zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnijele su 24. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013693 11 REV od 1. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica kojeg su podnijele protiv JU Osnovna škola „Husein ef. Đozo“ iz Goražda (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnoj pravnoj stvari, apelantice potražuju razliku u visini između plaća i regresa koji bi im pripadali u skladu sa odredbama čl. 30., 31., 32. i 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), tvrdeći da je Bosansko-podrinjski kanton potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora i da tuženu stoga obavezuje njegov normativni dio. Nakon provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da Vlada Bosansko-podrinjskog kantona nije opunomoćila Vladu Federacije Bosne i Hercegovine za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje predmetnog Kolektivnog ugovora, niti je isti objavljen u Službenim novinama tog kantona. Stoga je zaključeno da Bosansko-podrinjski kanton nije zaključio, niti je naknadno pristupio navedenom Kolektivnom ugovoru u smislu odredbe člana 115. Zakona o radu FBiH, slijedom čega apelantice ne mogu crpiti svoja prava iz relevantnih odredaba tog ugovora.
2. AP-311/13 Samija Rovčanin, Halida Kurtović i Ahmed Adžović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnijeli su 24. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013697 11 REV od 16. oktobra 2012. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojeg su podnijeli protiv JU Osnovna škola „Husein ef. Đozo“ iz Goražda (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnoj pravnoj stvari, apelanti potražuju razliku u visini između plaća i regresa koji bi im pripadali u skladu sa odredbama čl. 30., 31., 32. i 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), tvrdeći da je Bosansko-podrinjski kanton potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora i da stoga obavezuje tuženu. Nakon provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da tužena nije bila u obavezi primjenjivati navedeni Kolektivni ugovor, budući da u konkretnom slučaju nije ispunjena zakonska obaveza prema članu 73. navedenog Kolektivnog ugovora, jer isti nije dostavljen na nadležnom organu na registraciju i nije objavljen u službenom glasilu kantona.
3. AP-561/13 Ezrenka Trnčić i Almir Sijerčić (u daljnjem tekstu: apelanti), oboje iz Goražda, koje zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnijeli su 8. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013755 11 REV od 9. oktobra 2012. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojeg su podnijeli protiv JU Osnovna škola „Husein ef. Đozo“ iz Goražda (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnoj pravnoj stvari, apelanti potražuju razliku u visini između plaća i regresa koji bi im pripadali u skladu sa odredbama čl. 30., 31., 32. i 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), tvrdeći da je Bosansko-podrinjski kanton potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora i da tuženu stoga obavezuje njegov normativni dio. Nakon provedenog postupka je utvrđeno da Vlada Bosansko-podrinjskog kantona nije opunomoćila Vladu Federacije Bosne i Hercegovine za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje predmetnog Kolektivnog ugovora, niti je isti objavljen u Službenim novinama tog kantona. Stoga je zaključeno da Bosansko-podrinjski kanton nije zaključio, niti je naknadno pristupio navedenom Kolektivnom ugovoru u smislu odredbe člana 115. Zakona o radu FBiH, slijedom čega apelanti ne mogu crpiti svoja prava iz relevantnih odredaba tog ugovora.
4. AP-947/13 Juso Drljević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Goražda, kojeg zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnio je 7. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013954 11 REV od 11. decembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom . U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojeg je podnio protiv JU Osnovna škola „Husein ef. Đozo“ iz Goražda (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnoj pravnoj stvari, apelant potražuje razliku u visini između plaća i regresa koji bi mu pripadali u skladu sa odredbama čl. 30., 31., 32. i 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), tvrdeći da je Bosansko-podrinjski kanton potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora i da tuženu stoga obavezuje njegov normativni dio. Nakon provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da Vlada Bosansko-podrinjskog kantona nije opunomoćila Vladu Federacije Bosne i Hercegovine za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje predmetnog Kolektivnog ugovora, niti je isti objavljen u Službenim novinama tog kantona. Stoga je zaključeno da Bosansko-podrinjski kanton nije zaključio, niti je naknadno pristupio navedenom Kolektivnom ugovoru, slijedom čega apelant ne može crpiti svoja prava iz relevantnih odredaba tog ugovora.
5. AP-1415/13 Taib Radovović, Rasema Ferhatović, Samira Kanlić i Jasmina Pleh (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Goražda, koje zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnijeli su 5. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 014451 11 REV od 8. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojeg su podnijeli protiv JU Osnovna škola „Husein ef. Đozo“ iz Goražda (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnoj pravnoj stvari, apelanti potražuju razliku u visini između plaća i regresa koji bi im pripadali u skladu sa odredbama čl. 30., 31., 32. i 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), tvrdeći da je Bosansko-podrinjski kanton potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora i da tuženu stoga obavezuje. Nakon provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da Vlada Bosansko-podrinjskog kantona nije opunomoćila Vladu Federacije Bosne i Hercegovine za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje predmetnog Kolektivnog ugovora, niti je isti objavljen u Službenim novinama tog kantona. Stoga je zaključeno da Bosansko-podrinjski kanton nije zaključio, niti je naknadno pristupio navedenom Kolektivnom ugovoru, pa se isti ne može primijeniti na apelante. Također je u osporenoj odluci navedeno da su neovlašteni potpisi na aktima ništavi po članu 103. Zakona o obligacionim odnosima, pa je u postupku kao prethodno pitanje to razriješeno na način da je utvrđeno da potpis i pečat ministra obrazovanja i kulture Bosansko-podrinjskog kantona nije stavljen u skladu sa zakonskim ovlaštenjima, a time nemaju ni pravne posljedice.
6. AP-1659/13 Fatima Sijerčić, Anera Zagrljača i Edina Herenda (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnijele su 19. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013752 11 REV od 25. decembra 2012. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica kojeg su podnijele protiv JU Osnovna škola „Husein ef. Đozo“ iz Goražda (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnoj pravnoj stvari, apelantice potražuju razliku u visini između plaća i regresa koji bi im pripadali u skladu sa odredbama čl. 30., 31., 32. i 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), tvrdeći da je Bosansko-podrinjski kanton potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora i da stoga obavezuje tuženu. Nakon provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da Vlada Bosansko-podrinjskog kantona nije opunomoćila Vladu Federacije Bosne i Hercegovine za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje predmetnog Kolektivnog ugovora, niti je isti objavljen u Službenim novinama tog kantona. Stoga je zaključeno da Bosansko-podrinjski kanton nije zaključio, niti je naknadno pristupio navedenom Kolektivnom ugovoru u smislu odredbe člana 115. Zakona o radu FBiH, slijedom čega apelantice ne mogu crpiti svoja prava iz relevantnih odredaba tog ugovora. Također je u osporenoj odluci navedeno da su redovni sudovi pravilno imali u vidu odredbu člana III.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojoj je stvaranje obrazovne politike, uključujući i donošenje propisa o obrazovanju, u isključivoj nadležnosti kantona.
7. AP-1661/13 Dragija Devlić, Bakša Fejzić, Amela Kazagić i Hasena Adžović (u daljnjem tekstu: apelantice) koje zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnijele su 19. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013773 11 REV od 25. decembra 2012. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica kojeg su podnijele protiv JU Osnovna škola „Husein ef. Đozo“ iz Goražda (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnoj pravnoj stvari, apelantice potražuju razliku u visini između plaća i regresa koji bi im pripadali u skladu sa odredbama čl. 30., 31., 32. i 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), tvrdeći da je Bosansko-podrinjski kanton potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora i da stoga obavezuje tuženu. Nakon provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da Vlada Bosansko-podrinjskog kantona nije opunomoćila Vladu Federacije Bosne i Hercegovine za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje predmetnog Kolektivnog ugovora, niti je isti objavljen u Službenim novinama tog kantona. Stoga je zaključeno da Bosansko-podrinjski kanton nije zaključio, niti je naknadno pristupio navedenom Kolektivnom ugovoru u smislu odredbe člana 115. Zakona o radu FBiH, slijedom čega apelantice ne mogu crpiti svoja prava iz relevantnih odredaba tog ugovora. Također je u osporenoj odluci navedeno da su redovni sudovi pravilno imali u vidu odredbu člana III.4.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojoj je stvaranje obrazovne politike, uključujući i donošenje propisa o obrazovanju, u isključivoj nadležnosti kantona.
8. AP-1779/13 Senada Aleta, Šućrija Salić, Elvira Borčak (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Goražda, koje zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnijeli su 25. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013689 11 REV od 22. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojeg su podnijeli protiv JU Osnovna škola „Husein ef. Đozo“ iz Goražda (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa. U predmetnoj pravnoj stvari, apelanti potražuju razliku u visini između plaća i regresa koji bi im pripadali u skladu sa odredbama čl. 30., 31., 32. i 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), tvrdeći da je Bosansko-podrinjski kanton potpisnik navedenog Kolektivnog ugovora i da tuženu stoga obavezuje. Nakon provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da Vlada Bosansko-podrinjskog kantona nije opunomoćila Vladu Federacije Bosne i Hercegovine za pregovaranje, zaključivanje i potpisivanje predmetnog Kolektivnog ugovora, niti je isti objavljen u Službenim novinama tog kantona. Stoga je zaključeno da Bosansko-podrinjski kanton nije zaključio, niti je naknadno pristupio navedenom Kolektivnom ugovoru, pa se isti ne može primijeniti na apelante. Također je u osporenoj odluci navedeno da su neovlašteni potpisi na aktima ništavi po članu 103. Zakona o obligacionim odnosima, pa je u postupku kao prethodno pitanje to razriješeno na način da je utvrđeno da potpis i pečat ministra obrazovanja i kulture Bosansko-podrinjskog kantona nije stavljen u skladu sa zakonskim ovlaštenjima, a time nemaju ni pravne posljedice.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-309/13.
Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u postupcima, koji su okončani osporenim odlukama Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacija, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji je u postupcima, koji su okončani osporenim odlukama, utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić