Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1892/13 (R. R.)
Odluka donesena 07. 10. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku · čl. 67, 227
- Zakon o parničnom postupku · čl. 82
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1892/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine u predmetu broj AP 1892/13, rješavajući apelacije Radivoja Rikala i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Radivoje Rikalo protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 62 0 Ps 009078 13 Ps od 14. februara 2013. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 62 0 Ps 009078 12 Ps od 30. novembra 2012. godine;
ZZ „Poljokop Bosanka“ sa p.o. Brčko protiv rješenja Apelacionog suda Brčkog Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 028304 13 Gž od 4. juna 2013. godine;
Žarko Škipina, Vojin Škipina, Milenko Šipovac, Nikola Šipovac, Veljko Šipovac, Borko Šipovac, Danilo Gambelić, Milan Šipovac, Milenko Vujadinović, Ranko Vujadinović, Dušan Vujadinović, Momčilo Vujadinović, Pero Zurovac i Slobodan Škipina protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 001694 13 Gž 2 od 19. juna 2013. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju, Odjeljenja Nevesinje broj 95 1 P 001694 12 P 2 od 2.
oktobra 2012. godine;
Fehrat Mustafić zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-38308/VN od 19. jula 2013. godine;
Rasim Balić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 010071 10 U od 28. februara 2014. godine;
Safija Musić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047315 13 Gž 2 od 28. aprila 2014. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047315 11 P 2 od 10.
septembra 2012. godine;
Branislav Lipovčić protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 I 012082 14 Gž od 17. aprila 2014. godine;
Jozo Bešlić protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 002945 Gž 3 od 19. maja 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 002945 P 4 od 25.
marta 2014. godine;
Mijo Blažević protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 St 058185 14 Pž od 6. maja 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Brčko Distriktu BiH broj 96 0 St 058185 13 St od 13. januara 2014. godine;
Senada Keserović i Hedin Keserović protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona broj 12-23-162/12 od 2. aprila 2013. godine i rješenja Građevinske inspekcije Službe za upravu ekonomskih poslova i poduzetništva Općine Zavidovići broj 03-23- 2899/12 od 5. okotbra 2012. godine;
Hasan Delić protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 P 023061 13 Gž od 10. juna 2014. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 023061 11 P od 8. maja 2013. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP 1892/13
1. Radivoje Rikalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 29. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 62 0 Ps 009078 13 Ps od 14. februara 2013. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 62 0 Ps 009078 12 Ps od 30. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom prvostepenom odlukom u parničnom postupku radi utvrđenja potraživanja v.s. 55.522,00 KM, apelantova tužba je odbačena kao neblagovremena.
2. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbom člana 118. stav 2. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 17/10) i člana 118. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 38/00, 40/00, 66/03 i 20/07) u propisanom roku podnio tužbu.
AP 3400/13
3. ZZ „Poljokop Bosanka“ sa p.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Amer Ramić, advokat iz Brčkog, podnio je 30. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčkog Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 028304 13 Gž od 4. juna 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom je potvrđeno rješenje Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 028304 11 V od 13. februara 2013. godine kojim je odbačen apelantov podnesak kao nerazumljiv ili zbog toga što ne sadrži sve što je potrebno.
4. Ustavni sud zapaža da apelant nije postupio u skladu sa odredbom člana 72. stav 2. u vezi sa članom 74. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik BiH“ broj 8/09), odnosno nije postupio po zahtjevu suda i ispravio – dopunio svoj podnesak.
AP 3627/13
5. Žarko Škipina, Vojin Škipina, Milenko Šipovac, Nikola Šipovac, Veljko Šipovac, Borko Šipovac, Danilo Gambelić, Milan Šipovac, Milenko Vujadinović, Ranko Vujadinović, Dušan Vujadinović, Momčilo Vujadinović, Pero Zurovac i Slobodan Škipina (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Nevesinja, koje zastupa Branko Simović, advokat iz Podgorice, Crna Gora, podnijeli su 17. augusta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 001694 13 Gž 2 od 19. juna 2013. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju, Odjeljenja Nevesinje broj 95 1 P 001694 12 P 2 od 2. oktobra 2012. godine. U konkretnom slučaju prvostepenim rješenjem u parničnom postupku radi smetanja posjeda tužba apelanata je odbačena kao neuredna.
6. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u propisanom roku podnio uređenu tužbu nadležnom sudu.
AP 4493/13
7. Fehrat Mustafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne podnio je 1. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu - Ministarstva rada i boračko – invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-38308/VN od 19. jula 2013. godine kojim mu je priznato pravo na otpremninu. Apelant u apelaciji traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 15.000 KM i naknadu troškova postupka u iznosu od 1.000 KM.
8. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 3. stav. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10 i 57/12) nije pokrenuo postupak izvršenja rješenja broj 05/5-38308/VN od 19. jula 2013. godine. U odnosu na apelantov zahtjev za obeštećenje, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 74. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete, te da takođe Pravilima Ustavnog suda nije propisano pravo apelanta na naknadu troškova postupka. AP 2143/14
9. Rasim Balić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajevao, podnio je 12. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 010071 10 U od 28. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu je odbijena kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo broj 04-49-126/10 veza S.H. od 19. jula 2010. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelanatova žalba izjavljena protiv zaključka Federalnog ministarstva finansija Sarajevo broj 04-49-126/10 veza S.H. od 6. jula 2010. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za obnavljanje licence (dozvole za rad) ovlašenom revizoru i konstatovano da se smatra da zahtjev nije uopće ni podnesen.
10. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. aprila 2010. godine Federalnom ministarstvu finansija Sarajevo podnio zahtjev za obnavljanje licence (dozvole za rad) ovlaštenom revizoru. Nakon toga, Federalno ministarstvo finansija Sarajevo je svojim dopisom od apelanta tražilo da otkloni nedostatke u smislu odredbi člana 6. stav 2. i člana 7. stav 4. Zakona o računovodstvu i revizjiji BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 42/04) odnosno da dostavi dokaz da je pohađao kontinuiranu profesionalnu edukaciju. Međutim, kako apelant nije postupio u skladu sa odrebama člana 67. stav
2. Zakona o upravnom postupku FBiH („Službene novine FBIH“ broj 2/98 i 48/99), Federalno ministarstvo finasija Sarajevo je donijelo zaključak kojim je njegov zahtjev odbačen, odnosno da uopće nije ni podnesen.
AP 3247/14
11. Safija Musić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 11. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047315 13 Gž 2 od 28. aprila 2014. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047315 11 P 2 od 10. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi iseljenja v.s.p. 50.000,00 KM apelantičina žalba je odbijena i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev na način preciziran u presudi.
12. Ustavni sud zapaža da apelantica u parničnom postupku radi iseljenja u skladu sa odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. /53/03, 73/05 i 19/06) nije izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047315 13 Gž 2 od 28. aprila 2014. godine.
AP 3307/14
13. Branislav Lipovčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 14. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 78 0 I 012082 14 Gž od 17. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenom odlukom je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Ip 012082 13 Ip 2 od 27. novembra 2013. godine kojom je odbačen kao neblagovremen apelantov prigovor protiv rješenja tog suda broj 78 0 Ip 012082 13 2 od 14. juna 2013. godine.
14. Ustavni sud zapaža da apealnt u predmetnom izvršnom postupku nije u skladu sa odredbama člana 12. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) u propisanom roku izjavio prigovor protiv rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Ip 012082 13 2 od 14. juna 2013. godine.
AP 3357/14
15. Jozo Bešlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Predrag Kelava, advokat iz Tomislavgrada, podnio je 15. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 002945 Gž 3 od 19. maja 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 002945 P 4 od 25. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim prvostepenim rješenjem u parničnom postupku radi smetanja posjeda, apelantova tužba je odbačena kao neblagovremena.
16. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbom člana 82. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 53/03, 73/05 i 19/06) blagovremeno podnio tužbu za smetanje posjeda.
AP 3368/14
17. Mijo Blažević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Slavko Maksimović, advokat iz Bijeljine, podnio je 16. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 St 058185 14 Pž od 6. maja 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Brčko Distriktu BiH broj 96 0 St 058185 13 St od 13. januara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim prvostepenim rješenjem odbačena je kao neblagovremena apelantova prijava potraživanja podnesena u postupku stečaja nad DOO „AUTO-MERTZ“ za trgovinu, promet i usluge, Brčko. Apelant u apelaciji traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 573.798,39 KM.
18. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbom člana 71. Zakona o stečaju, prinudnom poravnanju i likvidaciji („Služben glasnik Brčko Distrikta BiH“ broj 1/02) prijavio svoja potraživanja stečajnom sudiji u roku od 60 dana od dana objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka u „Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH“ i u „Službenom glasniku BiH“. U odnosu na apelantov zahtjev za obeštećenje, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 74. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. AP 3406/14
19. Senada Keserović i Hedin Keserović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zavidovića, podnijeli su 21. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 005537 13 U od 20. septembra 2013. godine, protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona broj 12-23-162/12 od 2. aprila 2013. godine i rješenja Građevinske inspekcije Službe za upravu ekonomskih poslova i poduzetništva Općine Zavidovići broj 03-23-2899/12 od 5. okotbra 2012. godine. U konkretnom slučaju pomenutim rješenjem Građevinske inspekcije Službe za upravu ekonomskih poslova i poduzetništva Općine Zavidovići odbačena je kao neblagovremena žalba apelanata izjavljena protiv rješenja istog organa od 24. augusta 2012. godine.
20. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu u skladu sa odredbom člana 227. Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 2/98 i 48/99) blagovremeno podnijeli žalbu protiv rješenja od 24. augusta 2012. godine.
AP 3815/14
21. Hasan Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 18. augusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 P 023061 13 Gž od 10. juna 2014. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 023061 11 P od 8. maja 2013. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi naknade štete v.s.p. 224.000,00 KM, apelantova žalba je odbijena i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev na način preciziran u presudi.
22. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi naknade štete u skladu sa odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) nije izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 P 023061 13 Gž od 10. juna 2014. godine.
Spajanje predmeta
23. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1892/13. Apelacioni navodi
24. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.)
25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
26. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
27. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
28. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić