Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2170/13 (D. K. i drugi)
Odluka donesena 07. 10. 2014.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2170/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine u predmetu broj AP 2170/13, rješavajući apelacije Drage Kondića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Drago Kondić protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 06 0 U 002344 11 Uvp, od 31. januara 2013.
godine;
A. B. protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 22 0 Pr 018777 13 Pžp 2 od 24. decembra 2012. godine;
Željko Artuković protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 08 0 U 001867 14 U 2 , od 31. marta 2014.
godine, rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambenog oslobodilačkog rata Sarajevo br. UP-I-03-41-ZKZ- 1926/11, od 6. avgusta 2013. godine i UP-I-03-41-ZKZ-1926/11, od 8.
septembra 2011. godine;
Vladimir Puškar protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 Pr 043031 14 Pžp 2, od 29. aprila 2014. godine;
S. K. protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 42 0 Pr 017170 14 Pžp, od 15. aprila 2014. godine;
Alija Gogić protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 43 0 P 035860 14 Gvlž, od 14. maja 2014. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 43 0 P 035860 10 P 13 Gvl, od 21. februara 2014.
godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 43 0 P 035860 12 Gž, od 8. februara 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici, broj 43 0 P 035860 10 P, od 24. septembra 2012. godine Desa, Goran i Vesna Kecman protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 058721 12 gvl, od 7. juna 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 058721 09 P, od 28.
oktobra 2011. godine;
Refik Trnjanin i Vahid Grabić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 Pr 042729 14 Pžp 2, od 6. juna 2014. godine;
Sabit Škampo protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 K 131 13 Kv, od 13. maja 2014. godine i presude Kantonalnog suda, broj 07 0 K 007131 12 K, od 5. novembra 2012. godine;
Stolarija doo Sokolac i B.V. protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 0 Pr 036668 14 Pžp, od 10. jula 2014.
godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 2170/13
1. Drago Kondić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banjaluke podnio je 17. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 06 0 U 002344 11 Uvp, od 31. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju zaključkom Službe za prostorno uređenje, katastar i imovinsko pravne poslove Općine Donji Vakuf, broj 03/1-36-297/99, od 30. novembra 2007. godine odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka povrata stana u Donjem Vakufu, koji je okončan zaključkom Stambene službe Općine Donji Vakuf broj 03/1-36- 297/99, od 26. aprila 2001. godine kojim je apelantov zahtjev za povrat stana odbačen. AP 276/14
2. A.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 17. januara 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 22 0 Pr 018777 13 Pžp 2 od 24. decembra 2013. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj 22 0 Pr 018777 12 Pr od 29. novembra 2013. godine je utvrđeno da se prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje odbija, a prekršajni nalog Treće PU, Policijske stanice Ključ broj 101.894.415.3 od 30. januara 2012. godine (kojim je utvrđena prekršajna odgovornost apelanta i utvrđeno da je prekršajni nalog Treće PU PS Ključ od 30. januara 2012. godine, postao konačan i izvršan) ostao na snazi.
3. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, do završetka postupka po apelaciji, naložio odlaganje izvršenja pravosnažnog rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj 22 O Pr 018777 12 Pr 3 od 29. novembra 2013. godine u dijelu koji se odnosi na zabranu apelantu da upravlja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od mjesec dana. AP 3201/14
4. Željko Artuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog podnio je 8. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 08 0 U 001867 14 U 2 , od 31. marta 2014. godine, rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambenog oslobodilačkog rata Sarajevo ( u daljnjem tekstu. Ministarstvo), br. UP-I-03-41-ZKZ-1926/11, od 6. avgusta 2013. godine i UP-I-03-41-ZKZ-1926/11, od 8. septembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom tužba je odbijena i potvrđeno rješenje Ministarstva od 6. avgusta 2013. godine kojim je odbijen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva od 8. septembra 2011. godine.
AP 3280/14
5. Vladimir Puškar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka podnio je 16. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 Pr 043031 14 Pžp 2, od 29. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda u Bihaću, broj 17 0 Pr 043031 14 Pr 2, od 7. oktobra 2013. godine apelantov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka odbačen je.
AP 3408/14
6. S. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 21. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 42 0 Pr 017170 14 Pžp, od 15. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zavidovićima, broj 42 0 Pr 017170 13 Pr 2, od 4. decembra 2013. godine kojim je apelanticin prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen.
AP 3554/14
7. Alija Gogić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice kojeg zastupa Almin Hrustić, advokat iz Zenice podnio je 29. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 43 0 P 035860 14 Gvlž, od 14. maja 2014. godine, rješenja Kantonalnog suda broj 43 0 P 035860 10 P 13 Gvl, od 21. februara 2014. godine, rješenja Kantonalnog suda, broj 43 0 P 035860 12 Gž, od 8. februara 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici, broj 43 0 P 035860 10 P, od 24. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 14. maja 2014. godine žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda, od 21. februara 2014. godine kojim je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Kantonalnog suda, od 8. februara 2014. godine odbijen kao neosnovan.
AP 3671/14
8. Desa, Goran i Vesna Kecman (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke koje zastupa Svetozar P. Ivetić, advokat iz Banjaluke podnijeli su 5. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 058721 12 Gvl, od 7. juna 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 058721 09 P, od 28. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je odbijen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Osnovnog suda, broj 71 0 P 058721 09 P, od 28. oktobra 2009. godine.
AP 3733/14
9. Refik Trnjanin i Vahid Grabić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prijedora, koje zastupa Miodrag Deretić i Draško Zec, advokati iz Prijedora podnijeli su 11. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 Pr 042729 14 Pžp 2, od 6. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Prijedoru, broj 77 0 Pr 042729 13 Pvlp od 12. decembra 2013. godine kojim je zahtjev apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka odbačen, jer nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka.
AP 3772/14
10. Sabit Škampo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice kojeg zastupa Nijaz Đuliman, advokat iz Mostara podnio je 14. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 K 131 13 Kv, od 13. maja 2014. godine i presude Kantonalnog suda, broj 07 0 K 007131 12 K, od 5. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Kantonalnog suda od 13. maja 2014. godine odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda, od 5. novembra 2012. godine.
AP 3808/14
11. Stolarija doo Sokolac i B.V. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Neđo Šutanović, podnijeli su 14. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 0 Pr 036668 14 Pžp, od 10. jula 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda u Sokocu, broj 89 0 Pr 036668 14 Pr, od 28. maja 2014. godine kojim je prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen je kao neosnovan.
Spajanje predmeta
12. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2170/13. Apelacioni navodi
13. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
15. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti u pojedinim apelacijama pozvali odnose na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog parničnog/krivičnog/prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da li se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, i odluke Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
16. Ustavni sud takođe, zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).Takođe, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).
17. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka, te prijedlozima za povrat u pređašnje stanje nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka, odnosno povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
18. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. S obzirom na odluku o dopustivosti Ustavnog suda u predmetu AP-276/14, nije neophodno posebno razmatrati podnosiočev prijedlog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić