Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4390/11 („Big–Bull“ d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 07. 10. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4390/11
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4390/11, rješavajući apelaciju „Big–Bull“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Big–Bulla“ d.o.o. Banja Luka, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je u međuvremenu okončan Presudom Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 067951 09 Ps od 3. augusta 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Big–Bull“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 11. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 57 0 Ps 067951 09 Ps, koji je u međuvremenu okončan pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Okružnog privrednog suda je zatraženo 24. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju a 21. jula 2014. godine da dostavi na uvid spise predmeta tog suda broj 57 0 Ps 067951 09 Ps.
3. Okružni sud je 8. maja 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju, a traženi spis 4. augusta 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 12. augusta 2009. godine Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio tužbu protiv tuženih «Preporoda» d.o.o. Prijedor i Pere Trkulja iz Prijedora (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi ili tuženi), radi isplate duga, v.s. 51.696,53 KM. Spis je zaveden pod brojem 57 0 Ps 067951 09 Ps.
6. Osnovni sud je, kao tada stvarno i mjesno nadležan sud, 11. januara 2010. godine dostavio tužbu na odgovor tuženim, koji tom sudu nije dostavljen, jer su prema navodima dostavljača tuženi „odselili“.
7. Okružni privredni sud je nakon dostave spisa predmeta Osnovnog suda tom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom, 29. oktobra 2010. godine donio Rješenje broj 57 0 Ps 067951 09 Ps, kojim je tužbu vratio apelantu radi ispravke i dopune, tako što će tačno naznačiti adresu tuženih u smislu odredbe člana 53. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu (ZPP), te ispravljenu i dopunjenu tužbu dostaviti sudu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.
8. Apelant je 10. novembra 2010. godine Okružnom privrednom sudu dostavio uređenu tužbu, a kao dokaz tačne adrese tuženih, Uvjerenje o njihovoj registraciji kao obveznika poreza na dodatnu vrijednost Uprave za indirektno oporezivanje od 12. novembra 2005. godine, u kojem je jasno naznačena adresa tuženih kao obveznika indirektnih poreza (adresa prvotuženog, Avde Ćuka broj 28, Prijedor a drugotuženog Aerodromsko naselje bb, Prijedor).
9. Okružni privredni sud je 21. februara, 15. maja 2011. godine te 25. maja i 9. marta 2012. godine tuženim dostavio na odgovor uređenu apelantovu tužbu, koji tuženi nisu dostavili tom sudu.
10. Apelant je u međuvremenu 13. januara, 10. augusta, 7. novembra 2011. godine i 3. februara 2012. godine urgirao da postupa Okružni privredni sud, u smislu dostave tužbe tuženim na odgovor i zakazivanja pripremnog ročište, a 15. maja 2012. godine od tog suda zatražio uvid u spis predmeta tog suda broj 57 0 Ps 067951 09 Ps. Apelant je nakon izvršenog uvida u spis 17. maja i 25. juna 2012. godine podneskom od 3. jula 2012. godine obavijestio sud da je nakon izvršenog uvida ustanovio da su tuženi 21. februara i 15. maja 2011. godine, te ponovo 25. maja i 9. marta 2012. godine uredno zaprimili na odgovor tužbu koji tom sudu nikad nisu dostavili, zbog čega je navedenim podneskom također zatražio od suda da donese presudu zbog propuštanja, uz obrazloženje da su za donošenje navedene presude ispunjeni uvjeti propisani članom 182. ZPP-a.
11. Uvidom u spise predmeta proizlazi da je Okružni privredni sud 3. augusta 2012. godine donio Presudu zbog propuštanja broj 57 0 Ps 067951 09 Ps, kojom je tužene obavezao da apelantu na ime duga solidarno isplate iznos od 51.696,53 KM, za periode i u pojedinačnim iznosima kao u izreci presude, te da mu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.523,75 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate. U obrazloženju presude je navedeno da je taj sud u postupku pripremanja glavne rasprave utvrdio da je tuženim dostavljena tužba na odgovor u kojoj je predloženo donošenje presude zbog propuštanja, koju je prvotuženi primio 25. maja 2012. godine a drugotuženi 9. marta 2012. godine, na temelju čega je taj sud primjenom člana 182. stav 1. ZPP-a odlučio kao u izreci presude.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je zbog „nepostupanja“ Okružnog privrednog suda prekršeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S tim u vezi apelant je naveo da je spor protiv tuženih pokrenuo tužbom 12. augusta 2009. godine, radi isplate duga u iznosu od 51.696,53 KM, zbog čega smatra da je taj sud nedonošenjem odluke u razumnom roku zanemario i povrijedio jedan od osnovnih principa parničnog postupka sadržan u odredbi člana 10. ZPP-a. Također smatra da mu je zbog „nepostupanja tog suda povrijeđeno pravo na pristup sudu jer, kako je naveo, Okružni sud „nakon podnošenja tužbe nije poduzeo niti jednu radnju u toj pravnoj stvari, iako je u četiri navrata urgirao da postupi u skladu sa zakonom, jer je od podnošenja tužbe do podnošenja apelacije proteklo dvije godine, što ga je onemogućilo u ostvarivanju njegovih prava, te narušilo njegovu čast i ugled“. Iz navedenih razloga apelant je zatražio da mu se isplati nematerijalna šteta zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 10.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Okružni sud navodi da kako nije mogao dostaviti tuženim apelantovu tužbu na odgovor, jer su prema navodima dostavljača tuženi odselili, zbog čega je taj sud je 29. oktobra 2010. godine donio rješenje kojim je apelantu vratio tužbu radi ispravke, tako što će dostaviti tačnu adresu tuženih. Okružni sud je dalje naveo da je odmah, nakon što mu je apelant 12. novembra 2010. godine dostavio uređenu tužbu, uz navođenje tačne adrese tuženih, ponovo apelantovu tužbu dostavio na odgovor tuženim, te da je nakon uredne dostave tužbe tuženim zaključio da su se ispunili uvjeti za donošenje presude zbog propuštanja, koju je donio 3. augusta 2012. godine i koja je postala pravosnažna 13. marta 2013. godine.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 69.
Tužba sa prilozima se tuženom dostavlja na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
4. Pripremno ročište
a) Opće odredbe Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odredit i uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 182 stav 1.
Kad tuženi kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužitelj predložio donošenje presude zbog propuštanja ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja) osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
18. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom prekršeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – suđenje u razumnom roku
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud, također, podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav
1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu protiv tuženih radi isplate duga 12. augusta 2009. godine, te da se u apelaciji žali da Okružni sud ni nakon dvije godine do podnošenja apelacije nije postupio po podnesenoj tužbi. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, iz spisa predmeta proizlazi da je u međuvremenu postupak okončan 3. augusta 2012. godine Presudom Okružnog suda zbog propuštanja broj 57 0 Ps 067951 09 Ps, kojom je udovoljeno apelantovom tužbenom zahtjevu. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe protiv tuženih radi isplate duga je trajao dvije godine, 11 mjeseci i 21 dan.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi isplate duga od tuženih, te s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari smatra da se ne radi o složenom predmetu.
24. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je apelant 12. augusta 2009. godine protiv tuženih podnio tužbu Osnovnom sudu, koji je tada, kao stvarno i mjesno nadležan sud, u relativno primjerenom roku (nepunih pet mjeseci) tužbu dostavio na odgovor tuženim, ali oni nisu odgovorili jer su, prema navodima dostavljača, tuženi „odselili“. Ustavni sud dalje zapaža da je Okružni sud nakon što mu je Osnovni sud dostavio spis predmeta, kao stvarno i mjesno nadležni sud 29. oktobra 2010. godine donio rješenje kojim je tužbu vratio apelantu radi dopune i ispravke, tako što će tačno naznačiti adresu tuženih što je apelant učinio i sudu dostavio uređenu tužbu 10. novembra 2010. godine s dokazima u kojima je jasno naznačena adresa tuženih. Budući da je daljnje postupanje suda bilo uvjetovano dostavom adrese tuženih, jer su prema obavijesti dostavljača oni odselili s adrese, to se period do dostave uređene tužbe s novom adresom tuženih (dakle period od godinu i oko tri mjeseca) ne može staviti na teret Okružnom privrednom sudu budući da nisu postojale objektivne pretpostavke za vođenje postupka pa se taj period, shodno odredbama ZPP–a, u cijelosti stavlja na teret apelantu, budući da je u skladu s odredbama citiranog zakona bio dužan jasno precizirati adresu tuženih. Tek dostavom uređene tužbe u kojoj je navedena tačna adresa tuženih s relevantnim dokazima na te okolnosti stekle su se pretpostavke da Okružni privredni sud poduzima daljnje radnji. Zatim je evidentno da je Okružni privredni sud više puta dostavljao tužbu tuženim na odgovor (u četiri navrata), što nesporno predstavlja njegov propust i doprinosi dužini postupka. Međutim, Ustavni sud ima u vidu da je apelant tek podneskom od 3. jula 2012. godine zatražio od tog suda da, u skladu s odredbom člana
182. ZPP-a, donese presudu zbog propuštanja te da je Okružni sud već 3. augusta 2012. godine udovoljio apelantovom zahtjevu i bez odugovlačenja, dakle u roku od mjesec dana, donio presudu zbog propuštanja. Prema tome, cijeneći postupak u cjelini, uzimajući u obzir ponašanje apelanta i Okružnog privrednog suda, Ustavni sud smatra da su dužini postupka koji je trajao dvije godine, 11 mjeseci i 21 dan, podjednako doprinijeli i apelant i Okružni privredni sud.
25. S obzirom na takve okolnosti, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti», te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
26. Apelant je naveo i da mu je povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da apelant navode o povredi ovog prava nije posebno obrazložio. Iz navedenog slijedi da apelant smatra da njegovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku ujedno predstavljaju i povredu prava na nediskriminaciju. S obzirom da je te navode Ustavni sud ispitao u prethodnim tačkama ove odluke u kontekstu prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad su dužini postupka koji je trajao dvije godine, 11 mjeseci i 21 dan podjednako doprinijeli i apelant i Okružni privredni sud.
28. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić