Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3940/13 („Hmezad-Tmt“ d.o.o. Ljubljana,)

Odluka donesena 07. 10. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3940/13

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3940/13, rješavajući apelaciju „Hmezad-Tmt“ d.o.o. Ljubljana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Hmezad-Tmt“ d.o.o.

Ljubljana podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na neizvršavanje Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 28. januara 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. „Hmezad-Tmt“ d.o.o. Ljubljana, Republika Slovenija (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nedim Ademović, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršavanja Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 28. januara 2013. godine. Podneskom od 30. decembra 2013. godine apelant je dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 5. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 13. maja 2014. godine

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 20. decembra 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 11 Ps2 od 28. juna 2012. godine i pravosnažnog Rješenja o ispravci presude u dijelu tužiočevog naziva broj 43 0 Ps 024523 11 Ps2 od 2. augusta 2012. godine, kojima je utvrđena obaveza Federacije Bosne i Hercegovine – Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, koju zastupa Federalno pravobranilaštvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena), da apelantu, na ime naknade štete za oduzetu građevinsku mašinu pobliže navedenu u izreci presude, isplati iznos od 923.444,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 8. septembra 1998. godine, te nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 26.345,67 KM, a sve u roku od 30 dana. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dopusti izvršenje protiv tužene (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate navedenih potraživanja i to pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s izvršenikovih transakcijskih računa koji se vode u UniCredit banci d.d. Mostar, Raiffeisen banci d.d. Sarajevo, Novoj banci a.d. Sarajevo i Hypo Alpe Adria banci d.d. Mostar na apelantov transakcijski račun.

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 28. januara 2013. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Nezadovoljan rješenjem o izvršenju, izvršenik je 6. februara 2013. godine izjavio prigovor. U obrazloženju prigovora izvršenik je istakao da predmetno potraživanje ima karakter javnog duga FBiH (ratna šteta) na koji se ne obračunava zakonska zatezna kamata, zbog čega je predloženo izvršenje u suprotnosti s propisima Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti („Službene novine FBiH“ broj 43/01; u daljnjem tekstu: Zakon o utvrđivanju I) i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08, 32/09, 65/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: Zakon o utvrđivanju II), a koji propisuju potpuno otpisivanje kamata za javni dug i ratna potraživanja. Apelant je 21. marta 2013. godine dostavio odgovor na prigovor.

8. Federalno ministarstvo finansija je obavijestilo apelanta da je navedeno ministarstvo 29. maja 2013. godine preko UniCredit banke d.d. Mostar izvršilo isplatu glavnice duga u iznosu od 932,444,50 KM, a 27. juna 2013. godine isplatu troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka u ukupnom iznosu od 28.345,67 KM.

9. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 7. juna 2013. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor zaključivši da apelant ima urednu izvršnu ispravu na osnovu koje može zahtijevati izvršenje.

10. Izvršenik je 14. juna 2013. godine podnio žalbu protiv rješenja o odbijanju prigovora od 7. juna 2013. godine, te je spis upućen Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja o izvršenikovoj žalbi, a izvršno rješenje o izvršenju bankama na provođenje.

11. UniCredit banka d.d. Mostar, Raiffeisen banka d.d. Sarajevo i Nova banka a.d. Sarajevo su podnescima od 28. februara 2014. godine, 21. aprila 2014. godine i 29. aprila 2014. godine obavijestile Općinski sud da su prestale biti izvršenikove poslovne banke, odnosno da su izvršenikovi transakcijski računi u tim bankama zatvoreni.

12. Na apelantov prijedlog od 3. aprila 2014. godine Općinski sud je zaključkom od 14. aprila 2014. godine odredio provođenje izvršenja i na izvršenikovim novčanim sredstvima koji se vode na njegovom transakcijskom računu u NLB banci d.d. Tuzla.

13. Prema stanju spisa, predmet se nalazi u Kantonalnom sudu radi odlučivanju o žalbi koju je izvršenik izjavio protiv rješenja kojim se odbija prigovor.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da su mu zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da je razlog za povredu apelantovih ustavnih prava to što Federalno ministarstvo finansija ne izvršava pravosnažnu presudu, odnosno što je izvršilo samo dio pravosnažne presude o naknadi štete i apelantu isplatilo troškove postupka i glavnicu štete, odbijajući isplatiti kamate, iako su kamate jasno naložene kako u pravosnažnoj presudi tako i u rješenju o izvršenju. Apelant je istakao da Federalno ministarstvo finansija odbija apelantu isplatiti kamate pozivajući se na odredbe člana 6. Zakona o utvrđivanju I i odredbu člana 17. stav 4. Zakona o utvrđivanju II, a koje propisuju potpuno otpisivanje kamata za javni dug i ratna potraživanja. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te utvrdi povredu navedenih prava.

b) Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno naveo hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da je nakon donošenja rješenja kojim se odbija izvršenikov prigovor dostavio izvršno rješenje bankama na provođenje, a spis Kantonalnom sudu u Sarajevu radi odlučivanja o izvršenikovoj žalbi.

V. Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 170.

Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.

(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražioca izvršenja i banku o daljnjem postupanju.

VI. Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje od 20. decembra 2012. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

21. Iz navoda apelacije proizlazi kako apelant smatra da su mu zbog kontinuiranog neizvršavanja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Općinski sud okončao izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. decembra 2012. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni perioda neizvršavanja rješenja o izvršenju jeste period od jedne godine i devet mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda od 28. juna 2012. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (visinu potraživanja, broj izvršenikovih bankovnih računa), Ustavni sud smatra da se radi o nešto složenijem predmetu.

27. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u cijelosti postupao u skladu s odredbama ZIP-a. Naime, prema apelantovom prijedlogu za izvršenje od 20. decembra 2012. godine, Općinski sud je u veoma kratkom roku, odnosno nakon nešto više od mjesec dana odredio predloženo izvršenje (28. januara 2013. godine). Zatim, nakon što je izvršenik 6. februara 2013. godine podnio prigovor i nakon što je apelant odgovorio na prigovor 21. marta 2013. godine, Općinski sud je rješenjem od 7. juna 2013. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor, izvršno rješenje o izvršenju od 28. januara 2013. godine dostavio bankama radi provođenja, a spis predmeta Kantonalnom sudu radi odlučivanja o izvršenikovoj žalbi. Također, Ustavni sud zapaža da je Federalno ministarstvo finansija obavijestilo apelanta o djelomičnoj uplati duga, a poslovne banke koje je apelant naveo u prijedlogu za izvršenje su obavijestile Općinski sud da su u međuvremenu prestale biti izvršenikovim poslovnim bankama, odnosno da su njegovi transakcijski računi u navedenim bankama zatvoreni. Apelant je zatim predložio da se izvršenje provede na izvršenikovom transakcijskom računu u NLB banci d.d. Tuzla, što je Općinski sud i naložio zaključkom od 14. aprila 2014. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud kao nadležan organ efikasno i zakonito obavio svoju funkciju, tj. na osnovu pravosnažno utvrđenog apelantovog građanskog prava u parničnom postupku donio rješenje o izvršenju koje je dostavio na naplatu bankama i to sve u relativno kratkim rokovima od kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje. Stoga, Ustavni sud smatra da je očigledno da je Općinski sud preduzimao sve zakonom propisane procesne radnje s ciljem provođenja predloženog izvršenja u konkretnom predmetu, a da je činjenica da do sada nije u cijelosti proveden izvršni postupak prinudne naplate apelantovih potraživanja uvjetovana objektivnim okolnostima promjene izvršenikove poslovne banke. Prema tome, Ustavni sud nalazi da se period u trajanju od jedne godine i devet mjeseci ne može staviti na teret postupanju Općinskog suda.

28. Kada su u pitanju apelantovi navodi da se u konkretnom slučaju radi o odbijanju nadležnog organa da izvrši pravosnažnu presudu, Ustavni sud naglašava da je izvršenikove prigovore koji se odnose na primjenu odredaba Zakona o utvrđenju I i II, a koje apelant ističe kao razloge odbijanja izvršenja, Općinski sud već ocijenio u rješenju od 7. juna 2013. godine, te ih je odbio kao neosnovane i bankama naložio daljnje provođenje izvršnog postupka. Dakle, iz stanja spisa ne proizlazi da su u dosadašnjem toku postupka poslovne banke, u smislu člana 170. ZIP-a, obavijestile Općinski sud da su postojale bilo kakve smetnje za provođenje izvršenja radi naplate apelantovog potraživanja. Prema tome, prinudno izvršenje apelantovog građanskog prava, pravosnažno utvrđenog u sudskom postupku, a koje se odnosi na isplatu preostalog dijela potraživanja, tek treba biti ostvareno u predmetnom izvršnom postupku, u skladu s odgovarajućim odredbama Zakona o izvršnom postupku.

29. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je zbog neizvršavanja pravosnažnog rješenja o izvršenju u okviru predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se i ti navodi odnose na neizvršavanje rješenja o izvršenju.

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na neizvršavanje rješenja o izvršenju u razumnom roku u situaciji kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, zbog postojanja objektivnih okolnosti traje jednu godinu i devet mjeseci i još uvijek nije okončan.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3940/13 („Hmezad-Tmt“ d.o.o. Ljubljana,) | Sudska praksa | Aktio