Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2344/13 (S. I.)
Odluka donesena 07. 10. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Penzija
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2344/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2344/13, rješavajući apelaciju Sejfudina Ibrulja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Sejfudina Ibrulja podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 008244 11 U od 12.
novembra 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sejfudin Ibrulj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Holandije podnio je 31. maja i 1. juna 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 008244 11 U od 12. novembra 2012. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 6. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. jula 2014. godine.
4. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP 2344/13 i AP 2500/13 tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji oba predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2344/13.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje RS - Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Fond) Rješenjem broj 1126841548 od 26. septembra 2011. godine odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS - Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Filijala) broj 126841548 od 15. juna 2011. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za isplatu neisplaćenih penzija za period od 1. januara 2011. godine do 31. maja 2011. godine.
7. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 008244 11 U od 12. novembra 2012. godine uvažena je apelantova tužba i osporeno rješenje Fonda od 26. septembra 2011. godine poništeno.
8. Apelant je 4. februara 2013. godine protiv navedene presude Okružnog suda podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Apelant je u zahtjevu za vanredno preispitivanje istaknuo da je Okružni sud osporenu presudu trebalo da zasnuje na odredbama člana 29. stav 2, odnosno člana 31. stav 3. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), tj. sporu pune jurisdikcije, a ne na primjeni člana 31. stav 4. ZUS-a, odnosno primjeni člana 17. istog zakona.
9. Postupak povodom navedenog zahtjeva je u toku pred Vrhovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je ukratko iznio hronologiju postupka istaknuvši da, po njegovom mišljenju, Vrhovni sud krši odredbe Evropske konvencije, jer ne donosi odluku u razumnom zakonskom roku. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vrhovnom sudu da hitno okonča predmetni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
11. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena nižestepenom sudu 31. okotbra 2011. godine, te da po vremenu podnošenja inicijalnog akta, a i vremenu kada je predmet zaprimljen u sudu spis nije došao na red za rješavanje. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da, s obzirom na predmet spora, spis ne pripada ni grupi predmeta koji se prioritetno rješavaju, pa nije bilo mogućnosti da se predmet riješi u kraćem roku ni po tom osnovu. Osim navedenog, Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je „[...] zbog velikog broja predmeta [...] u obavezi da, shodno Uputstvu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, predmete rješava po kvartalnom planu za rješavanje 'starih' predmeta, koji se sačinjava po starosti inicijalnog akta, hitnosti i sl., a koji se mora poštivati i predmeti koji su navedeni u planu riješiti u tom kvartalu“. V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) relevantne odredbe glase:
Član 17.
Ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu nije donio rješenje prvostepeni organ u roku utvrđenim zakonom, protiv čijeg akta nema mjesta žalbi.
Ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje.
Član 29.
Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.
Kada sud na raspravi utvrdi drugačije činjenično stanje u odnosu na činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka, poništiće osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadržavao iste nedostatke, te sam riješiti upravnu stvar (spor pune jurisdikcije).
U slučaju iz stava 2. ovog člana sud utvrđuje činjenično stanje, po pravilu, na raspravi ili preko jednog člana sudskog vijeća, ili preko drugog zamolbenog suda. Ako sud činjenično stanje utvrđuje preko drugog zamolbenog suda, taj sud je obavezan postupiti po zahtjevu i obavijestiti stranke da mogu prisustvovati ročištu za izvođenje dokaza. Član 31.
Sud rješava spor presudom.
Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana.
Ako se tužba uvažava, presudom se upravni akt poništava i rješava upravna stvar u slučajevima iz člana 29. stav 2. i 3. ovog zakona i drugim slučajevima predviđenim ovim zakonom. Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni upravni akt.
Kad je tužba podnesena na osnovu člana 17. ovog zakona, a sud nađe da je opravdana, presudom će uvažiti tužbu i naložiti nadležnom organu da donese odgovarajuću odluku u roku koji ne može biti duži od 30 dana od dana dostavljanja presude Ako sud poništi upravni akt, a ako priroda stvari to dozvoljava i ako rezultati postupka pružaju pouzdan osnov za to, može presudom riješiti upravnu stvar. Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni akt.
2. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Član 35.
Protiv pravosnažne odluke okružnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: zahtjev), Vrhovnom sudu Republike Srpske, putem nadležnog suda.
Zahtjev iz stava 1. se podnosi zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili zbog povrede propisa o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari. Član 36.
Zahtjev za vanredno preispitivanje predaje se okružnom sudu protiv čije odluke se podnosi zahtjev, na način predviđen članom 16. ovog zakona.
Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev.
O zahtjevu za vanredno preispitivanje odlučuje nadležni sud u vijeću od troje sudija. VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Vrhovni sud nije donio odluku povodom apelantovog zahtjeva za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 12. novembra 2012. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelant navodi da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
20. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
21. Dakle, budući da apelant osporava isključivo dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom, Ustavni sud zapaža da je apelant 4. februara 2013. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 12. novembra 2012. godine o kojem, prema raspoloživim dokazima u spisu, još uvijek nije odlučeno. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste jedna godina i sedam mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
22. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo postupak za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 12. novembra 2012. godine, kojom je uvažena njegova tužba i predmet vraćen drugostepenom organu na ponovni postupak, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Ustavni sud još zapaža da apelant u okviru predmetnog postupka traži isplatu neisplaćenih penzija, pa se može zaključiti da je ovaj postupak značajan za apelanta. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelant apelaciju podnio neposredno nakon podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 008244 11 U od 12. novembra 2012. godine, odnosno nakon samo tri mjeseca od podnošenja zahtjeva. Također, Ustavni sud zapaža, iako se to apelantu ne može staviti na teret, da je apelant upotrebom navedenog vanrednog pravnog lijeka objektivno doprinio dužini predmetnog postupka u cjelini.
23. U vezi sa ponašanjem Vrhovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud u odgovoru na apelaciju ponudio razloge za svoje nepostupanje po apelantovom zahtjevu, te između ostalog, istakao da je u tom sudu veliki broj starih neriješenih predmeta, te da je donesen plan rješavanja starih predmeta (prema Uputstvu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH) u koji nije uvršten apelantov predmet, jer su Uputstvom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH obuhvaćeni predmeti koji su u taj sud zaprimljeni ranije. Osim toga, Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da predmet spora ne pripada grupi predmeta koji se prioritetno rješavaju, pa nije bio u mogućnosti da predmet riješi u kraćem roku ni po tom osnovu. Ustavni sud naglašava da se u principu ne može prihvatiti kao opravdanje činjenica da je sud preopterećen predmetima i da, zbog toga, kao što je to ovdje slučaj, postupak traje duže od jedne godine i sedam mjeseci. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. st. 25-32). Imajući u vidu navedeno i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji po svojoj suštini nije hitan, da je Vrhovni sud evidentno poduzeo određene korake na organiziranju svog rada kako bi postigao bolju efikasnost u radu, te da iz predočenih dokaza uz apelaciju ne proizlazi da je Vrhovni sud bezrazložno odugovlačio predmetni postupak, Ustavni sud ne može zaključiti da postupak za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 008244 11 U od 12. novembra 2012. godine traje bezrazložno i neopravdano dugo.
24. Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je u okviru predmetnog postupka prekršeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
25. U pogledu apelantovog navoda o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije neosnovani. VIII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je dužina trajanja postupka bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja.
27. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić