Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2465/13 (M. K.)
Odluka donesena 07. 10. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
- Revizija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-2465/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2465/13, rješavajući apelaciju Milana Kneževića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Milana Kneževića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 033107 14 Gž 3 od 3. juna 2014. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 033107 14 Gž 3 od 3. juna 2014. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Kneževića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 033107 14 Gž 3 od 3. juna 2014. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milan Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 5. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu naknade štete. Apelacija je registrirana pod brojem AP 2465/13. Apelant je dopunio apelaciju 6. septembra 2014. godine.
2. Apelant je 11. augusta 2014. godine podnio i apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda broj 17 0 P 033107 14 Gž 3 od 3. juna 2014. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP 3751/14.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 28. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. maja 2014. godine, a Općinski sud 14. maja 2014. godine.
5. Na osnovu člana 32. Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2465/13 i AP 3751/14 u kojim će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2465/13.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 14. decembra 1998. godine pokrenuo parnični postupak protiv Općine Bihać (u daljnjem tekstu: prvotužena) radi naknade štete, vsp. 300.000,00 KM. Apelant je podneskom od 24. marta 2000. godine proširio tužbu na Elektroprivredu BiH „Elektrodistribucija“ Bihać (u daljnjem tekstu: drugotužena). Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-4/99.
8. Općinski sud je donio Presudu broj P-4/99 od 14. februara 2005. godine kojom je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže prvotužena da obnovi apelantove porušene privredne objekte i da drugotužena postavi vodovodne i kanalizacione cijevi i šahtove, ili da prvotužena isplati iznos od 300.000,00 KM i drugotužena iznos od 100.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom je odbačena zbog litispedencije apelantova tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade štete po osnovu zakupnine poslovnog prostora. Dalje, predmetnom presudom je obavezana prvotužena da apelantu isplati na ime naknade za izdavanje u zakup poslovnog prostora za period od 14. decembra 1995. godine pa do 29. decembra 1997. godine ukupan iznos od 14.400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. decembra 1998. godine pa do isplate, dok je višak apelantov tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je Kantonalni sud donio Presudu broj Gž-575/05 od 6. augusta 2009. godine kojom je ukinuta Presuda Općinskog suda broj P-4/99 od 14. februara 2005. godine u dijelu kojim je odbijen apelantov tužbeni zahtjev da prvotužena obnovi porušene privredne objekte, ili da apelantu isplati iznos od 300.000,00 KM i da drugotužena postavi vodovodne i kanalizacione cijevi i šahtove, ili da apelantu isplati iznos od 100.000,00 KM, te u dijelu kojim je u odnosu na zahtjev za naknadu štete tužba odbačena zbog litispedencije i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.
10. Presudom Općinskog suda broj 17 0 P 0033107 12 P od 2. novembra 2012. godine naloženo je prvotuženoj da obnovi – izgradi apelantove pomoćne objekte bliže pobrojane u izreci presude. Istom presudom (stavom II izreke) je naloženo drugotuženoj da postavi vodovodne cijevi i podzemne elektrokablove i izgradi porušene šahtove, te da napravi betonsku ploču na parcelama apelanta, dok je stavom III izreke presude naloženo prvotuženoj da apelantu isplati iznos od 200.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Konačno, stavom IV izreke presude je odbijena preinaka tužbe koju je apelant izvršio nakon zaključenog pripremnog ročišta, a kojom je tražio da sud obaveže prvotuženu da mu za nestale i oštećene stvari, bliže navedene u izreci presude, isplati iznos od 44.539,00 KM.
11. Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 P 033107 13 Gž od 15. marta 2013. godine uvažio žalbu prvotužene i prvostepenu presudu u st. I i III izreke preinačio na način da je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Istom presudom uvažena je i žalba drugotužene i prvostepena presuda u odluci iz stava II izreke ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je apelantova žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena odluka o odbijanju preinake tužbe potvrđena.
12. Općinski sud je Presudom broj 17 0 P 033107 13P 3 od 28. februara 2014. godine naložio drugotuženoj da izvrši radove bliže opisane u izreci presude.
13. Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 P 033107 14 Gž 3 od 3. juna 2014. godine djelimično uvažio žalbu drugotužene i prvostepenu presudu preinačio na način da je odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se naloži drugotuženoj da u roku od 30 dana na mjestu drvarnice od tvrdog materijala postavi vodovodne cijevi, podzemne bakarne elektrokablove, obnovi-izgradi porušene šahtove i time uspostavi ranije stanje kakvo je bilo do otpočinjanja radova na gradnji trafostanice, dok je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena u odluci kojom je naloženo drugotuženoj da u roku od 30 dana napravi betonsku ploču-kontraploču na apelantovoj parceli, bliže označenoj u izreci presude, i tako uspostavi stanje kakvo je bilo do otpočinjanja radova na izgradnji trafostanice na označenoj apelantovoj parceli.
14. Apelant je 10. jula 2014. godine protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.
15. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je iznio hronologiju postupka, istaknuvši da je od podnošenja tužbe do podnošenja apelacije prošlo više od 14 godina, a da njegov predmet još nije okončan. Također, apelant je u apelaciji broj AP 3751/14 osporio Presudu Kantonalnog suda broj 17 0 P 033107 14 Gž 3 od 3. juna 2014. godine i predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i proglasi nezakonitom osporenu presudu
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je, s obzirom na trajanje postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku, ali je povreda sanirana donošenjem Presude broj 17 0 P 0033107 13 P 3 od 28. februara 2014. godine, koju je dostavio u prilogu.
18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ne osporava apelantove navode iz apelacije, budući da postupak traje od 14. decembra 1998. godine (datum inicijalnog akta), pa je predložio da Ustavni sud odluči prema stanju spisa.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 17 0 P 033107 14 Gž 3 od 3. juna 2014. godine
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav 1, i stav 3, tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
24. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
25. U konkretnom slučaju apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 17 0 P 033107 14 Gž 3 od 3. juna 2014. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
26. Ustavni sud zapaža da je postupak u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija, u ovom dijelu, preuranjena.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka
27. U skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
28. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
31. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
34. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
35. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu primljena 14. decembra 1998. godine pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste skoro 16 godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
36. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je predmetni parnični postupak pokrenut radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, pošto se radi o naknadi štete pričinjene na apelantovoj imovini, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.
37. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud prvi put donio presudu nakon više od šest godina, drugi put je donio presudu nakon više od tri godine, a treći put je donio presudu nakon 11 mjeseci. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je, s obzirom na trajanje postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku, ali je povreda sanirana donošenjem Presude broj 17 0 P 0033107 13 P 3 od 28. februara 2014. godine. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud prvi put donio presudu nakon više od četiri godine, drugi put je donio presudu nakon nešto više od jedne godine, a treći put je donio presudu nakon tri mjeseca. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ne osporava apelantove navode iz apelacije, budući da postupak traje od 14. decembra 1998. godine (datum inicijalnog akta), pa je predložio da Ustavni sud odluči prema stanju spisa. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog postupka, posmatranog u cjelini, koji traje skoro 16 godina i koji još uvijek nije okončan, može pripisati Općinskom sudu i Kantonalnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud tri puta ukidao odluke prvostepenog suda (jednom djelimično), što je u pretežnom dijelu doprinijelo dužini predmetnog postupka. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda, stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Ocjenjujući navedeno, kao i okolnost da Općinski i Kantonalni sud nisu ponudili relevantne razloge koji bi mogli opravdati dužinu predmetnog postupka, pri nespornoj činjenici da je tužba Općinskom sudu podnesena 14. decembra 1998. godine i da apelant ni na koji način nije doprinio dužini predmetnog postupka, Ustavnom sudu je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka, koji ni nakon skoro 16 godina još uvijek nije okončan, ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
38. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Ovo zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).
39. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni postupak nije okončan ni skoro 16 godina nakon podnošenja tužbe, te kada su dosadašnjem trajanju postupka u podjednakoj mjeri doprinijeli i Općinski sud i Kantonalni sud, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, a u odgovorima na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
41. Na osnovu člana 18. stav 3. tačka l), člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić