Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2873/13 (M. H.)

Odluka donesena 07. 10. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2873/13

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2873/13, rješavajući apelaciju M. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. H.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku dodjele stana u vlasništvo, koji se trenutno nalazi na rješavanju u Kantonalnom sudu u Sarajevu.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 09 0 U 018479 13 Fp, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 1. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu rješavanja stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvo prema odredbama Zakona o dopunskim pravima branitelja Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o dopunskim pravima branitelja).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 19. maja 2014. godine, a od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 20. maja 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Ministarstvo je dostavilo odgovor 21. maja 2014. godine, a Kantonalni sud 23. maja 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Apelant je 27. februara 2008. godine podnio zahtjev Ministarstvu za rješavanje stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvo prema odredbama Zakona o dopunskim pravima branitelja.

6. Rješavajući o apelantovom zahtjevu, Ministarstvo je aktom broj 06-23-6120/08 od 5. marta 2008. godine obavijestilo apelanta da ne ispunjava uvjete iz člana 37. Zakona o dopunskim pravima branitelja.

7. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je 12. marta 2008. godine izjavio žalbu.

8. Drugostepeni organ Ministarstva je Rješenjem broj UP-II-06-23-6120/08 od 13. marta 2008. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 5. marta 2008. godine.

9. Tužbom od 25. marta 2008. godine apelant je u Kantonalnom sudu u Sarajevu pokrenuo upravni spor protiv navedenog rješenja.

10. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 001358 08 U od 10. septembra 2009. godine apelantovu žalbu uvažio, osporeno drugostepeno rješenje i prvostepeno rješenje od 5. marta 2008. godine poništio i predmet vratio na ponovno rješavanje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su apelantovi tužbeni navodi osnovani, odnosno da se osporeni akti zasnivaju na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni odredaba upravnog postupka i materijalnog prava.

11. Ministarstvo je, u ponovnom postupku, donijelo Rješenje broj UP-II-06-23-6120/08-RVI od 4. novembra 2009. godine, kojim je odbijen apelantov zahtjev za rješavanje stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvo. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da je utvrđeno da apelant ima riješeno stambeno pitanje i da shodno tome ne ispunjava uvjete za dodjelu stana u vlasništvo.

12. Drugostepenim Rješenjem Ministarstva broj UP-II-06-23-6120/08-RVI od 30. novembra 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba.

13. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 004945 09 U od 20. juna 2013. godine uvažio apelantovu tužbu, osporeno drugostepeno rješenje od 30. novembra 2009. godine poništio i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da u konkretnoj pravnoj stvari prvostepeni organ kao ni tuženi nisu naveli izvedene dokaze, niti razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza, zbog čega je sud odlučio kao u izreci presude.

14. Ministarstvo je, u ponovnom postupku, donijelo Rješenje broj UP-II-06-23-6120/08-RVI od 5. jula 2013. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev.

15. Apelant je tužbom od 26. jula 2013. godine pokrenuo upravni spor protiv rješenja od 5. jula 2013. godine.

16. Ministarstvo je 29. jula 2013. godine dostavilo Kantonalnom sudu odgovor na tužbu i predmet radi odlučivanja o apelantovoj tužbi.

17. Prema stanju spisa, upravni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je izložio hronologiju postupka, predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i utvrdi povredu prava iz člana 6. Evropske konvencije, te da naloži Ministarstvu da bez daljnjeg odlaganja okonča upravni postupak. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Kantona Sarajevo da mu za svaku godinu trajanja postupka pa do donošenja odluke Ustavnog suda isplati naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su, prema rasporedu rješavanja predmeta u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta od 1. decembra 2010. godine, koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće, sudije odgovorne za rješavanje predmeta po starosti inicijalnog akta, u skladu s Planom rješavanja starih predmeta tog suda. Kantonalni sud je istakao da nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na dužinu trajanja postupka.

20. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju opisalo hronologiju postupka, te naglasilo da je apelant zloupotrijebio pravo na apelaciju, s obzirom na to da su rješenja i presude donijete u razumnom roku, te da u postupku ostvarivanja prava na dodjelu stana u vlasništvo nisu prekršena apelantova prava.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Članak 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Članak 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

22. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. VI.Dopustivost

23. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

28. Apelant smatra da mu je u postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

31. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud okončao upravni spor povodom njegove tužbe. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud zapaža da je postupak ostvarivanja prava na dodjelu stana u vlasništvo prema odredbama Zakona o dopunskim pravima branitelja pokrenut apelantovim zahtjevom od 27. februara 2008. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku u Kantonalnom sudu. Dakle, postupak traje šest godina i sedam mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza razumnosti trajanja postupka

33. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog ostvarivanja prava na dodjelu stana u vlasništvo prema Zakonu o dopunskim pravima branitelja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

34. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku prvostepeni organ povodom apelantovog zahtjeva donio rješenja u tri navrata, te da je drugostepeni upravni organ u tri navrata odlučivao o apelantovoj žalbi, odnosno odlučivao u ponovnom postupku nakon što je Kantonalni sud u dva navrata poništavao rješenja drugostepenog organa i predmet vraćao na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da su prvostepeni i drugostepeni organi u vrlo kratkim periodima donosili odluke odlučujući o apelantovom zahtjevu, odnosno njegovim žalbama, te nakon što je Kantonalni sud vratio predmet na ponovno odlučivanje. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u konkretnom postupku odlučivao u nešto dužim periodima povodom apelantovih tužbi (godinu i šest mjeseci, tri godine i sedam mjeseci), te da je za dužinu postupka ponudio obrazloženje, budući da postupa prema rasporedu rješavanja predmeta. Međutim, svojim presudama poništavao je drugostepena rješenja i predmet vraćao drugostepenom organu na ponovno rješavanje.

35. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako nedjelotvorno postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnim sporovima njihove odluke dva puta poništavane i predmet vraćan na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

36. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje šest godina i sedam mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe nalazi u Kantonalnom sudu, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

39. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o podnesenoj tužbi.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja apelantovog prava u predmetu dodjele stana u vlasništvo nije završen ni nakon šest godina i sedam mjeseci od njegovog pokretanja, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.

41. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2873/13 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio