Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4056/11 (M. K.)

Odluka donesena 07. 10. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4056/11

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4056/11, rješavajući apelaciju Mirse Kaltaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mirse Kaltaka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 071-0-I-078019 10 I.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 071-0-I-078019 10 I, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mirso Kaltak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta kojeg zastupa Vid Dujaković, advokat iz Banje Luke, podnio je 21. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „dužine trajanja izvršnog postupka odnosno neizvršenja pravosnažne sudske presude“ u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 078019 10 I. Apelant je dopunio apelaciju 26. januara 2012. godine novim činjenicama vezanim za predmet, zatim 5. aprila 2013. godine, dok je 3. januara 2014. godine obavijestio Ustavni sud o novim činjenicama i tražio hitno rješavanje predmeta.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Osnovnog suda, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu. Okružni sud) zatraženo je 23. aprila 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 19. juna 2014. godine da dostavi spis.

3. Okružni sud je odgovor dostavio 30. aprila 2013. godine, Osnovni sud 15. maja 2013. godine, a Osnovni sud je na traženje Ustavnog suda dostavio kompletan izvršni spis 1. jula 2014. godine, s izjašnjenjem postupajućeg sudije.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Osnovni sud je donio Presudu broj P-1287/03, od 23. maja 2005. godine, kojom je obavezao Republiku Srpsku, Vladu Republike Srpske koju zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske da (između ostalih lica) apelantu plati iznos od 42.767,00 KM na ime štete na vozilu i na ime izgubljene dobiti iznos od 3.213,00 KM. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-05-001557 od 11. septembra 2007. godine djelomično je izmijenjena prvostepena presuda, u dijelu odluke kojim je dosuđena naknada materijalne štete na ime izgubljene dobiti, te je prvostepena presuda preinačena tako da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.

Izvršni postupak

6. Apelant je 1. februara 2010. godine prijedlogom, kao tražilac izvršenja, pokrenuo pred Osnovnim sudom izvršni postupak radi isplate glavnog duga (novčanog iznosa od 45.980,00 KM) po osnovu pravosnažne Presude P-1287/03, koji je zaveden pod brojem 71 0 I 078019 10 I. Apelant je kao izvršenika označio: „Republika Srpska, Vlada Republike Srpske - za Ministarstvo finansija, zastupana po Republičkom pravobraniocu Republike Srpske“ (u daljnjem tekstu: izvršenik). Apelant je tražio da se odredi izvršenje „zabranom novčanih sredstava koje on ima na računu (naveden broj) budžet RS za naknadu ratnih šteta i isplatom zabranjenih novčanih sredstava“ i to 5% od naplaćenog iznosa glavnog duga i zakonskih zateznih kamata i sve troškove izvršnog postupka na ruke ili transakcijski račun apelatovog punomoćnika i 95% na transakcijski račun apelanta (navedeni račun i banka), i da se izvršeniku zabrani da raspolaže zabranjenim novčanim sredstvima ili da plaća trećim licima sa svog žiro računa, a banci se zabranjuje da sa žiro računa izvršenika vrši isplate dužniku ili trećim licima dok ovo izvršenje ne bude provedeno.

7. Apelant je 30. augusta 2010. godine povukao prijedlog za izvršenje u dijelu koji se odnosi na izgubljenu dobit. Apelant je 18. oktobra 2010. godine urgirao što hitnije postupanje u predmetu.

8. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 078019 10 I od 15. novembra 2010. godine, protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor 29. novembra 2010. godine, a apelant je dostavio odgovor na prigovor 28. januara 2011. godine.

9. Apelant je 16. marta 2011. godine Osnovnom sudu dostavio novi račun na koji treba da se izvrši plaćanje.

10. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 078019 10 I od 18. marta 2011. godine, kojim je odbio izvršenikov prigovor kao neosnovan, kao i apelantov zahtjev kojim je tražio naknadu troškova izvršnog postupka.

11. Osnovni Sud je 11. maja 2011. godine dostavio rješenje o izvršenju izvršeniku - Ministarstvu finansija na dalje provođenje. Ministarstvo finansija je obavijestilo Osnovni sud 18. maja 2011. godine da mu je dostavljeno na izvršenje Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 078019 10 I od 18. marta 2011. godine i rješenje isti broj od 15. novembra 2010. godine. Osim toga, Ministarstvo finansija je ukazalo na određene nejasnoće oko broja pravosnažne presude, te je tražilo da ih Osnovni sud obavijesti o kojoj se presudi radi.

12. Osnovni sud je 31. maja 2011. godine donio Rješenje o ispravci Rješenja broj 71 0 I 078019 10 I, od 18. marta 2011. godine, tako što je navelo tačan broj pravosnažne Presude „P- 1287/03“. Rješenje o ispravci dostavljeno je izvršeniku - Ministarstvu finansija 1. juna 2011. godine.

13. U međuvremenu, izvršenik je 31. marta 2011. godine izjavio žalbu protiv Rješenja o izvršenju broj 71 0 I 078019 10 I od 18. marta 2011. godine. Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 078019 11 Gž, od 15. decembra 2011. godine kojim je izvršenikovu žalbu uvažio, Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 078019 10 I ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

14. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je odlučio primjenom člana 39. Zakona o izvršnom postupku, te se pozvao na načelo formalnog legaliteta u izvršnom postupku. Okružni sud je utvrdio da ne postoji mogućnost da se izvrši rješenje o izvršenju tako da se prenesu sredstva s izvršenikovog računa na račun punomoćnika tražioca izvršenja (5%), a u iznosu od 95% s računa izvršenika na račun tražioca izvršenja, jer to ne odgovara sadržaju pravosnažne presude.

15. Apelant je pred Osnovnim sudom urgirao hitno rješavanje predmeta 26. marta 2012. godine.

16. Osnovni sud je donio Rješenje 71 0 I 078019 10I od 12. aprila 2012. godine, kojim je utvrdio da je osnovan izvršenikov prigovor u dijelu kojim je određena isplata 5% (od neisplaćenog iznosa na ime glavnog duga i zakonske zatezne kamate na glavni dug) na ruke punomoćnika tražioca izvršenja, te je sud u tom dijelu izmijenjeno rješenje koje sada glasi: Određuje se izvršenje na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda u Banja Luci broj P- 1287/03, od 23. maja 2005. godine djelomično preinačene presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Gž-05-0001557 od 11. septembra 2007. godine, radi naknade materijalne štete tražiocu izvršenja u iznosu od 42.767,00KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. maja 2005. godine, do konačne isplate isplatom navedenog iznosa na transakcijski račun tražioca izvršenja[apelanta]… s preciziranim brojem računa.

17. Apelant je protiv rješenja Osnovnog suda od 12. aprila 2012. godine podnio žalbu 23. aprila 2012. godine.

18. Apelant se obratio Osnovnom sudu 30. maja 2012. godine te je tražio da Osnovni sud zatraži od izvršenika informaciju zašto ne izvršava rješenje o izvršenju od 12. aprila 2012. godine. Osnovni sud se obratio pismeno izvršeniku kojeg je zastupalo Pravobranilaštvo Republike Srpske 11. maja 2012. godine, tražeći informaciju u vezi s izvršenjem.

19. Apelant je 30. maja 2012. godine urgirao da se hitno postupa u predmetu (po apelantovoj žalbi), te je urgenciju ponovio 11. juna, 13. jula i 21. novembra 2012. godine, te 15. januara 2013. godine.

20. Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 078019 12 Gž 2 od 21. januara 2013. godine, kojim je apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

21. Osnovni sud je 12. februara 2013. godine zatražio da ga Ministarstvo finansija bez odlaganja obavijesti o poduzetim radnjama o izvršenju, odnosno da obavijesti sud da li postoje smetnje za izvršenje, a ukoliko ne postoje da bez odlaganja provede izvršenje.

22. Ministarstvo finansija je 25. marta 2013. godine poslalo sudu „obavještenje“ u kojem je navelo da Pravobranilaštvo Republike Srpske nije izjavilo prigovor u skladu s odredbama Zakona o unutrašnjem dugu - da se obaveza tretira kao unutrašnji dug Republike Srpske i da će se izmiriti u skladu s Generalnim kriterijima plana isplate opštih obaveza po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama koje je donio ministar finansija. Uz oštru kritiku rada Pravobranilaštva Republike Srpske zbog navedenog propusta, Ministarstvo finansija je navelo da će zatražiti odgovornost nadležnih lica i izjavilo da će apelantovo potraživanje izmiriti isključivo kao unutrašnji dug, opštu obavezu u skladu s članom 7. stav 1. tačka a) Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske i u skladu s Generalnim kriterijima plana isplate opštih obaveza po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, od 7. februara 2012. godine.

23. Na apelantovo traženje od 28. marta 2013. godine da Osnovni sud od Ministarstva finansija pribavi obavještenje zašto nije postupljeno po rješenju o izvršenju, Osnovni sud je 27. juna 2013. godine apelantu dostavio „obavještenje“ Ministarstva finansija od 25. marta 2013. godine.

24. Apelant se obratio Osnovnom sudu podneskom od 1. oktobra 2013. godine, očitujući se na „obavještenje“ Ministarstva finansija, od 28. marta. S tim u vezi apelant je naveo da je Okružni sud u istoj pravnoj stvari, povodom izvršenja pravosnažne Presude P-1287/03 drugog tražioca izvršenja, donio Rješenje broj 71 0 I 078017 13 Gž od 29. augusta 2013. godine. Iz rješenja Okružnog suda proizlazi da je Okružni sud odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje navodeći da žalba nije osnovana, kao ni izvršenikovi navodi da apelantovo potraživanje, s obzirom na datum nastanka obaveze, predstavlja unutrašnji dug - opštu obavezu. Okružni sud se pozvao na odredbu člana 3. stav 1. točka a) Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske, kojom je propisano da se pod unutrašnjim dugom podrazumijevaju opšte neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske nastale 31. decembra 2002. godine. Zatim, Okružni sud je naveo da je činjenica da se štetni događaj desio 7. maja 2001. godine, ali je obaveza izvršenika (Republike Srpske) nastala danom donošenja pravosnažne sudske presude (11. septembra 2007. godine) zbog čega je smatrao izvršenikov žalbeni navod neosnovanim.

25. Osnovni sud je pozvao Ministarstvo finansija 27. juna 2014. godine da se izjasni da li je postupljeno po rješenjima o izvršenju.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

26. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je u toku, te je ukazivao na dužinu trajanja postupka zbog neodlučivanja Osnovnog i Okružnog suda (zavisno od faze postupka) te istakao da rješenje o izvršenju do dana podnošenja apelacije nije realizovano iako se više puta obraćao Osnovnom sudu, te da ne postoje konkretni razlozi za njegovo neprovođenje osim „odbijanja“ Ministarstva finansija da po njemu postupi. Zatim, apelant se pozvao na praksu Ustavnog suda, navodeći predmete u kojima je utvrđena povreda (inetr alia Odluka u predmetu AP 244/08), kao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i to predmete Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, Stanković protiv Srbije, Dumanovski protiv Makedonije i druge. Apelant se žali zbog dužine trajanja izvršnog postupka, kao i zbog činjenice da ne postoji pravni osnov da Ministarstvo finansija odbije izvršenje rješenja. U momentu podnošenja apelacije apelant se pozvao na standard od tri mjeseca za izvršenje pravosnažne presude, prema praksi Evropskog suda, ističući da njegov postupak neopravdano traje sedam mjeseci, a kasnije je u dopunama apelacije ukazao na daljnje bespotrebno odugovlačenje postupka. Apelant smatra da mu je sudskom presudom utvrđena imovina, koju zbog neizvršenja ne može da realizuje, što ga dovodi u stanje daljnje „uznemirenosti, neprijatnosti i života u produženoj neizvjesnosti u pogledu konačne realizacije sudski priznatog prava“. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažne presude u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

27. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da nije povrijeđeno apelantovo pravo, kako navodi u apelaciji, jer je sud u izvršnom postupku u primjerenim rokovima donosio odluke, te je predložio da se apelacija odbije.

28. Osnovni sud je kratko naveo da je u svemu postupao po odredbama zakona.

Međutim, u odgovoru koji je dostavljen Ustavnom sudu postupajući sudija je naveo kratko hronološki radnje iz predmeta, te je istakao da je zadužen s predmetom i s još oko 1.000 predmeta u januaru 2014. godine, te je tražio od Ministarstva finasija informaciju da li je postupio u skladu s donesenim rješenjima u izvršnom postupku.

V. Relevantni propisi

29. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

30. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

32. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

33. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje dugo, odnosno nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da je pri razmatranju problema efektivnog provođenja rješenja o izvršenju (da li je izvršenik izvršio svoje obaveze prema tražiocu izvršenja) koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka već iskazao stav da u Bosni i Hercegovini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se zbog toga žale (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 82/09). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija dopustiva.

34. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

VII. Meritum

35. Apelant smatra da su mu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju i „nepotrebnog odugovlačenja“ povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

36. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05), te da se izraz „presuda“ mora široko tumačiti u smislu da treba uključivati sve vrste odluka i rješenja kao i nedostatak donošenja odluke, kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o neizvršenju sudske presude koja je donesena u parničnom postupku u kojem je odlučeno o apelantovom pravu na naknadu štete, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i ono traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bi bio iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi… (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).

37. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je predmetno izvršenje pravosnažne sudske odluke dopušteno rješenjem od 15. novembra 2010. godine, ali da iz apelantovog izjašnjenja kao i stanja spisa Općinskog suda proizlazi da od donošenja ove odluke Ustavnog suda izvršni postupak nije okončan. Ustavni sud zapaža su u toku izvršnog postupka sudovi (Osnovni i Okružni sud) donosili odluke u skladu sa zakonskim odredbama o izvršenju, ali postupak izvršenja nije okončan odnosno apelant još nije realizovao svoje pravo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.

38. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U tom kontekstu, a imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i podržavajući praksu u sličnim predmetima koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 1170/08 od 14. septembra 2010. godine, tačka 37), Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je predmetni izvršni postupak okončan donošenjem pravosnažne odluke o odbacivanju ili odbijanju apelantovog izvršnog prijedloga, niti da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U tom kontekstu, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoj stav iz citirane odluke da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu kod kojeg se nalaze izvršenikova novčana sredstva, ako se ima u vidu odredba ZIP-a kojom je propisano dovršenje izvršenja.

39. U vezi s navedenim, te ocjenjujući okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da Osnovni sud ima obavezu da predmetni izvršni postupak, koji je po zakonskoj odredbi hitan, okonča na jedan od načina propisanih članom 64. ZIP-a.

40. S obzirom na to da izvršni postupak ni nakon tri godine i deset mjeseci od dana donošenja rješenja o izvršenju nije okončan, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke.

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažne presude. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete te da se ona, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

42. S obzirom na navedeno, Ustavni sud, shodno svojoj praksi (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5949/10, od 14. februara 2013. godine, tačka 27), uzimajući u obzir predmet postupka, njegov značaj za apelanta i njegovo trajanje, smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Osnovnom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi ZIP-a odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

Ostali navodi

43. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Osnovni sud ni nakon tri godine i deset mjeseci od dana donošenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske presude nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

45. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4056/11 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio