Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4653/13 (Z. Č. iz Mostara, K. Š. iz Karlovca - Republika Hrvatska, C. B. iz Mostara, L. F. iz Konjica, S. M. iz Čapljine i Z. M. iz Čitluka)

Odluka donesena 07. 10. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Nematerijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4653/13

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4653/13, rješavajući apelaciju Zdravka Češljara i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14, 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 7. listopada 2014. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zdravka Češljara, Krunoslava Šimunovića, Cmiljana Bekavca, Luke Filipovića, Stanka Majića i Zdravka Marčinka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 56 0 P 019197 08 P.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru, sukladno članku 62.

stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da žurno odluči o prizivima podnesenim protiv Presude Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 P 019197 08 P od 8. kolovoza 2009. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, sukladno članku 72.

stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zdravko Češljar iz Mostara, Krunoslav Šimunović iz Karlovca - Republika Hrvatska, Cmiljan Bekavac iz Mostara, Luka Filipović iz Konjica, Stanko Majić iz Čapljine i Zdravko Marčinko iz Čitluka (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Davor Šilić, odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 13. studenog 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja prizivnog postupka pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 56 0 P 019197 08 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 12. lipnja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 7. srpnja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 17. lipnja 2008. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Bosne i Hercegovine koju zastupa Pravobraniteljstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Federacije Bosne i Hercegovine koju zastupa Federalno pravobraniteljstvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotužena), radi naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog povrede prava ličnosti, odnosno ugleda i časti te nehumanog tretmana za vrijeme zatočeništva u logoru, vr. sp. 626.250,00 KM. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 56 0 P 019197 08 P.

6. Općinski sud je 16. prosinca 2008. godine održao pripremno ročište, a 3. veljače 2009. godine i 27. travnja 2009. godine nastavke pripremnog ročišta. Ročišta za glavnu raspravu Općinski sud je održao 29. lipnja 2009. godine i 8. rujna 2009. godine.

7. Presudom Općinskog suda broj 56 0 P 019197 08 P od 8. listopada 2009. godine, u točki I izreke presude obvezana je drugotužena apelantima isplatiti nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove zbog povrede prava ličnosti, odnosno ugleda i časti te nehumanog tretmana za vrijeme zatočeništva u logoru i to u iznosima pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude, a sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u roku od 30 dana i pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva apelanti su odbijeni. U točki II izreke presude u cijelosti je odbijen zahtjev apelanata u odnosu na prvotuženu.

8. Nezadovoljni navedenom presudom, drugotužena je 9. studenog 2009. godine, a apelanti 10. studenog 2009. godine, su izjavili priziv protiv prvostupanjske presude Općinskog suda.

9. Podneskom od 27. studenog 2012. godine apelant je urgirao kod Kantonalnog suda postupanje po prizivu.

10. Ustavni sud, na temelju stanja u spisu, opaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Kantonalnog suda po prizivima apelanata i drugotužene. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je u prizivnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti su ukratko izložili tijek parničnoga postupka, te istaknuli kako smatraju da je neaktivnošću Kantonalnog suda koji u roku od četiri godine nije donio odluku po prizivima na prvostupanjsku presudu, povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u razumnom roku. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju i utvrdi povredu prava na pravično suđenje.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je istaknuo da je postupajuća sutkinja trenutačno zadužena s 934 predmeta koja su joj dodijeljena sukladno Planu rješavanja starih predmeta, te da predmetni spis nije obuhvaćen tim planom. Također, Kantonalni sud je istaknuo da konkretni predmet spada u skupinu „logorskih“ predmeta, a ti se predmeti po rasporedu poslova još uvijek ne dodjeljuju u rad zbog različitog stava sudova o prijepornim pitanjima imajući u vidu da odredbe Zakona o obveznim odnosima ne sadrže odredbe o odgovornosti za „ratnu štetu“. Kantonalni sud je dalje istaknuo kako su glede navedene skupine predmeta sudovi u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine zauzeli različite stavove, odnosno različito rješavali pitanja aktivne i pasivne legitimacije, osnova potraživanja i posebno zastare potraživanja, zbog čega se radi o iznimno složenim predmetima, za čije rješavanje postojeći materijalni propisi ne daju dovoljno osnova, a sudska praksa na području BiH o prijepornim pitanjima nije ujednačena.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 2.

(1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

(2) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava Članak 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 217.

(1) Drugostupanjski sud odlučuje o prizivu u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave.

(2) Drugostupanjski sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostupanjskim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostupanjskom postupku potrebno održati raspravu pred drugostupanjskim sudom.

(3) Drugostupanjski sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskog suda primi spise po prizivu.

(4) Drugostupanjski sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o prizivu, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom prijepora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

15. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

16. Ustavni sud naglašava kako, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud u prizivnom postupku nije donio odluku četiri godine i jedanaest mjeseci od podnošenja priziva, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. stavak (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII.Meritum

18. Apelanti smatraju da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njihovoga prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je nužno podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 21. stavak (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud okončao prizivni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud opaža da su apelanti tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 17. lipnja 2008. godine pokrenuli parnični postupak te da, prema raspoloživim podacima, postupak još nije okončan. Međutim, Ustavni sud opaža da apelanti ne osporavaju dužinu postupka pred prvostupanjskim sudom, već isključivo ukazuju na dužinu trajanja postupaka pred Kantonalnim sudom po prizivu koju su podnijeli drugotužena i apelanti, i to 9. i 10. studenog 2009. godine. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati razdoblje od izjavljivanja priziva do dana donošenja ove odluke, dakle, drugostupanjski postupak koji traje skoro pet godina i koji, prema stanju spisa, još nije okončan.

Analiza razumnosti trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju, glede ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče naknade nematerijalne štete zbog zatočeništva u logoru, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, dokaze koje je trebalo provesti te prijeporna pravna pitanja glede primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.

24. Ocjenjujući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud, na temelju stanja u spisu, primjećuje da je drugotužena protiv prvostupanjske presude podnijela priziv 9. studenog 2009. godine, a apelanti 10. studenog 2009. godine, te da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima, do donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o prizivima. Ustavni sud opaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na prijeporna pravna pitanja koja se pojavljuju prilikom rada na tim predmetima (pitanja aktivne i pasivne legitimacije, osnova potraživanja i posebno zastare potraživanja), odnosno istaknuo da se navedeni predmeti ne dodjeljuju u rad zbog toga što odredbe Zakona o obveznim odnosima ne sadrže odredbe o odgovornosti za „ratnu štetu“. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da, iako bi zastoj u postupku kod nadležnog suda radi ujednačavanja sudske prakse mogao predstavljati objektivnu okolnost za nepostupanje u određenom kraćem razdoblju imajući u vidu da ono doprinosi učinkovitosti postupka, Ustavni sud smatra da navedeno ne može predstavljati dovoljno opravdanje u konkretnom slučaju za nepostupanje Kantonalnog suda u razdoblju od skoro pet godina, koliko traje ovaj prizivni postupak. S tim u svezi Ustavni sud podsjeća na odredbu članka 2. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano: „…sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava…“, zatim na odredbu članka 10. ZPP-a kojom je regulirana obveza suda da postupak provede bez odugovlačenja. Dakle, u konkretnom slučaju je evidentno da je Kantonalni sud predugo čekao na ujednačavanje prijepornih pravnih pitanja, umjesto da je primjenom odredbe članka 2. stavak 2. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni, odlučio o prizivima drugotužene i apelanata izjavljenim protiv prvostupanjske presude. Također, imajući u vidu navode Kantonalnog suda da je postupajuća sutkinja zadužena velikim brojem zaostalih predmeta, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima povinovanje zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A broj 194, stavak 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34).

25. Stoga, ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini postupka, a da razlozi koji su navedeni u odgovoru Kantonalnog suda ne mogu biti realno opravdanje za dužinu postupka po prizivima drugotužene i apelanata, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini drugostupanjskog postupka koji traje skoro pet godina i koji, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, a takva dužina postupka može se staviti na teret Kantonalnom sudu koji je ponudio razloge koji se ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje drugostupanjskog postupka.

27. Na temelju članka 59. stavak (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4653/13 (Z. Č. iz Mostara, K. Š. iz Karlovca… | Sudska praksa | Aktio