Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1752/13 (Z. M.)
Odluka donesena 07. 10. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1752/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1752/13, rješavajući apelaciju Zvonke Matuzovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b, članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 7. listopada 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Zvonke Matuzovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na duljinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj I- 6331/02.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zvonko Matuzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Zajednička odvjetnička kancelarija Gorana Jezdića i Vlade Matuzovića iz Tuzle, podnio je 23. rujna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-6331/02.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 22. rujna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor 28. rujna 2014. godine.
4. Općinski sud je 8. rujna 2014. godine na zahtjev Ustavnog suda dostavio predmetni spis. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Općinskog suda broj P-2785/00 od 17. srpnja 2001. godine «Tvornica transportnih uređaja» d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik) je obvezana, između ostalog, apelantu na ime neisplaćenih plaća isplatiti iznos od 2.824,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 17. srpnja 2001. godine pa do konačne isplate.
7. Apelant je 9. prosinca 2002. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne Presude tog suda broj P-2785/00 od 17. srpnja 2001. godine u kojem je predložio naplatu skidanjem iznosa s izvršenikovog aktivnog žiroračuna, bliže preciziranog u prijedlogu.
8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-6331/02 od 12. prosinca 2002. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Kako se prema prijedlogu za izvršenje nije moglo postupiti zbog nelikvidnosti izvršenikovog bankovnog računa, apelant je 7. lipnja 2004. godine Općinskom sudu dostavio dopunski prijedlog za dozvolu izvršenja u kojem je promijenio sredstvo i predmet izvršenja, te predložio da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
10. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-6331/02 od 2. kolovoza 2004. godine i odredio izvršenje na način iz izmijenjenog prijedloga za izvršenje od 7. lipnja 2004. godine.
11. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud 30. rujna 2004. godine donio zaključak o pljenidbi i procjeni pokretnih stvari izvršenika, te izlaskom na lice mjesta, tj. adresu izvršenika postigao sporazum sa izvršenikom o načinu isplate duga na način da će se navedeni dug prema apelantu izdati narudžbenica za ugalj u vrijednosti do visine potraživanja. Pored toga, Općinski sud je naveo da je apelant na licu mjesta naveo i da povlači prijedlog za izvršenje u cijelosti i predlaže obustavu svih provedenih izvršnih radnji.
12. Općinski sud je u odgovoru još naveo da je naredbom od 6. suječnja 2005. godine predmet arhiviran.
13. Podneskom od 26. ožujka 2013. godine apelant je, posredstvom opunomoćenika, od Općinskog suda tražio nastavak izvršnog postupka, te da sud zakaže ročište za popis i procjenu pokretnih stvari izvršenika.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) obzirom na to da sud nije izvršio pravomoćnu presudu u periodu duljem od 10 godina (do podnošenja apelacije). Apelant traži od Ustavnog suda da naloži Općinskom sudu da hitno okonča predmetni izvršni postupak. Također, apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnog postupka u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke, odnosno trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukretno opisao kronologiju predmetnog postupka, te, između ostalog, istaknuo da je apelant na licu mjesta naveo i da povlači prijedlog za izvršenje u cijelosti i predlaže obustavu svih provedenih izvršnih radnji. Osim toga, Općinski sud je u odgovoru još naveo da je naredbom od 6. siječnja 2005. godine predmet arhiviran.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim akonarav potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Članak 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Članak 38.
Povlačenje i ograničenje prijedloga (1) Tražitelj izvršenja može tijekom postupka, bez pristanka izvršenika, povući u cijelosti ili djelomično prijedlog za izvršenje.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka sud će obustaviti izvršenje u cjelini ili djelomično. (3) Povlačenje prijedloga ne sprečava tražitelja izvršenja da podnese novi prijedlog za izvršenje.
Članak 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravomoćno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, sukladno odredbama koje uređuju obligacione odnose, treća osoba ispuni obvezu prema tražitelju izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stavka 3. ovog članka sud će pozvati tražitelja izvršenja da podnese prijedlog iz članka 8. stavak 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neutemeljen.
(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stavka 5. ovog članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 5. ovog članka prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih osoba.
Članak 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
17. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Prema članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude, u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije traje nerazumno dugo.
21. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2., što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti promatrano kao integralni dio suđenja u smislu članka
6. Europske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br. AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine, stavak 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. veljače 2005. godine, stavak 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sustav izvršenja pravomoćnih presuda na način koji je učinkovit kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Europski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. lipnja 2005. godine, stavak 84).
26. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati žurno (vidi, Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26).
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom koji je u Općinskom sudu zaprimljen 9. prosinca 2002. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak, koji je okončan 30. rujna 2004. godine kada je apelant na zapisnik suda povukao prijedlog za izvršenje i predložio obustavu svih provedenih izvršnih radnji. Iz navedenog proizlazi da je predmet ocjene Ustavnog suda razdoblje od skoro dvije godine.
28. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Europskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju, obzirom da vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (veliki broj tražitelja izvršenja protiv izvršenika), može govoriti o nešto složenijem predmetu, te da je, obzirom na to da je u pitanju apelantovo potraživanje iz radnog odnosa, predmetni postupak iznimno značajan za apelanta.
29. Promatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u vrlo kratkom roku postupio po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 9. prosinca 2002. godine i rješenjem od 12. prosinca 2010. godine dozvolio predloženo izvršenje. Nakon toga Općinski sud je, odlučujući o izmjenjenom prijedlogu za izvršenje od 7. lipnja 2004. godine, donio rješenje od 2. kolovoza 2004. godine i odredio izvršenje na način iz izmijenjenog prijedloga za izvršenje. Ustavni sud, dalje, zapaža da je, nakon što je Općinski sud 30. rujna 2004. godine donio zaključak o pljenidbi i procjeni pokretnih stvari izvršenika, apelant na zapisnik na licu mjesta naveo da povlači prijedlog za izvršenje u cijelosti i predlaže obustavu svih provedenih izvršnih radnji, nakon čega je Općinski sud naredbom suda od 6. siječnja 2005. godine predmet arhivirao. S druge strane, kada je u pitanju ponašanje apelanta, naknadnu promjenu predmeta izvršenja Ustavni sud ne smatra odugovlačenjem postupka iz razloga što promjena prijedloga predstavlja njegovo pravo u situaciji kada se rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, a što je propisano člankom 8. stavak 3. ZIP-a.
30. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to da je predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, trajao skoro dvije godine. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, osim manjeg vremenskog zastoja nakon što se po prijedlogu za izvršenje nije moglo postupiti zbog nelikvidnosti izvršenika, u razumnim rokovima poduzimao procesne radnje u konkretnom postupku i da nije doprinio u odlučujućoj mjeri ukupnoj duljini postupka. S druge strane, apelant je svojom izjavom na zapisnik na licu mjesta istaknuo da povlači prijedlog za izvršenje u cijelosti i predložio obustavu svih provedenih izvršnih radnji, nakon čega je predmet i arhiviran.
31. U svezi sa apelantovim podneskom od 26. ožujka 2013. godine, Ustavni sud smatra da je svrsishodno podsjetiti da je odredbom članka 38. stavak 1. ZIP-a propisano da tražitelj izvršenja može tijekom postupka, bez pristanka izvršenika, povući u cijelosti ili djelomično prijedlog za izvršenje, a da je člankom 64. ZIP-a propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nesporno proizlazi da je premetni postupak dovršen nakon što je apelant povukao prijedlog za izvršenje u cijelosti i predložio obustavu svih provedenih izvršnih radnji. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelant apelaciju podnio nakon nepunih mjesec dana (28 dana) od podnošenja prijedloga za nastavak predmetnog postupka, koji nije evidentiran u spisu predmeta, niti je, prema apelantovim navodima, registriran kao novi izvršni predmet. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju redovnom sudu nije pružena prilika da odlučuje o apelantovim navodima iz čege proizlazi da Ustavni sud ne može odlučivati o pitanju koje nije izneseno pred redovni sud. Stoga, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi neutemeljeni.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da je Općinski sud odugovlačenjem postupka povrijedio njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te zaključuje da su apelacioni navodi o povredi ovog prava neutemeljeni.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
33. U smislu članka 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" u predmetnom izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, budući da je ponašanje apelanta u značajnoj mjeri utjecalo na duljinu postupka, a redovni sudovi su poduzimali procesne radnje u primjerenim rokovima, nakon ispunjavanja preduvjeta propisanih zakonom.
35. Na temelju članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić