Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-115/13 (N. B.)

Odluka donesena 07. 10. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-115/13

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 115/13, rješavajući apelaciju Nedžada Bradarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nedžada Bradarića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što nije u razumnom roku okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 I 040496 02 I (raniji broj I-6169/02).

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 62. stav

7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 32 0 I 040496 02 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74. st.

1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Nedžadu Bradariću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nedžad Bradarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Zajednički advokatski ured Goran Jezdić i Vlado Matuzović, podnio je 10. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 I 040496 02 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 12. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 19. septembra 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 2. decembra 2002. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj P-2785/00 od 17. jula 2001. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika „Tvornice transportnih uređaja“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate iznosa od 3.078,00 KM na ime neisplaćenih plaća sa zakonskom zateznom kamatom, i to pljenidbom novčanih sredstava na bankovnom računu izvršenika koji se vodi kod UPI banke d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla i doznačavanjem novčanih sredstava putem pošte na apelantovu adresu, a sve u roku od 15 dana od donošenja rješenja o izvršenju.

6. Općinski sud je Rješenjem broj I-6169/02 od 3. decembra 2002. godine dozvolio predloženo izvršenje.

7. Podneskom od 1. februara 2012. godine apelant je predložio da se izvršenje provede na transakcijskom računu izvršenika koji se vodi kod UniCredit Bank d.d. Mostar.

8. Dopisom od 12. jula 2012. godine Općinski sud je dostavio rješenje o izvršenjubIntesa SanPaolo Banci d.d. BiH, kao pravnom sljedniku UPI banke d.d. Sarajevo, radi provođenja predmetnog izvršenja. Intesa SanPaolo banka d.d. BiH je podneskom od 14. marta 2012. godine obavijestila Općinski sud da predmetno izvršenje nije moguće provesti jer je račun izvršenika zatvoren.

9. Dopisom od 12. jula 2012. godine Općinski sud je dostavio rješenje o izvršenju UniCredit banci d.d. Mostar s nalogom da provede pljenidbu na računu izvršenika, a UniCredit banka je 1. augusta 2012. godine obavijestila Općinski sud da na računu izvršenika nema sredstava, da je račun izvršenika blokiran, te da je apelantovo potraživanje svrstala u red čekanja prema zakonskim prioritetima.

10. Zaključkom od 20. septembra 2012. godine Općinski sud je pozvao apelanta da u roku od 15 dana predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja ili sudu dostavi podatke i tačan naziv komercijalne banke kod koje izvršenik ima otvoren račune, jer se predmetno izvršenje ne može provesti na novčanim sredstvima kod predloženih poslovnih banaka.

11. Podneskom od 8. oktobra 2012. godine apelant je predložio da se izvršenje provede na pokretnim stvarima izvršenika.

12. Rješenjem od 9. novembra 2012. godine Općinski sud je odredio predloženo izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

13. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor (nije precizirano kada), a apelant je 30. januara 2013. godine dostavio odgovor na prigovor izvršenika.

14. Podneskom od 23. septembra 2013. godine apelant je predložio Općinskom sudu da, ukoliko se potraživanje ne naplati prodajom pokretnih stvari izvršenika, izvršenje se provede na nekretninama u vlasništvu izvršenika.

15. Rješenjem od 4. septembra 2014. godine Općinski sud je odlučio o prigovoru izvršenika i spis dostavio sudskom izvršitelju radi provođenja izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika.

16. Iz navedenog proizlazi da predmetni izvršni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukratko izložio tok izvršnog postupka, istaknuvši da Općinski sud nakon donošenja rješenja o izvršenju deset godina nije postupao u predmetu, niti je postupak još uvijek okončan, zbog čega mu je uskraćeno pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu u građanskim stvarima. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu da bez daljeg odlaganja okonča izvršni postupak, te naloži Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu isplati iznos od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka na ime nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

18. Općinski sud u odgovoru nije se izjašnjavao na navode o dužini trajanja postupka, već je izložio hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke. V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. Prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao elementi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je apelant 2. decembra 2002. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste približno 12 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na njegovu dužinu.

30. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud izvršni postupak nije okončao ni nakon 12 godina. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Europski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju od 19. septembra 2014. godine nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo izložio hronologiju postupka. Iz navoda Općinskog suda o poduzetim radnjama proizlazi da je taj sud u vrlo kratkom roku nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, rješenjem od 3. decembra 2002. godine, odredio predloženo izvršenje. Međutim, Ustavni sud zapaža da je tom sudu trebalo približno 10 godina da rješenje o izvršenju dostavi poslovnoj banci radi provođenja. Također, Ustavni sud zapaža da su Općinskom sudu, nakon perioda procesne aktivnosti tokom 2012 godine, trebale skoro dvije godine da odluči o prigovoru izvršenika izjavljenom protiv rješenja o izvršenju od 9. novembra 2012. godine, kojim se izvršenje određuje na pokretnim stvarima izvršenika i spis dostavi sudskom izvršitelju radi provođenja izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu člana 64. ZIP-a nije donesena ni nakon 12 godina od podnošenja prijedloga za izvršenje.

31. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se ukupan period od 12 godina u kojem nije okončan izvršni postupak ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.

32. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

35. S obzirom na to da postupak traje 12 godina i da se radi o izvršnom postupku koji se smatra hitnim, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na pristup sudu. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude traje približno 12 godina i kada još uvijek nije okončan iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.

38. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-115/13 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio