Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3875/13 (A. C.)

Odluka donesena 07. 10. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3875/13

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3875/13, rješavajući apelaciju Amera Coce, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), čl. 59. st. (1) i (2), 62. stav (7) i 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Amera Coce.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ažuriranja podataka u kartonu lične karte povodom zahtjeva Amera Coce od 14. septembra 2007. godine, a koji se trenutno nalazi na rješavanju u Okružnom sudu u Banjoj Luci.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske broj 04/1-207- 29/13 od 31. januara 2014. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ameru Coci, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 1.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Amer Coco (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, s privremenim boravištem u Kraljevini Švedskoj, kojeg zastupa Emira Coco, punomoćnik iz Banje Luke, podnio je 11. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva za ažuriranje podataka u kartonu lične karte. Apelant je 13. decembra 2013. godine obavijestio Ustavni sud o promjenama činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, dok je 29. aprila 2014. godine dopunio apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 26. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud je 28. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je posredstvom punomoćnika 14. septembra 2007. godine Centru javne sigurnosti Banja Luka (u daljnjem tekstu: CJS Banja Luka) podnio zahtjev za izdavanje uvjerenja o mjestu prebivališta.

6. CJS Banja Luka je aktom broj 10-05/2-052-138/07 od 21. septembra 2007. godine obavijestio apelanta da nije u mogućnosti izdati uvjerenje o mjestu prebivališta na kojem bi bila evidentirana izvršena promjena prebivališta od 3. aprila 1991. godine na adresu Franca Prešerna broj 12.

7. Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUP) broj 05/1-3-207-14/07 od 19. novembra 2007. godine usvojena je apelantova žalba i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

8. Odlučujući u ponovnom postupku, CJS Banja Luka je izdao Uvjerenje o mjestu prebivališta za apelanta broj 10-05/2-207-60461 od 11. decembra 2007. godine. Nezadovoljan navedenim uvjerenjem, apelant je posredstvom punomoćnika 24. decembra 2007. godine podnio zahtjev za izmjenu uvjerenja ili izdavanje novog.

9. Rješenjem CJS Banja Luka broj 10-05/2-206/1-69/08 od 16. februara 2008. godine odbijen je apelantov zahtjev, dok je Rješenjem MUP-a broj 05/1-3-207-14-2/07 od 2. aprila 2008. godine odbijena kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja. Nakon toga, Okružni sud je u upravnom sporu donio Presudu broj 011-0-U-08-000 411 od 11. jula 2008. godine kojom je apelantova tužba odbijena kao neosnovana.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 240 od 2. oktobra 2009. godine usvojen je apelantov zahtjev za preispitivanje presude Okružnog suda od 11. jula 2008. godine, preinačena je navedena presuda tako što je uvažena apelantova tužba i poništava se osporeni akt (rješenje MUP-a od 2. aprila 2008. godine). Navedenom presudom Vrhovni sud je dao upute organima uprave vezano za rješavanje apelantovog zahtjeva.

11. Nakon toga, MUP je Rješenjem broj 04/3-207-14-2/07 od 3. decembra 2009. godine poništio Rješenje CJS Banja Luka broj 10-05/2-206/1-69/08 od 16. februara 2008. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje u skladu s uputama iz presude Vrhovnog suda.

12. CJS Banja Luka je 18. januara 2010. godine u zapisnik unio izjavu apelantovog punomoćnika i uputio ga da precizira apelantov zahtjev, nakon čega je 23. februara 2010. godine podnesen zahtjev za ažuriranje podataka u apelantovom kartonu lične karte, iz kojeg bi naknadno bilo izdato uvjerenje o prebivalištu na kojem bi bio evidentiran datum prijave prebivališta od 3. aprila 1991. godine na adresi Franca Prešerna broj 12.

13. Ustavni sud primjećuje da su organi uprave u nastavku postupka donosili svoje odluke koje su nakon pokretanja upravnog spora (u dva slučaja), odnosno treći put rješenjem drugostepenog organa poništavane i predmet je vraćan prvostepenom organu na ponovni postupak.

14. U ponovnom postupku Rješenjem CJS Banja Luka broj 08-04/2-207-8/13 od 22.

novembra 2013. godine odbijen je apelantov zahtjev, dok je Rješenjem MUP-a broj 04/1-207-29/13 od 31. januara 2014. godine odbijena kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja.

15. Protiv drugostepenog rješenja apelant je tužbom u Okružnom sudu pokrenuo upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant navodi da ima status izbjeglog i raseljenog lica i da mu je za ostvarivanje prava na povrat na prijeratnu adresu neophodno da dobije konačnu odluku u predmetnom postupku, budući da se podaci iz njegove prijeratne lične karte, na kojoj je navedeno da je adresa stanovanja u ulici Franca Prešerna broj 12 u Banjoj Luci, ne slažu s podacima u kartonu lične karte. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nepostupanja organa uprave prema uputama Okružnog suda u vezi s njegovim zahtjevom za izdavanje uvjerenja o prijavi prebivališta u Banjoj Luci, odnosno zahtjeva za ažuriranje podataka u kartonu lične karte, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što postupak za rješavanje ličnog statusnog prava, kao što je ažuriranje podataka u kartonu lične karte, traje nerazumno dugo. Apelant je iscrpno naveo hronologiju postupanja organa uprave i redovnih sudova povodom njegovog zahtjeva, te je istakao da organi uprave ne postupaju prema presudama Okružnog suda i Vrhovnog suda donesenim u postupku. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži MUP-u da odluči o njegovoj žalbi, odnosno Okružnom sudu da donese presudu u upravnom sporu koji je pokrenuo. Također, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je apelant protiv Rješenja MUP-a broj 04/1-207-29/13 od 31. januara 2014. godine tužbom koju je neposredno predao sudu 7. marta 2014. godine pokrenuo upravni spor. Dalje se navodi da je Sud 23. aprila 2014. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, koji je 20. maja 2014. godine dostavio odgovor na tužbu. Sud je istakao da su neosnovani apelantovi navodi vezano za dužinu upravnog spora.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 i 50/10) relevantne odredbe glase:

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

VI.Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva za izdavanje uvjerenja o prijavi prebivališta, odnosno zahtjeva za ažuriranje podataka u kartonu lične karte povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

27. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na utvrđivanje apelantove prijeratne adrese, odnosno ažuriranje podataka u kartonu lične karte. Postavlja se pitanje da li ovaj postupak, koji predstavlja spor između apelanta i javne vlasti, ali se tiče apelantovog ličnog statusnog pitanja, od čijeg ishoda zavisi i ostvarivanje apelantovih građanskih prava i obaveza, uživa zaštitu prava na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu praksu, prema kojima pojam „spora“, u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, podrazumijeva sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze, čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja, a odnose se, kao u konkretnom slučaju, na privatna prava i obaveze, a karakter zakonodavstva koje određuje kako će se problem riješiti i ovlaštenja koja pripadaju predmetnom organu od malog su značaja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20; i Evropski sud, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 13, stav 94). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

29. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za izdavanje uvjerenja o prijavi prebivališta, odnosno zahtjeva za ažuriranje podataka u kartonu lične karte započeo 14. septembra 2007. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Okružnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje nešto više od sedam godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio nadležnim organima uprave zahtjev za izdavanje uvjerenja o prijavi prebivališta, odnosno zahtjev za ažuriranje podataka u kartonu lične karte, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu.

31. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji je započeo 14. septembra 2007. godine i koji još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da su organi uprave donosili odluke u relativno kratkim periodima, međutim, njihove odluke su presudama Okružnog suda i Vrhovnog suda više puta poništavane i vraćane na ponovni postupak zbog nepostupanja organa uprave u skladu s njihovim primjedbama i uputama. Također, Ustavni sud zapaža da su i redovni sudovi svoje odluke donosili u relativno kratkim periodima.

32. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnom sporu njihove odluke više puta poništavane i predmet vraćan na ponovni postupak prvostepenom organu. Dalje, Ustavni sud primjećuje da u predmetnom postupku, u kojem su nadležni upravni organi u relativno kratkom periodu donijeli veliki broj odluka, ne postoji konačna odluka o apelantovom zahtjevu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

33. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i redovnih sudova, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje nešto više od sedam godina i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe protiv Rješenja MUP-a broj 04/1-207-29/13 od 31. januara 2014. godine nalazi u Okružnom sudu, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da Okružni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje nešto više od sedam godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak povodom apelantovog zahtjeva za izdavanje uvjerenja o prijavi prebivališta, odnosno zahtjeva za ažuriranje podataka u kartonu lične karte nije završen ni nakon nešto više od sedam godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.

38. Na osnovu čl. 59. st. (1) i (2), 62. stav (7) i 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3875/13 (A. C.) | Sudska praksa | Aktio