Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4139/13 (A. L.)
Odluka donesena 07. 10. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4139/13
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4139/13, rješavajući apelaciju Anđe Lovrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Anđe Lovrić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Bihaću.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 62.
stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 002610 04 P 2 od 13. maja 2014. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 72.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Anđa Lovrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanske Otoke, koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 2. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 18 0 P 002610 13 GŽ 3.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 9. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. juna 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 13. jula 2004. godine pokrenula parnični postupak protiv Hamdije Krupića i DOO „BOR“ Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja v.sp. 30.000,00 KM, odnosno radi naknade štete v.sp. 60.000,00 KM. Također, iz stanja spisa proizlazi da je apelantica tužbeni zahtjev konačno uredila, precizirala i preinačila pismenim podneskom od 11. aprila 2005. godine. Tužba je u Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zaprimljena u rad pod brojem 18 0 P 002610 04 P.
6. Presudom Općinskog suda broj 18 0 P 002610 04 P od 8. januara 2010. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev pobliže naveden u izreci odluke, te je apelantici naloženo da tuženim naknadi troškove parničnog postupka.
7. Odlučujući o apelantičinoj žalbi podnesenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 18 0 P 002610 10 Gž od 13. decembra 2011. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio.
8. Vrhovni sud je Presudom broj 18 0 P 002610 12 Rev od 22. januara 2013. godine djelimično usvojio i djelimično ukinuo presudu drugostepenog suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da se naloži tuženim da joj solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 60.000,00 KM, koliko iznosi protuvrijednost apelantičinog stana, sa zateznom kamatom na taj iznos počev od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje u navedenom dijelu, a u preostalom dijelu revizija je odbijena.
9. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 18 0 P 002610 13 GŽ 2 od 3. septembra 2013. godine kojim je apelantičina žalba uvažena, pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se naloži tuženim da joj solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 60.000,00 KM, koliko iznosi protuvrijednost apelantičinog stana, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka.
10. Prema informacijama koje je dobio Ustavni sud, Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 18 0 P 002610 04 P 2 od 13. maja 2014. godine protiv koje je apelantica izjavila žalbu, nakon čega je spis 1. septembra 2014. godine ponovo dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi, a predmet registrovan pod brojem 18 0 P 002610 13 GŽ 3.
11. Prema stanju spisa, postupak pred Kantonalnim sudom je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je kratko navela hronologiju postupanja u predmetu, te predložila da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava i naloži Kantonalnom sudu da provede ponovni drugostepeni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je Presudom Vrhovnog suda broj 18 0 P 002610 12 Rev od 22. januara 2013. godine djelimično usvojena revizija i djelimično ukinuta Odluka Kantonalnog suda broj 18 0 P 002610 10 Gž od 13. decembra 2011. godine, nakon čega je Kantonalni sud novu odluku, u skladu s uputama iz odluke po reviziji, donio devet mjeseci kasnije, što je po ocjeni Kantonalnog suda razuman rok i zbog čega je predložio da apelacija bude odbijena. V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine » br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
21. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na suđenje u razumnom roku
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom protiv tuženih, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 13. jula 2004. godine, pokrenula parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od preko deset godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi utvrđenja i naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se predmetnim postupkom traži utvrđenje, te naknada štete, može se izvesti zaključak da je ovaj postupak za apelanticu značajan.
27. Cijeneći postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu tek nakon pet godina i pet mjeseci (8. januara 2010. godine) od podnošenja tužbe, te da je Kantonalni sud u žalbenom postupku nakon godinu dana i 11 mjeseci (13. decembra 2011. godine) potvrdio prvostepenu presudu, nakon čega je Vrhovni sud nakon nešto više od jedne godine (22. januara 2013. godine) donio presudu kojom je reviziju djelimično usvojio i djelimično ukinuo presudu drugostepenog suda i predmet mu vratio na ponovno suđenje. Nakon toga, Kantonalni sud je u roku od sedam mjeseci donio presudu (3. septembra 2013. godine) kojom je uvažio apelantičinu žalbu, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Prema informacijama koje je Ustavni sud dobio, Općinski sud je donio presudu nakon osam mjeseci (13. maja 2014. godine) protiv koje je apelantica izjavila žalbu Kantonalnom sudu, a prema raspoloživim podacima Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbi. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo naveo da je novu odluku, u skladu s uputama iz odluke o reviziji, donio devet mjeseci kasnije, što je, po ocjeni Kantonalnog suda, razuman rok i zbog čega je predložio da apelacija bude odbijena. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje preko deset godina, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome, odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantičinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene apelantičine žalbe protiv Presude Općinskog suda broj 18 0 P 002610 04 P 2 od 13. maja 2014. godine ponovo nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Ostali navodi iz apelacije
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantičine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantičinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak traje više od deset godina i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka kako je to procesnim zakonom propisano.
32. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić