Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1328/13 (M. Z.)
Odluka donesena 21. 10. 2014.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1328/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
21. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21.oktobra 2014. godine, u predmetu broj AP-1328/13, rješavajući zahtjev Mlađe Zelenovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Mlađe Zelenovića za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene Presudom Okružnog suda u Trebinju, broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013.
godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
OBRAZLOŽENJE
1. Mlađo Zelenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojeg zastupa Dr. Miroslav Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 27. marta 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene navedenom presudom Okružnog suda do okončanja postupka po izjavljenoj apelaciji.
2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri, broj AP-1328/13 od 25. aprila 2013. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere koji je podnio uz apelaciju 27. marta 2013. godine.
3. Apelant je 2. oktobra 2014. godine ponovo podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje Presude Okružnog suda, broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine, do donošenja odluke o apelaciji, a zbog pogoršanja zdravstvenog stanja apelanta i članova njegove porodice.
4. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 95 0 K 004729 10 K od 9. novembra 2011. godine apelant je oglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način navedeno u izreci presude, počinio krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske. Osnovni sud osudio je apelanta na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Istom presudom Osnovni sud je oštećenu M.P. (u daljnjem tekstu: oštećena) radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva uputio na parnicu. Također, istom presudom obvezan je apelant da plati troškove postupka. U obrazloženju presude, Osnovni sud je istakao da se 26. novembra 2009. godine dogodila saobraćajna nezgoda, a da provedeni dokazi potvrđuju da je uzrok saobraćajne nezgode to što se apelant nije pridržavao odredaba Zakona o osnovama saobraćaja na putevima u BiH, odredaba Pravilnika o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila i odredaba Pravilnika o saobraćajnim znakovima i signalizaciji na putevima.
5. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Rješenjem Okružnog suda broj 95 0 K 004729 12 Kž od 22. svibnja 2012. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuta prvostepena presuda i određeno održavanje glavnog pretresa.
6. Presudom Okružnog suda broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine, apelant je oglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način navedeno u izreci presude, počinio krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske. Okružni sud osudio je apelanta na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Istom presudom Okružni sud je oštećenu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva uputio na parnicu. Također, istom presudom obvezan je apelant da plati troškove postupka. Okružni sud je istakao da je održao glavni pretres i izveo dokaze u smislu člana 332. stav 6. Zakona o krivičnom postupku, da je dodatno saslušao vještake saobraćajne struke V.S. B.V. i M.V. te da je na prijedlog tužiteljstva izveo nove dokaze saslušanjem svjedoka L.M., R.D. i D.L., nakon čega je zaključio da je apelant počinio predmetno krivično djelo. Naime, nesporno je da je apelant 26. novembra 2009. godine izvodio radove deponiranja otpadnog željeza uz magistralni put, te da je u uvjetima smanjenje vidljivosti upravljao radnom mašinom, tako što je zauzeo desnu kolovoznu traku. U tom trenutku naišlo je vozilo kojim je upravljao D.P. i smrtno su stradali svi putnici iz tog vozila (vozač D.P. i njegove dvije kćerke). Apelant je obavljao radnje koje mogu ugroziti ili ometati promet. Obavljanje takvih radnji nužno zahtijeva poduzimanje svih zakonom predviđenih mjera u cilju obilježavanja i osiguranja sudionika u saobraćaju. Apelantovi propusti su u neposrednoj uzročnoj vezi sa nastankom saobraćajne nezgode. Okružni sud je istakao da je prihvatio kao stručan i objektivan nalaz vještaka saobraćajne struke V.S., a da nije prihvatio mišljenje tima vještaka Departmana za saobraćaj u Novom Sadu i tima vještaka Instituta Saobraćajnog fakulteta u Doboju koji se zasnivaju na tvrdnji da su propusti vozača D.P. uzrok saobraćajne nezgode.
7. Apelant navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant navodi da Okružni sud uopće ne navodi koja bi to radnja u smislu člana 19. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima BiH bila inkorporirana u biće krivičnog djela koje se apelantu stavlja na teret. Osim toga, nije utemeljeno pozivanje na odredbe čl. 203., 20., 151. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH. Apelant navodi da nalazi i mišljenja vještaka koje sud nije prihvatio, ukazuju da je vozač motornog vozila imao dovoljno prostora usporiti i blagovremeno uočiti sigurnosni trougao. Apelant ističe da mu je povrijeđeno pravo na odbranu, odnosno pravo na pravično suđenje.
8. U svom ponovnom zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant ističe da mu je nakon razvoda braka pravosnažnom presudom Osnovnog suda na odgoj, vaspitanje i izdržavanje povjereno troje malodobne djece. Dalje je istakao da je njegova kćerka Nina, imala ozbiljan hirurški zahvat zbog krvarenja iz gastrointestinalnog trakta, nakon čega su joj uz dodatne materijalne izdatke potrebne redovne liječničke kontrole. S tim u vezi apelant je dostavio medicinsku dokumentaciju Opšte bolnice Belmedic iz Beograda od 2. aprila 2014. godine. Također, apelant je istakao da se u svom porodičnom domaćinstvu brine i o svojoj majci koja je nepokretna i potrebna joj je medicinska pomoć o čemu je dostavio otpusna pisma Univerzitetske bolnice Foča. Pored toga apelant je istakao pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja sa dijagnozom depresivni poremećaj sa suicidalnim rizikom, o čemu je dostavio otpusna pisma Univerzitetske bolnice Foča i drugu medicinsku dokumentaciju u vezi s pogoršanjem njegovog psihičkog stanja. Također, je naveo da je vlasnik i direktor privatnog preduzeća koje bez njega ne može funkcionirati te bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora nastale nesagledive štetne posljedice za njegovu porodicu čiji je apelant jedini hranilac.
9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud primjećuje da je, nakon donošenja prvobitne odluke o zahtjevu apelanta za donošenje privremene mjere, apelant dostavio novu dokumentaciju na kojoj temelji svoj zahtjev. U konkretnom slučaju, apelantovi navodi na kojima temelji osnovanost zahtjeva za donošenje privremene mjere u suštini se svode na tvrdnju da je jedini hranilac porodice, da se stara o troje malodobne djece od kojih je jedno na obaveznim liječničkim kontrolama u Beogradu, da je i samo apelantovo psihičko zdravlje narušeno, pa bi njegovim upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora bila dovedena u pitanje njihova egzistencija. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je apelant učinio izvjesnom potrebu daljnje medicinske brige o članovima svoje porodice, a koje apelant jedini izdržava. Pri tom, u okolnostima konkretnog slučaja s obzirom da je apelant otac troje djece koja su mu povjerena na izdržavanje, odgoj i vaspitanje od kojih je jedno na obaveznoj liječničkoj kontroli očigledno je da bi njegovim upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora došla u pitanje i njihova egzistencija. Ustavni sud smatra da apelantovi navodi izneseni u zahtjevu za donošenje privremene mjere ukazuju na opravdanost da Ustavni sud u skladu sa svojim ovlaštenjem iz člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda usvoji zahtjev jer je to u interesu apelanta i vođenja postupka.
12. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. U smislu člana 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić