Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3624/14 (V. K.)

Odluka donesena 21. 10. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3624/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

21. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine, u predmetu broj AP 3624/14, rješavajući zahtjev V. K. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e). i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev V. K. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. V. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Brezika-Brčko, kojeg zastupa Miodrag Zeljić advokat iz Brčkog, podnio je, 4. augusta 2014. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 051925 14 Kž od 14. maja 2014. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 05192513 K od 5. novembra 2013. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud prekinuo izdržavanje kazne zatvora na kojem se nalazi, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 K 05192513 K od 5. novembra 2013. godine apelant je oglašen krivim za počinjeno krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona SR BiH (u daljnjem tekstu: KZ SRBIH) i izrečena mu kazna zatvora u trajanju od četiri godine. Presudom je oštećeni Božo Mihalj sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen na parnični postupak a apelant je oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka i paušala za rad suda u cjelosti. U obrazloženju je navedeno da je na osnovu dokaza preciziranih u presudi utvrđeno da je apelant, kao pripadnik rezervnog sastava vojne policije JNA, 24. oktobra 1991. godine oko 23 sata u Brčkom u ulici Maršala Tita broj 5/b na terasi ispred kockarnice „Kasino“, uočio ispred ulaza u kockarnicu Mladena Mihalja (u daljnjem tekstu: ubijeni) koji je bio u maskirnoj uniformi hrvatske vojske-Zbor narodne garde i koji je razgovarao sa Mirsadom Lišićem. Nadalje je utvrđeno da je apelant tom prilikom, u namjeri da ga liši života, prišao sa leđa ubijenom sa uperenim pištoljem te kada se ubijeni na upozorenje Mirsada Lišića pokušao okrenuti, iz neposredne blizine iz pištolja preciziranog u presudi, u ubijenog ispalio jedan metak koji je pogodio ubijenog i nanio mu prostrjelnu ranu u predjelu dosredišnjeg dijela vrata sa izlazom na stražnju stranu lijevog ramena usljed čega je ubijeni odmah umro. Utvrđeno je da je isti metak pogodio i Mirsada Lišića u predio lakta desne ruke. Osnovni sud je naveo da je u toku postupka putem međunarodne pravne pomoći izvršeno saslušanje svjedoka Nebojše Miloševića i to u Beogradskom Višem sudu i Saše Veljovića pred nadležnim Istražnim odjelom u Njemačkoj budući da je zaključeno da je dolazak tih svjedoka pred sud znatno otežan te da je u smislu odredbi člana 273. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikta odlučeno da se pročitaju njihovi iskazi dati pred inostranim sudovima kao i iz istrage. Nadalje je navedeno da su ovi svjedoci svojim iskazima potvrdili iskaze i drugih svjedoka poimenično navedenih u presudi kao i da su njihovi iskazi bili u saglasnosti sa materijalnim dokazima. Navedeno je i da je utvrđeno da je apelant u vrijeme stupanja u rezervnu službu tadašnje JNA zadužio oružje i to pištolj preciziran u presudi što uopće nije sporno i što se potvrđuje dokazima tužitelja te da, s tim u vezi, nije od značaja za konkretan postupak činjenica da je prilikom vještačenja čahure koja je pronađena na mjestu ubistva utvrđeno da ona ne potiče iz navedenog pištolja koji je apelant zadužio. Ovo stoga jer, kako je obrazložio Osnovni sud, optužnicom nije ni tvrđeno da je ubistvo izvršeno iz pištolja koji je apelant zadužio nego pištolja drugog kalibra i to 7,62 mm a koja tvrdnja i odgovara dokazima pronađenim ma licu mjesta. Imajući u vidu navedeno te uzimajući u obzir životnu dob apelanta od 66 godina, protek vremena od događaja i zdravstveno stanje apelanta kao olakšavajući okolnosti te životnu dob ubijenog, te postupanje apelanta sa direktnim umišljajem, Osnovni sud je donio presudu kao u izreci.

3. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu Apelacionom sudu koji je presudom broj 96 0 K 051925 14 Kž od 14. maja 2014. godine žalbu odbio kao neosnovanu u potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je nakon održane sjednice vijeća tog suda utvrđeno da je neosnovan apelantov žalbeni navod da osporena presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer je, prema mišljenju Apelacionog suda, prvostepeni sud dao detaljno obrazloženje iz kojeg je vidljivo na temelju kojih dokaza je nesporno utvrđeno da je apelant počinio predmetno ubistvo i da je Osnovni sud za sve svoje zaključke dao logične i uvjerljive razloge koje prihvata i Apelacioni sud. Navedeno je i da, suprotno stanovištu žalbenih navoda, Apelacioni sud zaključio da je prvostepena presuda zasnovana na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju te da u konkretnom slučaju nije bilo bitnih povreda procesnog zakona. S tim u vezi navedeno je da je svjedok Nebojša Milošević bio vojnik na redovnom odsluženju vojnog roka u kasarni Brčko i da je u vrijeme ubistva bio u sastavu grupe vojnika koji su izašli u grad i da je neposredno prisustvovao događaju kao i Mirsad Lišić koji je tom prilikom bio i ranjen. Navedeno je i da je neosnovana žalbena tvrdnja vezana za vještačenje tragova vatrenog oružja koje je bilo povjereno Ministarstvu unutrašnjih poslova u Sarajevu i u vezi kojeg je apelant tvrdio da je nesporno utvrđeno da ubistvo nije izvršeno oružjem koje je apelant zadužio jer je, kako je obrazložio Apelacioni sud, utvrđeno da je ubistvo izvršeno oružjem kalibra 7,62 mm a da se ne radi o oružju koje je apelant zadužio prilikom primanja u rezervni sastav te da pri tom jasno proizlazi da nije ni tvrđeno da je ubistvo izvršeno oružjem koje je apelant zadužio. Imajući u vidu navedeno, Apelacioni sud je zaključio da je apelantova žalba neosnovana te je potvrdio prvostepenu presudu.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni procesnog prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Apelant navodi da je nezakonito korišten iskaz svjedoka Nebojše Miloševića koji je on dao pred sudom u Beogradu jer je time narušen princip kontradiktornosti i nije apelantu dato pravo da tog svjedoka neposredno ispita jer je apelant siguran da bi kod neposrednog ispitivanja taj svjedok dao sasvim drugačiji iskaz od onog koji je dao 1991. godine a i pred sudom u Beogradu. Smatra da sud namjerno nije poduzeo sve mjere koje su bile potrebne da bi se taj svjedok doveo na raspravu i da je nevjerovatno da je samo nekoliko mjeseci nakon što je ispitan u sudu u Beogradu njegovo prebivalište postalo nepoznato i sam svjedok nedostupan sudu. Apelant smatra da bi Ustavni sud trebao donijeti privremenu mjeru kojim bi bilo prekinuto izdržavanje kazne zatvora koju izdržava a do okončanja postupka po apelaciji. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi svoje teško zdravstveno stanje.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. U konkretnom slučaju apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi do okončanja postupka pred Ustavnim sudom bilo prekinuto izdržavanja kazne zatvora na kojem se apelant nalazi a zbog apelatovog teškog zdravstvenog stanja. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BDBiH” broj 31/11) reguliše postupak prekida izdržavanja kazne zatvora (čl. 33. do 36.) i propisuje da je, između ostalog, moguće dopustiti prekid izdržavanja kazne zatvora i zbog zdravstvenog stanja osuđenika odnosno teže akutne bolesti i to sve dok bolest traje. Također, Ustavni sud podsjeća i da je članom 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda propisano da se zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti pod uvjetom da je apelant prethodno u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom, tražio odlaganje izvršenje odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima odnosno organima. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, odnosno da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio prekid izvršenja odluka redovnih sudova. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant, kako je već rečeno, nije ni koristio mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera u Brčko Distriktu BiH, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3624/14 (V. K.) | Sudska praksa | Aktio