Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-808/13 (S. Č.,„Dunav osiguranje“ a.d. Banja Luka,O. P.,„M&S Protekt“ d.o.o. Prijedor)
Odluka donesena 21. 10. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-808/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine, u predmetu broj AP-808/13, rješavajući apelacije Saše Čudića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Saša Čudić, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 098366 12 PŽP od 24. decembra 2012. godine;
„Dunav osiguranje“ a.d. Banja Luka, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 098366 12 PŽP od 24. decembra 2012. godine;
Ognjen Plavšić, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 112656 12 PŽP od 22. aprila 2013. godine;
„M&S Protekt“ d.o.o. Prijedor, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 PR 035125 12 PŽPŽ od 20. juna 2013. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-808/13 Saša Čudić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 25. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 098366 12 PŽP od 24. decembra 2012. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 28. stav 1. tačka g) Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.500,00 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant kao odgovorno lice u pravnom licu Društvo za osiguranje „Dunav osiguranje“ a.d. Banja Luka, u periodu od marta do septembra 2009. godine, putem ugovora o djelu za pružanje reklamnih usluga, zaključenih sa osiguranicima/ugovaračima osiguranja, i isplatom naknade po osnovu tih ugovora, na posredan način vršio povrat dijela obračunate i naplaćene premije osiguranja od autoodgovornosti, što je u suprotnosti sa Uredbom o jedinstvenim premijskim stopama i zajedničkoj tarifi za osiguranje vlasnika ili korisnika motornih vozila od autoodgovornosti i Zajedničkim uslovima za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, čime je apelant počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
2. AP-809/13 „Dunav osiguranje“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 25. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 098366 12 PŽP od 24. decembra 2012. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 28. stav 1. tačka g) Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant kao pravno lice, u periodu od marta do septembra 2009. godine, putem ugovora o djelu za pružanje reklamnih usluga, zaključenih sa osiguranicima/ugovaračima osiguranja, i isplatom naknade po osnovu tih ugovora, na posredan način vršio povrat dijela obračunate i naplaćene premije osiguranja od autoodgovornosti, što je u suprotnosti sa Uredbom o jedinstvenim premijskim stopama i zajedničkoj tarifi za osiguranje vlasnika ili korisnika motornih vozila od autoodgovornosti i Zajedničkim uslovima za osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih i priključnih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, čime je apelant počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
3. AP-2787/13 Ognjen Plavšić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Ranko Vulić advokat iz Banja Luke, podnio je 26. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 112656 12 PŽP od 22. aprila 2013. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 6. st. 1. i 3. tačka
a) Zakona o carinskim prekršajima BiH, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant carinskom organu dao netačne podatke o carinskoj vrijednosti robe ocarinjene u CI Novi Grad po carinskoj prijavi, tako što je priložio račun sa umanjenom vrijednošću od 12.000,00 EUR od prvobitno prijavljene vrijednosti robe istih tehničkih osobina na GP Gradiška od 16. januara 2010. godine od 32.607,10 EUR za putničko motorno vozilo, čime je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
4. AP-3232/13 „M&S Protekt“ d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 22. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 PR 035125 12 PŽPŽ od 20. juna 2013. godine. Apelant je dopunio apelaciju 30. juna i 28. augusta 2014. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje prekršajnog postupka u kojem je pravomoćnom odlukom Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 Pr 035125 11 Pr od 30. jula 2012. godine apelant kao pravno lice oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 2. stav 2. Zakona o trgovini, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM. U postupku je utvrđeno da apelant u zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka nije naveo zakonski osnov po kojem traži ponavljanje u smislu odredaba Zakona o prekršajima Republike Srpske, niti je naveo dokaze kojima potkrepljuje činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, zbog čega je donesena odluka kao u dispozitivu rješenja.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 808/13. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić