Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3684/14 (Lj.G.)
Odluka donesena 21. 10. 2014.
- Krivični postupak
- Apelacija preuranjena
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3684/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine, u predmetu broj AP 3684/14, rješavajući apelaciju Lj.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj.G. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 182782 14 Kž od 27.
maja 2014. godine u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.c), 2. i 3.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lj.G. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 182782 14 Kž od 27.
maja 2014. godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Lj.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vojnića, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Slobodan Pavić, advokat iz Novog Grada, podnio je 4. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 182782 14 Kž od 27. maja 2014. godine.
2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) potvrdio optužnicu Okružnog tužilaštva Banjaluka broj T13-0-KT-000-4331- 04 od 23. decembra 2013. godine protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 252. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS).
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 182782 14 Kv od 10. aprila 2014. godine određen je pritvor apelantu iz razloga propisanih u članu 197. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS), zbog zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba ovlašćenja u privredi iz člana 252. stav 2. KZ RS. Navedenim rješenjem je određeno da pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude apelantu, a najduže jednu godinu i šest mjeseci uz kontrolu opravdanosti pritvora svaka dva mjeseca od donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru, te da će se pritvor računati od dana i časa lišenja slobode apelanta. Istim rješenjem je donesena naredba o raspisivanju potjernice za apelantom.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 K 182782 14 Kž od 27. maja 2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog punomoćnika podnesena protiv rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 182782 14 Kv od 10. aprila 2014. godine.
5. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je u apelaciji naveo da mu je u rješenju kojim je određen pritvor stavljeno na teret izvršenje djela koja uopšte nisu predmet optužnice već su bila predmet istrage, te da sudovi pogrešno zaključuju da se krije i da izbjegava pojavljivanje pred sudom. Naime, apelant navodi da je pred stranim sudom dao svoju odbranu i da želi da učestvuje u postupku koji će biti zakonit, što nije slučaj u konkretnom postupku.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;» Dopustivost u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.c), 2. i 3. Evropske konvencije
7. U konkretnom slučaju, apelant je lice kojem je na osnovu rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 182782 14 Kv od 10. aprila 2014. godine određen pritvor, dok je osporenim rješenjem odbijena kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv prvostepenog rješenja, te zbog toga smatra da mu je povrijeđeno pravo na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c) u vezi sa st. 2. i 3. Evropske konvencije.
8. Međutim, kako iz stanja spisa proizilazi da apelant nije lišen slobode odnosno, da se ne nalazi u pritvoru i da je za njim raspisana potjernica, te da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Evropske konvencije - da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode, slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije
9. Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenje Okružnog suda kojim je apelantu odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 182782 14 Kv od 10. aprila 2014. godine kojim je apelantu određen pritvor.
11. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
12. U apelantovom slučaju, osporeno rješenje, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja predstavlja rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta je u toku pred Osnovnim sudom, pa slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 785/08 od 31. januara 2009. godine, tač. 28-29 dostupna na www.ustavnisud.ba ).
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić