Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4956/11 („Bel kanal“ d.o.o. Banjaluka,Eksport import Eso d.o.o. Vitez,A., M., I. S. i M. I.,Lj.P.S.,M. M.)

Odluka donesena 21. 10. 2014.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4956/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine, u predmetu broj AP 4956/11, rješavajući apelacije „Bel kanal“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

„Bel kanal“ d.o.o. Banjaluka protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 0022387 11 Pž, od 8. novembra 2011.

godine, rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 022387 08 Ps, od 1. avgusta 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 Ps 022387 08 Ps, od 29. septembra;

Eksport import d.o.o. Vitez protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 39 0 Pr 019551 12 Pžp, od 20. novembra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju, broj 39 0 Pr 019551 12 Pr, od 26.

septembra 2012. godine;

Anto, Marko, Ivo Slišković i Meho Ibrišimović protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 U 008071 11 U, od 28. januara 2013. godine;

Lj.P.S. protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 U 002724 11 Uvp, od 12. februara 2013.

godine;

Muharem Mulabdić protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-07-002 182, od 25. avgusta 2008. godine i presude Općinskog suda u Tešnju, broj 039-0-P-06-000 490, od 7. septembra 2007. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 4956/11

1. „Bel kanal“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke podnio je 26. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 0022387 11 Pž, od 8. novembra 2011. godine, rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 022387 08 Ps, od 1. avgusta 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 Ps 022387 08 Ps, od 29. septembra 2009. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom Okružnog privrednog suda, od 1. avgusta 2011. godine odbijen je prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje.

AP 43/13

2. Eksport import Eso d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 3. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 39 0 Pr 019551 12 Pžp, od 20. novembra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju, broj 39 0 Pr 019551 12 Pr, od 26. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenim prvostepenim rješenjem apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen je kao neosnovan.

AP 917/13

3. Anto, Marko, Ivo Slišković i Meho Ibrišimović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Enver Hogić, advokat iz Tuzle podnijeli su 4. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 U 008071 11 U, od 28. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju zaključkom Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoline Općine Tuzla, broj 07/5-23-2944/11, od 1. juna 2011. godine prijedlog apelanata za ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem o odobrenju za građenje, broj 06/13-23-002944/06, od 10. avgusta 2006. godine odbačen je kao neblagovremen.

AP 2134/13

4. Lj.P.S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva podnijela je 17. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 U 002724 11 Uvp, od 12. februara 2013. godine. U konkretnom slučaju u upravnoj stvari povrata stana u posjed, presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 002724 06 U, od 15. juna 2011. godine, rješenje Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-1780/03, od 3. marta 2006. godine poništeno i odbačen prijedlog apelantice za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-1380/01, od 28. septembra 2001. godine.

AP 3203/13

5. Muharem Mulabdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja podnio je 17. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-07-002 182, od 25. avgusta 2008. godine i presude Općinskog suda u Tešnju, broj 039-0-P-06-000 490, od 7. septembra 2007. godine. U konkretnom slučaju presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj 39 0 P 010731 11 Gž, od 17. maja 2011. godine apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj 039-0-P-06-000 490, od 7. septembra 2007. godine. Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4956/11. Apelacioni navodi

7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti u pojedinim apelacijama pozvali odnose na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog parničnog/upravnog/prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da li se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, i odluke Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

10. Ustavni sud takođe, zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).Takođe, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

11. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka, te prijedlozima za povrat u pređašnje stanje nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka, odnosno povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4956/11 („Bel kanal“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio