Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1196/13 (L. P.)
Odluka donesena 21. 10. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1196/13
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1196/13, rješavajući apelaciju Ljerke Psutka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ljerke Psutka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 051442 08 P, u kojem je donesena Presuda broj 71 0 P 051442 08 P od 30. aprila 2014. godine.
Nalaže se Osnovnom sudu Banjoj Luci, u skladu s članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku dostavi predmet Okružnom sudu radi odlučivanja po žalbama u predmetu broj 71 0 P 051442 08 P, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 74 st.
1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantkinji Ljerki Psutka, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ljerka Psutka (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Karlovca, Republika Hrvatska, koju zastupa Slobodan Perić, odvjetnik iz Banje Luke, podnijela je 21. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 051442 08 P. Apelantkinja je 12. juna 2013. godine i 17. septembra 2013. godine dostavila dopune apelacije.
2. Apelantkinja je, takođe, u apelaciji zahtijevala donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „izvršenje Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj 702-2223-1/1 od 16. oktobra 2001. godine“. Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 1196/13 od 17. septembra 2013. godine Ustavni sud je odbio kao neosnovan zahtjev apelantkinje za donošenje privremene mjere.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 15. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Osnovni sud je 18. septembra 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Franjo Psutka (u daljnjem tekstu: prednik apelantkinje) je 1. marta 2002. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv D.M. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja ništavosti ugovora o razmjeni nekretnina koji je zaključen 16. avgusta 1995. godine. Podneskom od 3. marta 2005. godine apelant je tužbu proširio i na suprugu tuženog D.M.
7. Podneskom od 5. septembra 2005. godine apelantkinja i Ž.P. su obavijestili Osnovni sud da je prednik apelantkinje preminuo 15. jula 2005. godine i da oni stupaju u parnicu umjesto prednika apelantkinje.
8. Apelantkinja i Ž.P. su podneskom od 3. aprila 2007. godine uredili tužbu i tužbeni zahtjev.
9. Osnovni sud je donio Presudu broj P-533/02 od 4. januara 2008. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelantkinje i Ž.P.
10. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) koji je Rješenjem broj 011-0-Gž-08-000 570 od 20. maja 2008. godine žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak.
11. U ponovljenom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 051442 08 P od 30. avgusta 2011. godine kojom je, između ostalog, usvojen tužbeni zahtjev apelantkinje i Žarka Psutka kao nasljednika prednika apelantkinje.
12. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu Okružnom sudu koji je Rješenjem broj 71 0 P 051442 11 Gž od 13. juna 2012. godine žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak i Osnovnom sudu naložio da u roku od 30 dana zakaže pripremno ročište na kojem će otkloniti nedostatke na koje je ukazao Okružni sud, te pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, u smislu člana 8 ZPP, utvrditi činjenično stanje neophodno za pravilnu primjenu prava.
13. Osnovni sud je pripremno ročište zakazao za 27. decembar 2012. godine ali je ono odloženo na zahtjev punomoćnika tuženih. Osnovni sud je pripremno ročište održao 12. marta 2013. godine.
14. Ročište za glavnu raspravu Osnovni sud je zakazao za 26. april 2013. godine, a ono je odloženo zbog smrti jednog od tuženih.
15. Podneskom od 13. juna 2013. godine apelantkinja je uredila tužbeni zahtjev.
16. Odloženo ročište za glavnu raspravu Osnovni sud je zakazao za 10. juni 2013. godine ali je ono odloženo za 19. septembar 2013. godine zbog promjene postupajućeg sudije. Ročište za glavnu raspravu od 19. septembra 2013. godine Osnovni sud je odložio za 29. oktobar 2013. godine.
17. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda proizilazi da je Osnovni sud 30. aprila 2014. godine donio prvostepenu presudu u ponovnom postupku, da je prvostepena presuda dostavljena strankama i da je doneseno rješenje kojim se odbija zahtjev Žarka Psutka za ispravku presude, protiv kojeg rješenja je izjavljena žalba, te da je u toku postupak po izjavljenim žalbama.
18. Prema stanju spisa, parnični postupak je u toku pred Osnovnim sudom po izjavljenim žalbama.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelantkinja smatra da joj je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja je ukratko izložila tok parničnog postupka, te istakla da joj je zbog načina na koji su postupali nadležni organi i dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, zatim, pravo na dom jer su prednik apelantkinje, apelantkinja i ostali nasljednici već 18 godina podstanari bez svog doma, te pravo na imovinu zbog toga što, uslijed postupanja suda, kao i ostalih nadležnih organa, apelanti već 18 godina ne mogu stupiti u posjed svoje imovine. Apelantkinja je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i apelantkinji odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
20. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu ove odluke. Takođe, Osnovni sud je naveo da je od dana predaje tužbe sudu u tri navrata donosio presudu, te da smatra da apelantkinji nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da sud nije mogao postupati po neurednoj tužbi.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan više od 12 godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenuo prednik apelantkinje 4. marta 2002. godine i da parnični postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od 12 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u okviru kojeg je traženo utvrđenje ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti u konkretnom slučaju, može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, budući da se tužba tiče apelantkinjinog prava na dom, može se izvesti zaključak da je postupak za apelantkinju značajan.
31. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 4. marta 2002. godine i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio prvostepenu presudu 4. januara 2008. godine, odnosno nakon proteka približno šest godina od podnošenja tužbe. Odlučujući o žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je 20. maja 2008. godine donio rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet Osnovnom sudu na ponovni postupak. Nakon toga Osnovni sud je, u ponovnom postupku, donio presudu nakon tri godine i predmet proslijedio Okružnom sudu na rješavanje po žalbi, koji je rješenjem od 13. juna 2012. godine prvostepenu presudu ponovo ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Prema stanju spisa, Osnovni sud je nakon približno dvije godine, u ponovnom postupku, donio presudu a potom rješenje kojim se odbija zahtjev za ispravku presude protiv kojeg su izjavljene žalbe. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Osnovnim sudom. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje Osnovnog suda, koji je donosio presude u dužim intervalima (šest godina, tri godine i dvije godine). Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je dužini postupka doprinijela apelantkinja s obzirom da sud nije mogao postupati po neurednoj tužbi. Međutim, Ustavni sud na osnovu raspoložive dokumentacije zapaža da izmjene tužbe nisu značajnije doprinijele dužini postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je drugostepeni sud svoje odluke donosio u relativno kratkim periodima, ali da je drugostepeni sud ukidao presude prvostepenog suda i vraćao ih na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
32. Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje više od dvanaest godina, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose isključivo redovni sudovi, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolisali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantkinjinog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantkinjine navode o povredi prava na dom i prava na imovinu s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantkinji bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
36. S obzirom na to da postupak traje duže od 12 godina i da se ne radi o postupku koji se smatra hitnim, Ustavni sud nalazi da apelantkinji treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantkinjinog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan duže od 12 godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u cijelosti staviti na teret Osnovnom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, niti je preduzimao radnje kako je to propisano procesnim zakonom.
38. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić