Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2674/13 (Ž. P.)
Odluka donesena 21. 10. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2674/13
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2674/13, rješavajući apelaciju Žarka Psutke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Žarka Psutke.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Okružnim sudom u Banjoj Luci.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 051442 12 P 2 od 30. aprila 2014. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Žarku Psutki u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Žarko Psutka (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno nastanjen u Beču, Republika Austrija, kojeg zastupa Marjana Kulenović, advokat iz Banje Luke, podnio je 18. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 051442 12 P 2. Apelant je 21. maja 2014. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. aprila i 3. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 27. maja i 22. septembra 2014. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Pravni prednik apelanta Franjo Psutka je 11. marta 2002. godine podnio tužbu protiv tuženog Dušana Maleša (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja apsolutne ništavosti ugovora o razmjeni nekretnina zaključenog 18. maja 1995. godine, te uspostavljanja ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama u k.o. Budžak u Banjoj Luci, koje su bile predmet razmjene. Tužba je u Osnovnom sudu primljena u rad pod brojem P-533/02.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužilac podneskom od 3. marta 2005. godine tužbu preinačio tako što je proširio tužbu na novog tuženog, i to Daru Maleš, suprugu tuženog Dušana Maleša, te uz postojeći tužbeni zahtjev istaknuo i zahtjev za utvrđivanje ništavosti ugovora o poklonu zaključenog između tuženih u Banjoj Luci 14. novembra 2001. godine i za uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provođenja ugovora o zamjeni i o poklonu nekretnina, te za predaju u posjed nekretnina.
7. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da su apelant i Ljerka Psutka 5. septembra 2005. godine obavijestili sud da je Franjo Psutka, prvobitno označeni tužilac, umro 15. jula 2005. godine, te da su oni njegovi jedini zakonski nasljednici i da stupaju u parnicu umjesto tužioca.
8. Osnovni sud je donio Presudu broj P-533/02 od 4. januara 2008. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanta i Ljerke Psutka, i to na način pobliže naveden u izreci presude.
9. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-GŽ- 08-000 570 od 20. maja 2008. godine uvažena je žalba tuženih i ukinuta Presuda Osnovnog suda broj P-533/02 od 4. januara 2008. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
10. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 051442 08 P od 30. augusta 2011. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanta i Ljerke Psutka.
11. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 051442 11 Gž od 13. juna 2012. godine uvažene su žalbe tuženih i ukinuta Presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 051442 08 P od 30. augusta 2011. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženi Dušan Maleš umro 21. marta 2013. godine, te da su apelant i Ljerka Psutka (tužioci) kao tužene označili nasljednike prvobitno označenog tuženog, i to njegove kćerke Radanu Maleš i Dušu Maleš.
13. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-SU-13-00787 od 31. maja 2013. godine usvojen je zahtjev za izuzeće postupajuće sutkinje Draženke Kudra u predmetu broj 71 0 P 051442 12 P 2.
14. Nakon toga, Osnovni sud je, postupajući u ponovnom postupku, donio Presudu broj 71 0 P 051442 12 P 2 od 30. aprila 2014. godine.
15. Osnovni sud je rješenjem od 22. maja 2014. godine odbio apelantov prijedlog za ispravku presude. Protiv rješenja Osnovnog suda od 22. maja 2014. godine apelant je izjavio žalbu.
16. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da su tužene Duša Maleš, Radana Maleš i Dara Meleš izjavile žalbe protiv prvostepene presude.
17. Prema stanju spisa, postupak pred Okružnim sudom je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je kratko naveo hronologiju postupanja u konkretnom predmetu, između ostalog, istaknuvši da je postupak u predmetnoj pravnoj stvari pokretnut 2002. godine i da još uvijek nije okončan. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Osnovnom sudu da hitno i bez odlaganja okonča predmetni postupak. Također, apelant traži i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u visini od 300,00 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke ili ukupno 3.300,00 KM. Apelant je uz dopunu apelacije od 21. maja 2014. godine dostavio Presudu Osnovnog suda 71 0 P 051442 12 P 2 od 30. aprila 2014. godine.
b) Odgovor na apelaciju
19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 27. maja 2014. godine naveo hronologiju predmetnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju.
20. U odgovoru na apelaciju od 22. septembra 2014. godine Osnovni sud je naveo da su tužene Dara Maleš, Duša Maleš i Radana Maleš izjavile žalbe (12, 16. i 19. juna 2014. godine) protiv presude Osnovnog suda od 30. aprila 2014. godine, te da će predmet dostaviti Okružnom sudu do 1. oktobra 2014. godine.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
22. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. U skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje.
27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
32. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
33. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantov pravni prednik podnio tužbu 11. marta 2002. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste više od 12 godina i šest mjeseci. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
34. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantov pravni prednik pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja da je pravno ništav ugovor o zamjeni nekretnina, kao i da je pravno ništav ugovor o poklonu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o složenijem predmetu. Osim toga, kako se radi o utvrđenju prava na imovinu apelanta, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.
35. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 11. marta 2002. godine i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio prvostepenu presudu 4. januara 2008. godine, odnosno tek nakon pet godina i devet mjeseci od podnošenja tužbe. Odlučujući o žalbi tuženih protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio rješenje nakon četiri mjeseca (20. maja 2008. godine) kojim je ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon toga Osnovni sud je, u ponovnom postupku, donio presudu nakon tri godine i tri mjeseca (30. augusta 2011. godine), nakon čega je predmet proslijeđen Okružnom sudu na rješavanje po žalbi tuženih, koji je donio rješenje nakon devet mjeseci (13. juna 2012. godine) kojim je ponovo ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Postupajući u ponovnom postupku, Osnovni sud je donio presudu nakon jedne godine i 10 mjeseci (30. aprila 2014. godine) protiv koje su tuženi ponovo izjavili žalbu Okružnom sudu, a prema raspoloživim podacima, Okružni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbi. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo i nedjelotovorno postupanje prvostepenog suda, budući da su u dva navrata njegove presude kao nepravilne ukidane i predmet vraćan na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud svoje odluke donosio u relativno kratkim periodima (nakon četiri, odnosno devet mjeseci), ali da je drugostepeni sud poništavao presude prvostepenog suda i vraćao ih na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje preko 12 godina i šest mjeseci, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose isključivo redovni sudovi, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. S obzirom na činjenicu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe tuženih protiv Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 051442 12 P 2 od 30. aprila 2014. godine ponovo nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku neophodno je da Okružni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, tom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
37. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
38. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje više od 12 godina, apelantu je određena naknada u visini od 1.800,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada konkretni parnični postupak nije pravosnažno okončan ni nakon 12 godina i šest mjeseci od dana podnošenja tužbe, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati isključivo ponašanju redovnih sudova.
40. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. i člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić