Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4386/13 (B. M.)

Odluka donesena 21. 10. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4386/13

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4386/13, rješavajući apelaciju Božane Martinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Božane Martinović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 079393 10 P, u kojem su doneseni Rješenje Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 079393 10 P od 7. maja 2014. godine i Presuda Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 079393 10 P od 17. juna 2014.

godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 079393 10 P od 7. maja 2014. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 079393 10 P od 17. juna 2014. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Božana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, nastanjena u Assemini- Sardegena, Republika Italija, podnijela je 18. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 P 079393 10 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 4. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. septembra 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticnih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 17. decembra 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Pere Martinovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vsp. 50.000,00 KM.

6. Uređujuća sutkinja, zadužena apelanticinim predmetom, je 30. decembra 2010. godine podnijela zahtjev za izuzeće u konkretnom predmetu, istaknuvši da je apelantica protiv nje vodila postupak pred Općinskim sudom u Konjicu radi naknade štete.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 079393 10 P od 30. decembra 2010. godine odbio kao neosnovan zahtjev uređujuće sutkinje.

8. Apelantica je 12. januara 2011. godine podnijela zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje, navodeći da je uređujuća sutkinja tužena u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Konjicu po tužbi koju je ona podnijela.

9. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 079393 10 P od 13. januara 2011. godine odbio kao neosnovan apelantičin zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje.

10. Apelantica je ponovo 31. januara 2011. godine podnijela zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje, ponovivši razloge iz zahtjeva od 12. januara 2011. godine.

11. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 079393 10 P od 3. februara 2011. godine odbio kao neosnovan apelantičin zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje.

12. Apelantica je podneskom od 15. aprila 2014. godine predložila mjeru osiguranja kojom bi se zabranilo tuženom da otuđi, optereti i raspolaže određenom imovinom u vrijednosti koja je dovoljna da bi se osiguralo apelantičino potraživanje.

13. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 079393 10 P od 7. maja 2014. godine odbio apelantičinu mjeru osiguranja istaknuvši da nisu ispunjeni uslovi koji su kumulativno propisani odredbom člana 269. Zakona o parničnom postupku.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica protiv rješenja Općinskog suda od 7. maja 2014. godine podnijela žalbu (nije vidljiv datum pisanja žalbe, niti prijemni pečat suda).

15. Presudom Općinskog suda broj 58 0 P 079393 10 P od 17. juna 2014. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Apelantica je 4. jula 2014. godine podnijela žalbu protiv presude Općinskog suda od 17. juna 2014. godine.

17. Apelantica je podneskom od 9. augusta 2014. godine urgirala kod Općinskog suda, tražeći da taj sud konkretni predmet pod hitno proslijedi drugostepenom sudu na rad po žalbi.

18. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud predmetni spis po apelantičinoj žalbi dostavio na odlučivanje Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 21. augusta 2014. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je navela hronologiju parničnog postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu, predloživši da Ustavni sud sam odluči u kojoj mjeri je Općinski sud prekršio njena prava, te da li apelantica zaslužuje naknadu nematerijalne štete.

20. U dopuni apelacije od 9. juna 2014. godine apelantica je istaknula da joj je Općinski sud spriječio pristup sudu, spriječio pravo da bude saslušana u svojstvu stranke, te da joj je sud povrijedio pravo na kontradiktornost. Apelantica je uz dopunu dostavila i Rješenje Općinskog suda broj 58 0 P 079393 10 P od 7. maja 2014. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud naloži drugostepenom sudu hitno i zakonito postupanje po žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 7. maja 2014. godine.

21. Apelantica je uz dopunu apelacije od 28. augusta 2014. godine dostavila i Presudu Općinskog suda broj 58 0 P 079393 10 P od 17. juna 2014. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud naloži prvostepenom sudu da hitno spis proslijedi drugostepenom sudu, a drugostepenom sudu da po prijemu spisa hitno radi po žalbama i da se donese zakonita odluka u zakonom predviđenom roku.

b) Odgovor na apelaciju

22. U odgovoru na apelaciju, uređujuća sutkinja Općinskog suda je navela hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, između ostalog, istaknuvši da je konkretnim predmetom zadužena 11. decembra 2013. godine, te da je nakon provedenog postupka donesena meritorna odluka 17. juna 2014. godine. Osim toga, uređujuća sutkinja je predložila da se apelacija odbije kao neosnovana.

23. Pored toga, odgovor na apelacione navode je ponudila i uređujuća sutkinja Općinskog suda koja je predmetom bila zadužena od momenta kada je tužba zaprimljena u sud (17. decembra 2010. godine), između ostalog, istaknuvši da konkretni predmet ne spada u one koji se po zakonu smatraju hitnim, a u vremenu dok je bila zadužena predmetom, nije bio u Planu rješavanja starih predmeta kojeg je bila dužna da se pridržava. Uređujuća sutkinja je također istaknula da je do prolongiranja zakazivanja ročišta došlo zbog općepoznatih okolnosti preopterećenosti suda i obaveze da se postupa po Planu rješavanja.

V.Relevantni propisi

24. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

25. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

34. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom protiv tuženog, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 17. decembra 2010. godine, pokrenula parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od skoro četiri godine.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

36. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, kako se radi o šteti koju je apelantica pretrpjela zbog toga što je tuženi izdavao sporni stan bez njene saglasnosti, što je dovelo do umanjenja apelantičine imovine, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanticu značajan.

37. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom od 17. decembra 2010. godine pokrenula parnični postupak koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u vrlo kratkom roku donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan zahtjev uređujuće sutkinje kojim je tražila svoje izuzeće (30. decembra 2010. godine), nakon čega je u periodu od nešto više od mjesec dana donio dva rješenja (13. januara i 3. februara 2010. godine) kojima je odbio kao neosnovane apelantičine zahtjeve za izuzeće uređujuće sutkinje. Nakon toga, Općinski sud je 7. maja 2014. godine donio rješenje kojim je odbijen apelantičin prijedlog za određivanje mjere osiguranja, a 17. juna 2014. godine donio presudu kojom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iz odgovora na apelaciju, te dopune apelacije, proizlazi da je apelantica protiv rješenja od 7. maja 2014. godine i presude od 17. juna 2014. godine izjavila žalbe Kantonalnom sudu, a prema raspoloživim podacima Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbama. Pri tome Ustavni sud naglašava da preopterećenost suda i obaveze postupanja po Planu rješavanja starih predmeta koji se ističu u odgovoru na apelaciju Općinskog suda ne mogu predstavljati dovoljno opravdanje za prekomjerno odugovlačenje parničnog postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, činjenica da je apelantica koristila zakonska ovlaštenja koja ima u pogledu zahtjeva za izuzeće uređujuće sutkinje ne može se tumačiti kao njen subjektivni doprinos dužini postupka. Međutim, korištenje ove mogućnosti predstavlja obavezu za sud da na nju odgovori na način propisan zakonom, kako bi stvorio zakonske pretpostavke da bi se o tužbenom zahtjevu moglo odlučivati. Ustavni sud u tom kontekstu primjećuje i da je apelantica svojim ponašanjem u neznatnoj mjeri (manje od jednog mjeseca) doprinijela dužini trajanja postupka. Međutim, imajući u vidu potpunu neaktivnost Općinskog suda u periodu od više od tri godine, Ustavni sud zaključuje da je upravo navedena neaktivnost Općinskog suda u pretežnoj mjeri utjecala na ukupnu dužinu postupka. Stoga Ustavni sud nalazi da se odgovornost za nedonošenje odluke u razumnom roku u pretežnom dijelu može staviti na teret Općinskom sudu.

38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantičinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

39. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesenih apelantičinih žalbi protiv rješenja od 7. maja 2014. godine i presude od 17. juna 2014. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke u ovom postupku neophodno je da Kantonalni sud donese odluke o podnesenim žalbama, to je ovom sudu naloženo da donese odluke bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

40. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluke o podnesenim žalbama u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi ZPP-a.

Ostali navodi iz apelacije

42. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantičine navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak nije okončan ni nakon skoro četiri godine od podnošenja tužbe i kada se predmet nalazi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju o žalbi. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud, koji nije djelotvorno kontrolirao i upravljao postupkom na način kako je procesnim zakonom propisano.

44. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4386/13 (B. M.) | Sudska praksa | Aktio