Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5332/13 (M. F., A. L., M. I. i A. G.)

Odluka donesena 21. 10. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5332/13

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5332/13, rješavajući apelaciju Melihe Fejzić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Melihe Fejzić, Azre Latić, Medihe Imamović i Amire Gradinčić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na neizvršavanje Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 331297 13 I od 6. marta 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Meliha Fejzić, Azra Latić, Mediha Imamović i Amira Gradinčić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva podnijele su 27. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršavanja Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu Općinski sud) broj 65 0 I 331297 13 I od 6. marta 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 2. jula 2014. godine

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantice su 6. marta 2013. godine Općinskom sudu podnijele prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 252579 12 Rs od 8. novembra 2012. godine. U prijedlogu za izvršenje apelantice su tražile da sud dopusti izvršenje protiv Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate duga na ime razlike naknade za ishranu u toku rada za period od 1. januara 2010. godine do 31. decembra 2011. godine i pripadajuću naknadu za korištenje godišnjeg odmora za 2010. i 2011. godinu u iznosima preciznije navedenim u izreci presude, a sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima sudskog postupka.

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 331297 13 I od 6. marta 2013. godine odredio predloženo izvršenje, a rješenje je postalo pravosnažno 22. marta 2013. godine.

7. Općinski sud je 8. aprila 2013. godine rješenje o izvršenju dostavio na provođenje Intesa Sanpaolo banci kao prvoj banci koja je označena u prijedlogu za izvršenje.

8. Podneskom od 15. maja 2013. godine Intesa Sanpaolo banka je obavijestila Općinski sud da na izvršenikovim računima nije bilo sredstava za realizaciju, da je rješenje o izvršenju zavela u redoslijed prioriteta prinudne naplate poštujući utvrđeni redoslijed prioriteta u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da je rješenje o izvršenju proslijedila narednoj banci na daljnje postupanje.

9. Podneskom od 22. maja 2013. godine Union banka je obavijestila Općinski sud da zbog nedostatka sredstava na transakcijskom računu dužnika nisu u mogućnosti realizirati rješenje o izvršenju, te su kopiju rješenja zadržali u evidenciji banke, a original proslijedili narednoj banci naznačenoj u rješenju.

10. Podneskom od 30. maja 2013. godine UniCredit banka je obavijestila Općinski sud da je rješenje zavela u evidenciju redoslijeda koja terete izvršenikov transakcijski račun, te da su kopiju rješenja proslijedili Ministarstvu finansija Kantona Sarajevo, s obzirom na to da će se izvršenje na teret budžeta Kantona Sarajevo provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta, u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta.

11. Prema stanju spisa, predmet je u toku pred Općinskim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantice smatraju da su im zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice su u apelaciji, između ostalog, istakle da je Općinski sud donio rješenje o izvršenju od 6. marta 2013. godine, te da navedeno rješenje do podnošenja apelacije nije realizirano. Također, apelantice su navele da ih je Intesa Sanpaolo banka obavijestila da nije u mogućnosti izvršiti isplatu, s obzirom na to da za takvo postupanje postoje smetnje koje se ogledaju u činjenici da izvršenik nema sredstava za te namjene, a o čemu je banka obavijestila Općinski sud.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno naveo hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da su apelantice podnijele apelaciju zbog toga što nije okončan izvršni postupak povodom prijedloga za izvršenje od 6. marta 2013. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

19. Iz navoda apelacije proizlazi kako apelantice smatraju da su im zbog neizvršenja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelantice nisu obavijestile Ustavni sud je li u međuvremenu Općinski sud okončao izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantica i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da su apelantice 6. marta 2013. godine pokrenule izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni perioda neizvršavanja rješenja o izvršenju jeste period nešto duže od jedne godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji su apelantice pokrenule radi izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda od 8. novembra 2012. godine kojom je izvršeniku naloženo da apelanticama isplati određena potraživanja iz radnih odnosa. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.

25. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je povodom prijedloga apelantica za izvršenje od 6. marta 2013. godine Općinski sud u vrlo kratkom roku, odnosno isti dan, odredio predloženo izvršenje, a nakon što je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno 22. marta 2013. godine, Općinski sud je 8. aprila 2013. godine rješenje dostavio na provođenje bankama navedenim u prijedlogu za izvršenje. Ustavni sud zapaža da su poslovne banke, nakon što su utvrdile da na izvršenikovim računima nema sredstava, u cijelosti postupale prema relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku i rješenje o izvršenju od 6. marta 2013. godine nakon zavođenja u redoslijed naplate dostavile drugim poslovnim bankama radi provođenja izvršenja. Dakle, Općinski sud je kao nadležan organ efikasno i zakonito obavio svoju funkciju, tj. u vrlo kratkom roku donio rješenje o izvršenju koje je dostavio na naplatu bankama i to sve u roku od približno mjesec od dana kada su apelantice podnijele prijedlog za izvršenje. Međutim, apelantice su već nakon deset mjeseci od donošenja rješenja o dozvoli izvršenja i njegove dostave na provođenje bankama podnijele apelaciju Ustavnom sudu žaleći se na dužinu trajanja izvršnog postupka. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom postupku izvršenja gdje na izvršenikovim transakcijskim računima, u trenutku dostave rješenja o izvršenju bankama, nije bilo slobodnih sredstava za izvršenje, te da će građansko pravo apelantica, pravosnažno utvrđeno u sudskom postupku, biti ostvareno u skladu s redoslijedom naplate potraživanja s izvršenikovog transakcijskog računa kada to bude moguće, odnosno kada izvršenik bude imao sredstva. Stoga, Ustavni sud smatra da se period od nešto više od godinu dana u kojem nije provedeno predloženo izvršenje ne može smatrati nerazumnim periodom neizvršenja s aspekta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane tvrdnje apelantica da im je zbog neizvršavanja pravosnažnog rješenja o izvršenju u okviru predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelantica o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se i ti navodi odnose na neizvršenje rješenja o izvršenju.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na neizvršenje rješenja o izvršenju u razumnom roku u situaciji kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, zbog postojanja objektivnih okolnosti traje nešto više od jedne godine i još uvijek nije okončan.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5332/13 (M. F., A. L., M. I. i A. G.) | Sudska praksa | Aktio