Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-487/13 (K. T.)
Odluka donesena 21. 10. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-487/13
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 487/13, rješavajući apelaciju Katarine Trifunovičove, na temelja članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 21. listopada 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Katarine Trifunovičove.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan ovršni postupak u Osnovnom sudu u Derventi u predmetu broj 84 0 I 018512 11 I 2.
Nalaže se Osnovnom sudu u Derventi da, sukladno članku 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča ovršni postupak u predmetu broj 84 0 I 018512 11 I 2, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Derventi da, sukladno članku 72.
stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Katarina Trifunovičova (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Košica, Slovačka Republika, podnijela je 4. veljače 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan ovršni postupak koji se vodi u Osnovnom sudu u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 84 0 I 018512 11 I 2. Podnescima od 28. veljače 2013. godine, 18. srpnja 2014. godine i 9. rujna 2014. godine apelantica je dopunila apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. ožujka 2013. godine, 4. listopada 2013. godine i 8. rujna 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju. Ustavni sud je 23. travnja 2013. godine od Osnovnog suda zatražio dostavu spisa predmeta.
3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 28. ožujka 2013. godine, 16. listopada 2013. godine i 8. rujna 2014. godine, a 7. svibnja 2013. godine je dostavio spis predmeta. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 23. kolovoza 2008. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i izvršne Presude Osnovnog suda broj P-140/99 od 23. veljače 2004. godine, kojom je V. T. (u daljnjem tekstu: ovršenik) obvezan na ime supružničkog izdržavanja apelantici plaćati iznos od 25% od zajamčenog osobnog dohotka u Republici Srpskoj na način preciznije naveden u izreci presude. U prijedlogu za ovrhu apelantica je tražila da sud dopusti ovrhu na ovršenikovim novčanim primanjima, kao i na pokretnim stvarima koje mu pripadaju.
6. Osnovni sud je rješenjem od 30. lipnja 2008. godine odredio predloženu ovrhu.
7. Zaključkom od 17. srpnja 2008. godine Osnovni sud je naložio apelantici da u roku od osam dana dostavi ovršenikovu točnu adresu, te upozorio da će u protivnom prijedlog za ovrhu biti odbačen.
8. Apelantica je podneskom od 14. kolovoza 2008. godine predložila da se, s obzirom na to da ovršenik privremeno boravi u SR Njemačkoj, ovršeniku postavi punomoćnik za prijem pismena u Bosni i Hercegovini, odnosno da se za to ovlasti njegova kćerka.
9. Podneskom od 16. veljače 2009. godine apelantica je urgirala postupanje Osnovnog suda.
10. Osnovni sud je Rješenjem broj 84 0 I 018512 08 I od 4. ožujka 2009. godine postavio ovršeniku punomoćnika za prijem pismena u BiH.
11. Ovršenik je 31. ožujka 2009. godine izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi, koji je Osnovni sud odbio Rješenjem broj 84 0 I 018512 08 I od 9. srpnja 2009. godine. Osnovni sud je 15. rujna 2010. godine dostavio navedeno rješenje ovršenikovom punomoćniku.
12. Nezadovoljan navedenim rješenjem, ovršenik je 29. rujna 2010. godine izjavio žalbu Okružnom sudu u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), koji je Rješenjem broj 84 0 I 018512 11 Gž od 13. siječnja 2011. godine uvažio žalbu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.
13. U ponovnom postupku Osnovni sud je Rješenjem broj 84 0 I 018512 08 I od 18. ožujka 2011. godine djelomično usvojio ovršenikov prigovor i obustavio provođenje ovrhe u dijelu apelantičinog potraživanja za razdoblje od 25. svibnja 1999. godine do 17. lipnja 2005. godine jer je obuhvaćeno zastarom, a u preostalom dijelu je odbio ovršenikov prigovor kao neutemeljen i u tom dijelu rješenje o ovrsi ostavio na snazi.
14. Ovršenik je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu 30. ožujka 2011. godine, a Okružni sud je Rešenjem broj 84 0 I 018512 11 Gž od 25. svibnja 2011. godine tu žalbu djelomično uvažio, prvostupanjsko rješenje u drugom stavku odluke preinačio, tako što je usvojio ovršenikov prigovor u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati, te je rješenje o ovrsi u istom dijelu stavio izvan snage i obustavio postupak ovrhe, dok je u preostalom dijelu odbio ovršenikovu žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
15. Dopisom od 14. lipnja 2011. godine Osnovni sud je ovršenikovom poslodavcu dostavio rješenje o ovrsi uz priloge i naložio provođenje ovrhe na ovršenikovoj plaći.
16. Ovršenikov poslodavac je podneskom od 26. kolovoza 2011. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti postupiti prema rješenju jer mu nedostaje broj apelantičinog računa na koji je potrebno prenijeti zaplijenjena novčana sredstva, kao i točan iznos spornog duga.
17. Osnovni sud je dopisom od 9. rujna 2011. godine pozvao apelanticu da se izjasni na podnesak poslodavca i dostavi tražene podatke.
18. Podneskom od 3. listopada 2011. godine apelantičin punomoćnik se izjasnio da je u dispozitivu odluke određen postotak koji je ovršenik dužan plaćati apelantici, te da time ima sve što je potrebno za provođenje ovrhe.
19. Osnovni sud je dopisom od 20. listopada 2011. godine, a zatim i zaključkom od 22. prosinca 2011. godine, ponovno pozvao apelanticu da dostavi broj računa na koji je moguće provesti ovrhu, a njezin punomoćnik je podneskom od 24. siječnja 2012. godine dostavio broj apelantičinog bankovnog računa u inozemstvu.
20. Zaključkom od 15. veljače 2012. godine Osnovni sud je naložio ovršenikovom poslodavcu da zaplijeni ovršenikovu plaću, a ovršenikov poslodavac je podneskom od 22. veljače 2012. godine obavijestio sud da je ovršeniku prestao radni odnos 31. prosinca 2011. godine zbog stjecanja uvjeta za invalidsku mirovinu.
21. Zaključkom od 1. listopada 2012. godine Osnovni sud je pozvao apelanticu da uredi prijedlog za dozvolu ovrhe u roku od osam dana, te upozorio apelanticu da ukoliko u ostavljenom roku ne postupi prema zaključku suda da će sud obustaviti ovršni postupak.
22. Podneskom od 12. studenog 2012. godine apelantica je predložila da se daljnji postupak ovrhe nastavi na ovršenikovoj pokretnoj imovini glede do sada nastalih obveza, a da se daljnji postupak nastavi na njegovoj mirovini.
23. Zaključkom od 8. veljače 2013. godine naloženo je sudskom izvršitelju da obavi popis, procjenu i zapljenu ovršenikove pokretne imovine.
24. Prilikom izlaska sudskih izvršitelja na lice mjesta 14. svibnja 2013. godine ovršenik je dostavio uplatnicu i izjasnio se da je dug izmirio prema sporazumu koji je napravio s apelantičinim punomoćnikom 7. svibnja 2013. godine.
25. Prema stanju spisa, proizlazi da je ovršenik tijekom ovršnog postupka dostavio dokaze o uplati duga, i to u ukupnom iznosu od 6.776,07 KM.
26. Dopisima od 28. svibnja 2013. godine, 24. lipnja 2013. godine, 15. srpnja 2013. godine, 29. kolovoza 2013. godine i 24. rujna 2013. godine sud je pozivao apelanticu da se izjasni o preostalom iznosu potraživanja od ovršenika, kao i o daljnjem nastavku postupka.
27. Osnovni sud je 7. studenog 2013. godine zakazao ročište radi izjašnjenja o točnom iznosu preostalog duga, kao i o daljnjem nastavku postupka glede isplate budućih obroka. Osnovni sud je ponovno zaključkom od 11. travnja 2014. godine pozvao apelanticu da se u roku od osam dana od prijema zaključka izjasni o visini potraživanja, a apelantica je 23. travnja 2014. godine obavijestila Osnovni sud da uplaćena visina izdržavanja nije adekvatna.
28. Osnovni sud je rješenjem od 30. lipnja 2014. godine pod točkom jedan po službenoj dužnosti djelomično obustavio ovršni postupak za nespecificirani iznos mjesečnih rata izdržavanja i to u dijelu u kojem je namireno potraživanje tražitelja ovrhe u iznosu od 6.776,07 KM, te utvrdio da preostali nenaplaćeni dio potraživanja tražitelja ovrhe iznosi 1.319,67 KM i da se u tom dijelu nastavlja ovršni postupak.
29. Apelantica je protiv navedenog rješenja 10. srpnja 2014. godine izjavila prigovor, a Osnovni sud je Rješenjem broj 84 0 I 018512 11 I2 od 27. kolovoza 2014. godine taj prigovor odbio kao neutemeljen.
30. Prema stanju spisa, ovršni postupak nije dovršen.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
31. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantica smatra da su joj u ovršnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica je, između ostalog, navela da joj do trenutka podnošenja apelacije nisu uplaćena bilo kakva sredstva na ime supružničkog izdržavanja, te da ostvarivanje njezinih prava putem suda traje predugo. Iz dopuna apelacije proizlazi kako apelantica nije zadovoljna visinom novčanih sredstava koja su joj do sada isplaćena za izdržavanje.
b) Odgovor na apelaciju
32. U odgovorima na apelaciju Osnovni sud je, između ostalog, istakao da je apelantica doprinijela dužini postupka, s obzirom na to da u nekoliko navrata nije postupila prema pozivima suda za dostavu bankovnog račun, odnosno preostalom iznosu potraživanja, kao i daljnjem nastavku postupka, što je obveza tražitelja ovrhe, sukladno pravilima ovršnog postupka. Osnovni sud je istakao da se radi o složenom predmetu, s obzirom na to da je riječ o obvezi koja traje, te da će ovršni postupak trajati sve dok ovršenik ne počne izvršavati svoju obvezu. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantičina prava propisana odredbom članka 6. Europske konvencije.
V.Relevantni propisi
33. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 63. st. 3. i 4.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
34. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
35. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
36. Prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
37. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da ovršni postupak povodom njezinog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude, u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo.
38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
39. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja ovršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
40. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
41. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir
42. Ustavni sud zapaža da je apelantica 23. lipnja 2008. godine pokrenula ovršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste razdoblje nešto više od šest godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
43. U konkretnom slučaju se radi o ovršnom postupku koji je apelantica pokrenula radi izvršenja pravomoćne presude Osnovnog suda od 23. veljače 2004. godine kojom je utvrđena ovršenikova obveza da apelantici isplaćuje mjesečne iznose od 25% od zajamčenog osobnog dohotka u Republici Srpskoj. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (poteškoće pri utvrđivanju ovršenikove imovine, boravište apelantice i tražitelja ovrhe u inozemstvu), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim. Također, imajući u vidu prirodu ovršenikove obveze koja se odnosi na izdržavanje apelantice, Ustavni sud smatra da je postupak značajan za apelanticu.
44. Ocjenjujući ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (23. lipnja 2008. godine) Osnovni sud donio rješenje o ovrsi nakon svega nekoliko dana (30. lipnja 2008. godine). Međutim, Osnovnom sudu je trebalo više od sedam mjeseci da, na apelantičin prijedlog od 14. kolovoza 2008. godine, ovršeniku odredi punomoćnika za prijem pošte u Bosni i Hercegovini (4. ožujka 2009. godine). Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu trebalo pet mjeseci da odluči o ovršenikovom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, te više od godinu dana da rješenje od 9. srpnja 2009. godine kojim se odbija ovršenikov prigovor dostavi njegovom punomoćniku. Također, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Okružnog suda od 13. siječnja 2011. godine utvrđeno da je rješenje kojim se odbija ovršenikov prigovor nepravilno i nezakonito, zbog čega je ukinuto i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Prilikom ponovnog odlučivanja o prigovoru, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio rješenje od 18. ožujka 2011. godine kojim je djelomično usvojen ovršenikov prigovor, međutim, navedeno rješenje je preinačeno rješenjem Okružnog suda od 25. svibnja 2011. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu Osnovni sud postupao u nešto dužim rokovima kao i da je to postupanje bilo nedjelotvorno imajući u vidu da je rješenje kojim je odlučeno o ovršenikovom prigovoru bilo ukinuto, a zatim i preinačeno. Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja rješenja Okružnog suda od 25. svibnja 2011. godine Osnovni sud pravodobno poduzimao određene procesne radnje s ciljem vođenja ovršnog postupka, ali da nakon proteka više od tri godine postupak nije okončan. Dužini tog dijela ovršnog postupka je na izvjestan način doprinijela i apelantica, s obzirom na to da, kako je to istakao i Osnovni sud u odgovoru na apelaciju, nije postupala sukladno dopisima i zaključcima suda za dostavu bankovnog računa, te da nakon što je ovršenik djelomično izvršio svoju obvezu, nije se izjasnila o preostalom iznosu potraživanja, te o daljnjem nastavku ovršnog postupka. Međutim, Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u tim situacijama nije koristio mehanizme propisane relevantnim odredbama ZIP-a kako bi ubrzao ovršni postupak, već je apelanticu nekoliko puta (dopisima od 28. svibnja 2013. godine, 24. lipnja 2013. godine, 15. srpnja 2013. godine, 29. kolovoza 2013. godine i 24. rujna 2013. godine, 11. travnja 2014. godine) pozivao da se izjasni o preostalom iznosu potraživanja od ovršenika, da bi nakon što se apelantica nije izjasnila zakazao ročište 7. studenog 2013. godine radi izjašnjenja o daljnjem nastavku postupka, te rješenjem od 30. lipnja 2014. godine po službenoj dužnosti djelomično obustavio ovršni postupak, a zatim samostalno utvrdio preostali neisplaćeni iznos i u tome dijelu odlučio da se ovršni postupak nastavlja provoditi. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da se ovršni postupak prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Europskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu suda da ovršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.
45. Ustavni sud podsjeća na to da se, sukladno članku 64. ZIP-a, ovršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provođenjem ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da se radi o apelantičinoj specifičnoj obvezi koja je trajne prirode i da je ovršenik u pretežitom dijelu izvršio svoje zaostale obveze izdržavanja, Ustavni sud smatra da se ovršni postupak ne može smatrati dovršenim, jer, prema stanju spisa, još uvijek nije provedena ovršna radnja kojom se ovrha dovršava, tj. dostavljanjem rješenja o ovrsi radi ovrhe na ovršenikovoj mirovini, kako je to predloženo apelantičinim podneskom od 12. studenog 2012. godine. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očito da se razdoblje više od šest godina u kojem nije okončan ovršni postupak ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
46. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine ovršnog postupka, povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
47. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantičine navode o povredi prava na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije, te prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada ovršni postupak povodom apelantičinog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude traje više od šest godina i još uvijek nije okončan, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Europskoj konvenciji, ovršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka, pored apelantičinog doprinosa, može u najvećoj mjeri staviti na teret Osnovnom sudu.
49. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić