Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4535/13 (Zajednica etažnih vlasnika stambene zgrade u ulici Srpska br. 77 i 79 u Banjaluci)

Odluka donesena 21. 10. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4535/13

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4535/13, rješavajući apelaciju Zajednice etažnih vlasnika stambene zgrade u ulici Srpska br. 77 i 79 u Banjaluci, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zajednice etažnih vlasnika stambene zgrade u ulici Srpska br. 77 i 79 u Banjaluci.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku utvrđivanja i prijenosa prvenstvenog prava pretvaranja tavanskog prostora u stambeni, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Republičkom upravom za imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banjaluka, u predmetu broj 25-476-69/99.

Nalaže se Republičkoj upravi za imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banjaluka, da, u skladu s članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 25-476-69/99, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Republičkoj upravi za imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banjaluka, da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zajednica etažnih vlasnika stambene zgrade u ulici Srpska br. 77 i 79 u Banjaluci (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa predsjednik Upravnog odbora Davorin Reljić iz Banjaluke, podnijela je 5. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu utvrđivanja i prijenosa prvenstvenog prava pretvaranja tavanskog prostora u stambeni prema Zakonu o nadziđivanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u društvenoj svojini.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava) i Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 26. augusta 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Republička uprava je dostavila odgovor na apelaciju 1. septembra 2014. godine, a Okružni sud 15. septembra 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Osnovna škola „Sveti Sava“ iz Banjaluke je podnijela 30. juna 1999. godine Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica), zahtjev za dodjelu i upotrebu potkrovnog stana radi rješavanja stambenog pitanja radnika škole M. P.

6. Odlučujući o zahtjevu, Područna jedinica je donijela Rješenje broj 25-475-69/99 od 23. septembra 1999. godine kojim je utvrđeno da Grad Banjaluka ima prvenstveno pravo pretvaranja dijela tavanskog prostora u stan korisne površine 66,64 m , u ulici Srpska broj 79 u Banjaluci. Pod tačkom 2. rješenja utvrđeno pravo je preneseno na Osnovnu školu „Sveti Sava“ Banjaluka, radi rješavanja stambenog pitanja M. P.

7. Nezadovoljan navedenim rješenjem, tadašnji Kućni savjet zgrade (u daljnjem tekstu: apelantov prednik) uložio je žalbu, a žalba je odbačena Rješenjem Područne jedinice broj 25-475- 69/99 od 23. augusta 2000. godine, jer ju je izjavilo neovlašteno lice.

8. Protiv navedenog rješenja apelantov prednik je izjavio žalbu, koja je odbijena Rješenjem Republičke uprave broj 04-475-86/00 od 17. oktobra 2000. godine.

9. Apelantov prednik je tužbom pokrenuo upravni spor protiv drugostepenog rješenja, a Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj U-1131/00 od 14. aprila 2004. godine apelantovom predniku priznao svojstvo zainteresiranog lica, te predmet vratio na ponovni postupak.

10. U ponovnom postupku Republička uprava je Rješenjem broj 04-475-86/00 od 14. maja 2004. godine poništila rješenje Područne jedinice od 23. augusta 2000. godine i predmet vratila na ponovno odlučivanje.

11. Apelant je 18. decembra 2004. godine podnio tužbu protiv Rješenja Republičke uprave broj 04-475-86/00 od 25. novembra 2004. godine, a Vrhovni sud je Presudom broj U-1395/04 od 30. januara 2008. godine uvažio tužbu.

12. U ponovnom postupku Republička uprava je donijela Rješenje broj 04-475/86 od 29. februara 2008. godine, kojim je poništeno rješenje Područne jedinice od 23. septembra 1999. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.

13. Apelantov prednik je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude broj U-321/02 od 5. aprila 2006. godine, koji je Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-06-000038 od 12. februara 2008. godine uvažen tako što je ranija presuda preinačena na način da je tužba uvažena i osporeni akt poništen.

14. Republička uprava je apelantu 21. marta 2008. godine dostavila Obavještenje broj 21.05/476-2/08. od 18. marta 2008. godine u kojem navodi da je primila navedenu presudu Vrhovnog suda iz koje proizlazi da je dužna odlučiti o apelantovoj žalbi i poništiti prvostepeno rješenje.

15. Područna jedinica je Rješenjem broj 25-475-69/99 od 12. maja 2009. godine poništila prvostepeno rješenje od 23. septembra 1999. godine. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da Grad Banjaluka nikada nije podnio zahtjev za utvrđivanje prvenstvenog prava, zbog čega mu se to pravo nije ni moglo utvrditi, te da se na Osnovnu školu „Sveti Sava“, u skladu s izričitim zakonskim propisom i sudskom praksom, ne može prenijeti prvenstveno pravo izgradnje.

16. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Republička uprava je Rješenjem broj 21.05/476-138/09 od 24. juna 2009. godine proglasila ništavnim rješenje Područne jedinice od 12. maja 2009. godine zato što prvostepeni organ nije mogao poništiti rješenje koje pravno ne egzistira.

17. U ponovnom postupku Područna jedinica je donijela Rješenje broj 25-476-69/99 od 7. decembra 2010. godine, kojim je u tački jedan utvrđeno da Grad Banjaluka ima prvenstveno pravo pretvaranja dijela tavanskog prostora u ulici Srpska broj 79 u Banjaluci u stan korisne površine 66,64 m², a u tački 2. je navedeno da u međusobnim odnosima oko prijenosa i prvenstvenog prava između Grada Banjaluka kao prenositelja prava i pravnog lica kojem se ustupa potkrovlje kao sticatelja prava će se zaključiti poseban ugovor o međusobnim odnosima, a u tački 3. je navedeno da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom.

18. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je uložio žalbu koja je rješenjem Republičke uprave broj 21.05/475-327/10 od 14. februara 2010. godine odbijena kao neosnovana.

19. Apelant je protiv navedenog rješenja pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom koji je donio Presudu broj 11 0 U 006466 11 U od 5. septembra 2013. godine kojom se tužba uvažava i osporeni akt poništava.

20. U ponovnom postupku Republička uprava je donijela Rješenje broj 21.05/475-327/10 od 11. oktobra 2013. godine kojim je poništeno rješenje Područne jedinice i predmet vraćen tom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

21. Prema stanju spisa, upravni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, između ostalog, naveo da je već 14 godina u potpunosti spriječen da upravlja imovinom etažnih vlasnika, te je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i utvrdi povredu navedenih prava. Također, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Republike Srpske da mu se isplati iznos od 5.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

23. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su u presudi od 14. februara 2013. godine dati razlozi zbog kojih je tužba uvažena i osporeni akt poništen, te da je apelant, ukoliko je nezadovoljan navedenom presudom, mogao podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, što on nije učinio, te da se, imajući u vidu navedeno, apelantovi navodi ukazuju u potpunosti neosnovanim.

24. Republička uprava je u odgovoru na apelaciju ukratko izložila tok postupka, te istakla da su apelantovi navodi neosnovani pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

25. U Zakonu o opštem upravnom postupku („Službeni list SFRJ“ broj 47/86) relevantne odredbe glase:

Član 13.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

26. U Zakonu o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 i 50/10) relevantne odredbe glase:

Član 14.

Postupak se ima vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

27. U Zakonu o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) relevantne odredbe glase:

Član 7.

Upravni spor se može voditi samo protiv konačnog upravnog akta.

Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom ličnom interesu fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari.

Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

28. Zakon o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

29. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

30. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

32. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

33. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

35. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da su mu u prekršeni pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

38. Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stav Evropskog suda za ljudska prava da je prvi stav člana 6. Evropske konvencije primjenjiv, pored postupaka koji imaju karakter privatnog prava i na postupke gdje se utvrđuju građanska prava i obaveze, i na postupke izdavanja građevinskih i drugih dozvola koje se tiču nekretnina, a imaju izravne posljedice na pravo vlasništva nad imovinom i općenito postupke čiji ishod utiče na korištenje ili uživanje prava na imovinu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Fredin, presuda od 18. februara 1991. godine, serija A, broj 192), Ustavni sud konstatira da upravni postupak u kojemu je apelant nastojao zaštititi svoja prava na zajedničkim prostorijama predmetne zgrade predstavlja spor o građanskim pravima i obavezama u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

39. Ustavni sud smatra da je neophodno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu okončan upravni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana

31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

40. Ustavni sud zapaža da je postupak utvrđivanja i prijenosa prvenstvenog prava pretvaranja tavanskog prostora u stambeni pokrenut 30. juna 1999. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak u toku pred prvostepenim organom. Dakle, postupak traje više od 15 godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza razumnosti trajanja postupka

41. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut radi utvrđivanja i prijenosa prvenstvenog prava pretvaranja tavanskog prostora u stambeni prema Zakonu o nadziđivanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u društvenom vlasništvu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

42. Ustavni sud primjećuje, prema raspoloživim podacima iz spisa, da je u konkretnom postupku Područna jedinica kao prvostepeni organ u tri navrata donosila odluke u upravnom postupku, te da je Republička uprava kao drugostepeni upravni organ donosila odluke u sedam navrata odlučujući o apelantovim žalbama, odnosno u ponovnom postupku nakon što su Vrhovni sud i Okružni sud u upravnom sporu u četiri navrata poništavali rješenja upravnih organa i predmet vraćali na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da su prvostepeni i drugostepeni organi u relativno kratkim periodima donosili odluke u ponovnom postupku nakon vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje od Vrhovnog i Okružnog suda. Dalje, Ustavni sud zapaža da su Vrhovni sud i Okružni sud u konkretnom postupku odlučivali u nešto dužim periodima povodom apelantovih tužbi (tri godine i pet mjeseci, tri godine i dva mjeseca, dvije godine i tri godine i sedam mjeseci). Uz to, svojim presudama su poništavali rješenja upravnih organa i predmet vraćali na ponovno odlučivanje.

43. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako nedjelotvorno postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnim sporovima njihove odluke čak četiri puta poništavane i predmet vraćan na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

44. Ocjenjujući postupanje organa uprave i Okružnog i Vrhovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje više od 15 godina i koji još uvijek nije okončan može u cjelini pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

45. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi u Područnoj jedinici kao prvostepenom organu, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da taj organ donese odluku, tom organu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

46. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu i to na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

47. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog prvostepenom organu da po hitnom postupku donese odluku o podnesenoj tužbi.

Ostali navodi

48. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na djelotvoran pravni lijek i prava na imovinu, a osim toga i ti se navodi u suštini zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak utvrđivanja i prijenosa prvenstvenog prava pretvaranja tavanskog prostora u stambeni u kojemu se apelant pojavljuje kao zainteresirano lice nije završen ni nakon više od 15 godina od njegovog pokretanja, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa javne vlasti.

50. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4535/13 (Zajednica etažnih vlasnika stambene… | Sudska praksa | Aktio