Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2997/13 (R.K.)
Odluka donesena 21. 10. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Naknada
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2997/13
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 10. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2997/13, rješavajući apelaciju R.K., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija R.K.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 I 127182 11 I (stari broj I-46/97).
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 71 0 I 127182 11 I (stari broj I-46/97), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, R.K. u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 4.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. R.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Mila Baltić, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 127182 11 I (stari broj I-46/97).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 21. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 26. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Apelant je posredstvom opunomoćenika 21. januara 1997. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P- 1009/96 od 30. aprila 1996. godine koji je zaprimljen u rad pod brojem I-46/97. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da Osnovni sud dozvoli izvršenje protiv V.G. i TUPP «Albatros» Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenici) radi naplate duga 20.476,00 DM, i to popisom, procjenom, zapljenom i prinudnom prodajom pokretnih stvari izvršenika V.G. i naplatom sa žiro-računa izvršenika TUPP «Albatros» Banja Luka.
6. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud Rješenjem o izvršenju broj I- 46/97 od 17. marta 1997. godine odredio predloženo izvršenje.
7. Nakon toga, sud je na apelantov prijedlog 22. januara 2001. godine donio rješenje kojim je izvršeniku V.G. odredio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja stana u Banjoj Luci, Bulevar Živojina Mišića broj 17, stan broj 20.
8. Takođe, iz stanja spisa proizilazi da izvršenje popisom, procjenom, zapljenom i prinudnom prodajom pokretnih stvari izvršenika V.G. nije uspjelo, te da je apelant 31. jula 2007. godine podnio sudu prijedlog da se izvršenje sprovede na nepokretnostima izvršenika.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj I-46/97 od 25. septembra 2007. godine određeno je izvršenje na novom sredstvu izvršenja, i to procjenom i prodajom nepokretnosti izvršenika V.G. koje se nalaze u Banjoj Luci, Bulevar Živojina Mišića broj 17, koje u naravi predstavljaju dvosoban stan, površine 64 m², u svojini i posjedu izvršenika V.G. sa ½ dijela. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 1. oktobra 2007. godine izjavio prigovor koji je Osnovni sud rješenjem od 17. decembra 2008. godine odbio kao neosnovan.
10. Nakon toga, izvršenik V.G. je 29. decembra 2008. godine podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 17. decembra 2008. godine, koja je dostavljena apelantu na odgovor tek 4. maja 2011. godine. Apelant je 13. maja 2011. godine Osnovnom sudu dostavio odgovor na žalbu.
11. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 127182 11 Gž od 18. oktobra 2011. godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršenika V.G.
12. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant u toku postupka (8. maja i 27. juna 2008. godine, 20. januara 2009. godine, te 24. novembra 2010. godine i 14. oktobra 2011. godine) svojim podnescima urgirao kod suda da prioritetno uzme predmet u rad, a podneskom od 21. oktobra 2008. godine apelant je povukao prijedlog za izvršenje u odnosu na TUPP «Albatros» Banja Luka.
13. Osnovni sud je u 2012. godini (26. januara, 28. februara i 10. aprila) nekoliko puta zakazivao ročišta koja su odlagana zbog neispunjenja zakonskih pretpostavki za održavanje ročišta, pa je apelant ponovo podnescima od 8. maja, 4. i 27. septembra 2012. godine urgirao kod suda da se njegov predmet uzme u rad.
14. Nakon toga, sud je 16. oktobra 2012. godine donio zaključak o prodaji koji je zaključkom od 6. novembra 2012. stavio van snage, te je odredio prvo ročište za prodaju predmetne nepokretnosti izvršenika putem usmenog javnog nadmetanja za 5. decembar 2012. godine. Navedeno ročište, zbog procesnih nedostataka, nije održano, te je sud odredio ponovo prvo ročište za prodaju predmetne nepokretnosti izvršenika putem usmenog javnog nadmetanja za 14. februar 2012. godine.
15. Osnovni sud je zaključkom broj 71 0 I 127182 11 I od 14. februara 2013. godine utvrdio da je predmetna nepokretnost izvršenika prodana apelantu kao najpovoljnijem ponuđaču.
16. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 127182 11 I od 10. aprila 2013. godine dosuđena je ½ predmetne nepokretnosti apelantu kao njenom kupcu. Istim rješenjem je određeno da se predmetna nepokretnost preda u posjed apelantu, a Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove naloženo je da upiše pravo suvlasništva kao što je navedeno u rješenju i briše sva upisana prava trećih lica na ½ predmetne nepokretnosti.
17. Apelant je dopisom od 24. juna 2013. godine tražio od izvršenika da mirno preda suposjed na dosuđenoj predmetnoj nepokretnosti. Međutim, apelantov dopis se vratio sa naznakom da je izvršenik obaviješten, ali da nije preuzeo pismeno.
18. Nakon toga, apelant se 4. jula 2013. godine obratio Osnovnom sudu zahtjevom da sud nastavi postupak izvršenja i da mu preda u posjed nepokretnost kupljenu u sudskom izvršnom postupku.
19. Iz stanja spisa proizilazi da je, nakon apelantove urgencije od 13. maja 2014. godine, Osnovni sud 23. maja 2014. godine donio zaključak kojim se određuje sprovođenje prinudnog izvršenja radi predaje u posjed nepokretnosti izvršenika uz asistenciju sudske policije i redovne policije.
20. Iz predočenih dokumenata proizilazi da izvršni postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupanja u predmetu, istaknuvši da do dana podnošenja apelacije predmetni izvršni postupak nije okončan, te da mu je ovakvim postupanjem Osnovnog suda uskraćeno pravo na odlučivanje u razumnom roku. Takođe, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka, i to za svaku godinu trajanja postupka po 300,00 KM, odnosno iznos od 4.800,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
22. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud se osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Sud je istakao da je predmetni sudija na referat izvršenja raspoređen u januaru 2014. godine, kada je zadužen sa oko 1.000 predmeta, te da je predmetni izvršni spis zadužio 26. februara 2014. godine, tako da u kratkom vremenskom periodu nije mogao raditi na svim predmetima. Dalje se navodi da je predmetni spis bio iskazan kao završen, te da je nakon podnesene urgencije (13. maja 2014. godine) postupajući sudija odmah pristupio radu na predmetu i preduzimanju izvršnih radnji. Postupajući sudija je naveo da smatra da nema nikakve odgovornosti za dužinu trajanja izvršnog postupka zbog toga što su izvršne radnje sprovedene blagovremeno.
V. Relevantni propisi
23. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
26. U skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
27. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
30. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
31. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
33. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. januara 1997. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste više od 17 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
34. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja pljenidbom gotovog novca, popisom, pljenidbom i prinudnom prodajom pokretnih stvari izvršenika, odnosno procjenom i prodajom nepokretnosti izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim.
35. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon više od 17 godina nije okončao predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 ZIP-a.
36. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (21. januara 1997. godine), Osnovni sud donio rješenje o izvršenju nakon nepuna dva mjeseca (17. marta 1997. godine), te da je sud 22. januara 2001. godine donio rješenje kojim je izvršeniku V.G. odredio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja predmetnog stana. Nakon toga, sud je na apelantov prijedlog donio rješenje o promjeni sredstva izvršenja (25. septembra 2007. godine) na koje je izvršenik izjavio prigovor (1. oktobra 2007. godine) koji je Osnovni sud rješenjem od 17. decembra 2008. godine odbio kao neosnovan. U nastavku postupka izvršenik je podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 17. decembra 2008. godine, koja je apelantu dostavljena na odgovor nakon više od dvije godine (4. maja 2011. godine), koja je rješenjem Okružnog suda (18. oktobra 2011. godine) odbijena kao neosnovana. Nakon toga sud je u relativno kratkim periodima preduzimao izvršne radnje (zakazivao ročišta koja su odlagana zbog nedostatka procesnih pretpostavki za održavanje ročišta) koje su, u konačnici, rezultirale ročištem za prodaju predmetne nepokretnosti (14. februara 2013. godine na kojem je apelant kupio predmetnu nepokretnost) i rješenjem o dosudi (10. aprila 2013. godine). Apelant se u nastavku postupka, nakon što mu izvršenik nije predao u posjed predmetnu nepokretnost, obratio sudu zahtjevom za predaju u posjed kupljene stvari (4. jula 2013. godine), dok je nakon apelantove urgencije od 13. maja 2014. godine Osnovni sud 23. maja 2014. godine donio zaključak kojim se određuje sprovođenje prinudnog izvršenja radi predaje u posjed nepokretnosti izvršenika uz asistenciju sudske policije i redovne policije. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da je predmetni sudija zadužen velikim brojem predmeta među kojima se nalazi i apelantov predmet, te da su izvršne radnje u predmetnom postupku sprovedene blagovremeno. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu sa članom 64 ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje više od 17 godina, može u odlučujućem dijelu pripisati Osnovnom sudu.
37. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine izvršnog postupka, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
38. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
39. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje više od 17 godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 4.800,00 KM, kao što je apelant i predložio u apelaciji. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Osnovni sud nije okončao izvršni postupak ni nakon više od 17 godina, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
41. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić