Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1658/13 (RMU "Kamengrad" d.d. Sanski Most i drugi)

Odluka donesena 07. 10. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Kolektivni ugovor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1658/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine, u predmetu broj AP-1091/13, rješavajući apelacije RMU "Kamengrad" d.d. Sanski Most i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

RMU "Kamengrad" d.d. Sanski Most , protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 RS 001052 11 RSŽ od 25.

januara 2013. godine;

M. M., protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 RS 027844 12 RSŽ od 28. januara 2013. godine;

Goran Simeunović, protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 014104 12 GŽ od 8. januara 2013. godine;

Dijana Žulj, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 002136 12 GŽ od 14. novembra 2012. godine;

Nermin Mrkaljević, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 006145 13 REV od 19. juna 2013. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1091/13 RMU "Kamengrad" d.d. Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnio je 15. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 RS 001052 11 RSŽ od 25. januara 2013. godine. Apelant je dopunio apelaciju 28. augusta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju A.P. na ime razlike plaća i toplog obroka isplati novčane iznose bliže navedene u dispozitivu presude. U postupku je utvrđeno da je apelant u spornom periodu (počevši od augusta 2006. do januara 2008. godine) isplaćivao tužitelju kao svom zaposleniku manje iznose plaća i toplog obroka nego što mu pripadaju prema odredbama Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor). S tim u vezi, sud je ocijenio neosnovanim apelantove navode da je u spornom periodu bio u teškoj finansijskoj situaciji zbog koje nije mogao svojim zaposlenicima isplaćivati plaće i druga primanja iz radnog odnosa u skladu sa Kolektivnim ugovorom, jer teška finansijska situacija ne oslobađa poslodavca pomenute zakonske obaveze i primjene Kolektivnog ugovora.

2. AP-1114/13 M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je 18. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 RS 027844 12 RSŽ od 28. januara 2013. godine. Apelant je dopunio apelaciju 29. marta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se kao nezakoniti ponište akti tužene JU „Gimnazija“ Visoko bliže navedeni u dispozitivu presude, te da se naloži tuženoj da rangiranje prijavljenih kandidata po konkursu za prijem u radni odnos na neodređeno vrijeme na radno mjesto ložača izvrši u skladu sa dostavljenom dokumentacijom kandidata, uvjetima konkursa i Modelom kriterija o načinu bodovanja kandidata prilikom zasnivanja radnog odnosa nastavnika, stručnih saradnika, odgajatelja i ostalih zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima na području Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Model). U postupku je utvrđeno da je u konkrentom slučaju Komisija tužene pravilno izvršila ocjenu uslova raspisanog konkursa za popunu upražnjenog radnog mjesta ložača i pravilno sačinila i bodovala sve prijavljene kandidate, uključujući apelanta koji je kod tužene bio zaposlen na određeno vrijeme, a primjenjujući odredbe Modela, te da je pravilno bodovala M.T. koji je primljen u radni odnos na osnovu navedenog konkursa kao kandidat sa najvećim brojem bodova.

3. AP-1316/13 Goran Simeunović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Mirko Simić advokat iz Brčkog, podnio je 27. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 014104 12 GŽ od 8. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su nezakonite odluke tuženog „Bimal“ - dioničko društvo za proizvodnju ulja Brčko, bliže navedene u dispozitivu presude, o prestanku radnog odnosa apelanta, da se naloži tuženoj da apelanta vrati na poslove koje je obavljao prije donošenja tih odluka ili druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kao i da mu tuženi nadoknadi plaće i uplati doprinosi za penziono-invalidsko osiguranje. Osim toga, odbijen je apelantov alternativni tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi isplati otpremninu u iznosu od 642,16 KM. U postupku je utvrđeno da je apelantu, koji je radio na poslovima obezbjeđenja kod tužene, prestao radni odnos zbog teže povrede radne dužnosti (spavanja na poslu u alkoholiziranom stanju), a nakon provedenog disciplinskog postupka od strane tužene, u kojem je apelantu data mogućnost da iznese svoju odbranu u pogledu utvrđivanja krivice za povredu radne obaveze koja mu je stavljena na teret. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio poništenje odluke o prestanku radnog odnosa neosnovan, a samim tim i obaveza tužene da apelanta vrati na posao i isplati mu tražene naknade i otpremninu.

4. AP-1658/13 Dijana Žulj (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gruda, podnijela je 5. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 002136 12 GŽ od 14. novembra 2012. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 8. augusta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tužena Bosna i Hercegovina-Uprava za indirektno oporezivanje obaveže da apelantici na ime naknade plaće isplati novčani iznos bliže naveden u dispozitivu presude za period počevši od maja 2007. do septembra 2011. godine, kao i da na taj iznos uplati doprinose za penziono i invalidsko osiguranje, dok je odbačen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj tužena uspostavi radno pravni status i vrati je na radno mjesto administrativnog referenta ili slično radno mjesto koje odgovara poslovima i zadacima SSS, kao i da joj isplati neisplaćene plaće i doprinose za period od marta 2005. do aprila 2007. godine. U postupku je utvrđeno da apelantica, kojoj je 2005. godine prestao radni odnos kod pravnog prednika tužene - Carinske uprave Federacije Bosne i Hercegovine, u spornom periodu nije stekla status zaposlenice tužene, niti je faktički radila kod tužene, zbog čega nije niti ostvarivala plaću kao cijenu stvarno obavljenih poslova u okviru određenog radnog mjesta, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za isplatu naknade plaće i uplatu doprinosa, te je u tom dijelu apelantičina tužba neosnovana. Također je utvrđeno da je u ranijem apelantičinom predmetu kod Suda Bosne i Hercegovine već donesena pravomoćna presuda kojom je odbijena apelantičina tužba kojom je tražila da joj tužena uspostavi radno pravni status i isplati plaće za period od marta 2005. godine do aprila 2007. godine, zbog čega je sud zaključio da je ovaj dio apelantičinog tužbenog zahtjeva pravomoćno presuđena stvar, pa je u tom dijelu njenu tužbu odbacio.

5. AP-3186/13 Nermin Mrkaljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Fadil Abaz advokat iz Sarajeva, podnio je 17. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 006145 13 REV od 19. juna 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev koji je podnio protiv prvotužene Bosne i Hercegovine radi poništenja rješenja Odbora za žalbe policijskih službenika (u daljnjem tekstu: Odbor za žalbe) od 6. juna 2011. godine, a potvrđenja liste unaprijeđenih kandidata Komisije za unapređenje policijskih službenika u Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) od 5. aprila 2011. godine, dok je odbačena apelantova tužba koju je iz istih razloga podnio protiv drugotuženog Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine. U postupku je utvrđeno da je odlukom Komisije apelant kao policijski službenik Granične policije unaprijeđen u čin glavnog inspektora u Terenskom uredu Istok, u Višegradu. Međutim, odlukom Odbora za žalbe utvrđeno je da je Komisija u postupku ocjenjivanja kandidata postupala suprotno odredbama Pravilnika o proceduri za unaprjeđenje policijskih službenika u Bosni i Hercegovini, odnosno da nije pravilno vrednovala kandidate po kriteriju „veće relevantno profesionalno iskustvo na istim ili sličnim poslovima“, jer je utvrđeno da je veće profesionalno iskustvo na policijskim poslovima od apelanta imao kandidat T.M., zbog čega je izmijenjena lista kandidata od 5. aprila 2011. godine i u čin glavnog inspektora unaprijeđen navedeni kandidat T.M. U odnosu na drugotuženog, sud je zaključio da drugotuženi nema svojstvo pravnog lica i ne može biti stranaka u postupku, zbog čega je sud u skladu sa odredbama člana 239. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine odbacio apelantovu tužbu u ovom dijelu.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1091/13. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1658/13 (RMU "Kamengrad" d.d. Sanski Most… | Sudska praksa | Aktio