Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2764/11 („Polirond“ d.d. Orašje)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 53
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
Predmeti (1)
AP-2764/11
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2764/11, rješavajući apelaciju „Polironda“ d.d. Orašje, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b) i članka 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 6. studenog 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Polironda“ d.d. Orašje.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 PS 88948 04 RS od 14. srpnja 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Polirond“ d.d. Orašje (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa zakonski zastupnik Tunjo Krištić, podnio je 11. srpnja 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog „nerazumnog roka trajanja parničnog postupka“ po njegovoj tužbi podnesenoj 30. studenog 2000. godine koji je Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Ps 003102 08 Pž od 7. rujna 2010. godine vraćen Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) na ponovno odlučivanje.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 23. kolovoza 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također je 16. rujna 2014. godine, na temelju članka 23. važećih Pravila Ustavnog suda, od tužene „Soda so“ d.d. Holding Tuzla (u daljnjem tekstu: tužena) zatražen odgovor na apelaciju a od Općinskog suda je 3. rujna 2014. godine zatražen kompletan spis predmeta.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. rujna 2013. godine, Kantonalni sud 2. rujna 2013. godine, dok tužena nije dostavila odgovor na apelaciju. Općinski sud je 23. rujna 2014. godine dostavio spis predmeta.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 30. studenog 2000. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv tužene zbog duga u iznosu od 798.017,79 KM.
6. Rješenjem Općinskog suda broj PS-295/00 od 26. siječnja 2001. godine spis predmeta je ustupljen Kantonalnom sudu kao stvarno nadležnom sudu.
7. Presudom Kantonalnog suda broj Ps. 188/01 od 25. lipnja 2002. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se tužena obaveže da apelantu, a po osnovu izvršene isporuke 890 tona kaustične sode u Rusiju u svoje ime, a za apelantov račun isplati iznos od 351.550,00 USD ili u protuvrijednosti iskazanoj u konvertibilnim markama po srednjem tečaju Narodne banke BiH na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 30. studenog 2000. godine kao dana utuženja do isplate. U obrazloženju je navedeno da je sud utvrdio da su parnične stranke u vrijeme utuženja bile pravni subjekti sa mješovitim kapitalom, da je Kantonalni sud usvojio prigovor zastarjelosti potraživanja istaknut od opunomoćenika tuženog, te odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neutemeljen primjenom roka od pet godina iz članka 371. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO).
8. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Pž-232/02 od 12. veljače 2004. godine uvažena je apelantov priziv, te je navedena presuda Kantonalnog suda ukinuta i predmet vraćen tom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
9. Zbog promjene nadležnosti, spis predmeta je 29. lipnja 2006. godine dostavljen na postupanje Općinskom sudu.
10. Općinski sud je zakazao ročište 25. kolovoza 2006. godine, koje je opozvano i zakazano za 27. listopad 2006. godine.
11. Pripremno ročište je u konkretnoj pravnoj stvari održano 27. oktobra 2006. godine, a njegov nastavak 21. prosinca 2006. godine na kojem je apelantovom opunomoćeniku naloženo da, sukladno članku 53. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPPFBiH), uredi tužbu.
12. Općinski sud je nastavak pripremnog ročišta održao 14. ožujka 2007. godine, a glavnu raspravu je održao 7. lipnja 2007. godine, na kojem će se provesti dokazi vještačenjem, saslušanjem vještaka, te saslušanjem svjedoka.
13. Općinski sud je rješenjem od 25. svibnja 2007. godine opozvao zakazanu glavnu raspravu određenu za 7. lipanj 2007. godine i novu zakazao za 31. srpanj 2007. godine.
14. Obzirom na podnesak opunomoćenika tuženog koji je tražio odgađanje ročišta zbog godišnjih odmora, Općinski sud je rješenjem od 11. lipnja 2007. godine opozvao zakazanu glavnu raspravu određenu za 31. srpanj 2007. godine i novu zakazao za 1. listopad 2007. godine.
15. Općinski sud je glavnu raspravu održao 1. listopada 2007. godine na kojoj je određeno i dopunsko vještačenje, a njen nastavak za 23. studeni 2007. godine, na koju je pozvan još jedan svjedok.
16. Presudom Općinskog suda broj PS. 999/04 od 24. prosinca 2007. godine odbijen je tužbeni zahtjev da tužena isplati apelantu iznos od 351.550,00 USD, odnosno 803.144,45 KM, uvećan za zakonske zatezne kamate počevši od 30. studenog 2000. godine kao dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, kao i da apelantu naknadi parnične troškove, sve u roku od osam dana. Stavkom II. iste presude apelant je obvezan tuženoj nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 11.775,00 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
17. Apelant je protiv prvostupanjske presude podnio priziv 22. siječnja 2008. godine.
18. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Ps 003102 08 Pž od 7. rujna 2010. godine apelantov priziv je uvažen, Presuda Općinskog suda broj Ps-999/04 od 24. prosinca 2007. godine je ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno odlučivanje. Po ocjeni Kantonalnog suda, prvostupanjski sud nije raspravio sve bitne činjenice na čije raspravljanje je upućen i nalogom Vrhovnog suda broj Pž-232/02 od 12. veljače 2004. godine.
19. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 PS 88948 04 PS od 14. srpnja 2011. godine donio odluku kojim je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženom, isti dan je i predmet iskazan kao završen, te je 7. studenog 2011. godine spis arhiviran.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke po njegovoj tužbi, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
21. Apelant navodi da sudovi nisu donijeli konačnu odluku za 10 godina, što odista predstavlja nerazuman rok, odnosno sudovi nisu postupili u razumnom roku. On navodi da se parnica ponovno nalazi na početku zbog toga što je Kantonalni sud predmet vratio na ponovni postupak Općinskom sudu. Apelant navodi da svojim postupcima nije pridonio odugovlačenju postupka koji je pokrenut 2000. godine, što se vidi iz svih ročišnih zapisnika koje je apelant u prilogu dao kao preslike. On dalje navodi da se iz zapisnika vidi da je cilj suda bio da se proces odugovlači. Apelant dalje navodi da su ročišta bila sama sebi cilj, da se parnica odugovlači dovoljno dugo kako bi se protekom rokova zaštitila tužena, čime su sudovi osujetili apelanta u nakani da naplati svoja „teškom mukom zarađena devizna sredstva“, što je dovelo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku koje garantira i članak 6. Europske konvencije.
22. Apelant traži da Ustavni sud Bosne i Hercegovine, kao krajnja instanca za zaštitu zakonitosti i pravičnosti, donese odluku da Općinski sudu riješi apelaciju i naloži Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu isplati novčani iznos na ime kompenzacije zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
23. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno iznio kronološki tijek postupka, navodeći da je Kantonalni sud 7. rujna 2010. godine donio rješenje kojim se apelantov priziv uvažava i presuda ukida, te je predmet ponovno vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Općinski sud predlaže da se apelacija odbije u cijelosti kao neutemeljena, jer nije povrijeđeno načelo pravičnog suđenja a strankama su bila osigurana prava iz članka 6. Europske konvencije.
24. Kantonalni sud smatra da su apelantovi navodi da su povrijeđena njegova ustavna prava neutemeljeni, pa zbog toga predlaže da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
25. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 58/03, 85/03 i 74/05) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 378.
Postupak se prekida:(….)
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka (…)
VI. Dopustivost
26. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
28. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak povodom apelantove tužbe protiv tužene nije bio okončan, ali da je postupak u međuvremenu završen Rješenjem Općinskog sud od 14. srpnja 2011. godine kojim je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženom, protiv kojeg apelant, prema stanju spisa, nije podnio priziv.
29. Imajući u vidu da, prema članku 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 2. i
4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
31. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi, u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
32. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] A. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
a) Relevantni principi
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
b) Razdoblje koje se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 30. studenog 2000. godine zbog duga, te da je postupak okončan donošenjem Rješenja Općinskog suda o prekidu postupka od 14. srpnja 2011. godine protiv kojeg apelant, prema stanju spisa, nije izjavio priziv. Dakle, relevantno razdoblje koje će Ustavni uzeti u razmatranje u konkretnom slučaju iznosi 10 godina i sedam mjeseci.
c) Analiza duljine trajanja postupka
36. Obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.
37. Ustavni sud zapaža da je apelant 30. studenog 2000. godine podnio tužbu, a da je nakon toga spis predmeta ustupljen Kantonalnom sudu kao stvarno nadležnom sudu koji je donio Presudu Kantonalnog suda broj Ps. 188/01 od 25. lipnja 2002. godine, dakle, nakon jedne godine i osam mjeseci, ali da je ta presuda u prizivnom postupku Rješenjem Vrhovnog sud od 12. veljače 2004. ukinuta i predmet vraćen Kantonalnom sudu na ponovni postupak. Međutim, predmet je, zbog promjene nadležnosti, 29. lipnja 2006. godine, dakle, nakon više od dvije godine i četiri mjeseca u kojim, prema stanju spisa, nije bilo nikakvih procesnih aktivnosti, dostavljen na postupanje Općinskom sudu. Nadalje, iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu proizlazi da je Općinski sud u narednom razdoblju od jedne godine i šest mjeseci (u 2006. i 2007. godini) poduzimao poslove iz svoje nadležnosti ali da je nekoliko puta odgađao pripremna ročišta i glavnu raspravu, što je nesporno u određenoj mjeri doprinijelo duljini postupka. Dalje je evidentno da su Kantonalnom sudu bilo potrebne više od dvije godine i šest mjeseci da odluči o apelantovom prizivu (o kojem je odlučio 7. rujna 2010. godine) iako je okolnost da je predmetni postupak pokrenut još 2000. godine pred njega stavljala obvezu promptnog rješavanja. Nadalje je evidentno da je u ponovnom postupku Općinski sud 14. srpnja 2011. godine donio odluku kojom je postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka. Sve navedeno ukazuje da je redovitim sudovima trebalo više od 10 godina i sedam mjeseci da donesu odluku po apelantovoj tužbi a nesporno je da bi se takva duljina postupka mogla opravdati samo u iznimnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom predmetu nije prepoznao, niti su redoviti sudovi u odgovoru na apelaciju ponudili bilo kakvo objašnjene vezano za duljinu predmetnog postupka
38. Stoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije i da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
39. Apelant je tražio naknadu na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te da se ona, u smislu stavka 2. navedenog članka, određuje na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
40. U svezi sa tim, Ustavni sud je prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, te zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovog prava.
B) Pravo na imovinu
41. Obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.
VIII. Zaključak
42. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije u situaciji kada je postupak trajao 10 godina i sedam mjeseci, te kada se neopravdano trajanje predmetnog postupka može pripisati ponašanju redovitih sudova.
43. Na temelju članka 59. st. 1 i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić