Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1362/13 (H. Z.)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Prekid postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1362/13
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1362/13, rješavajući apelaciju Hurema Zulčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Hurema Zulčića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 358684 97 P (raniji broj P-2024/97 i broj P-1464/97).
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hurema Zulčića, podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv H. Š., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hurem Zulčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 1. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 358684 97 P (raniji broj P-2024/97) i zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optužene H. Š. Podneskom od 29. maja 2013. godine apelant je dostavio dopunu apelacije.
2. Apelant je, također, u apelaciji zahtijevao donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) da „odmah zakaže pretres u krivičnom predmetu broj 09 0 K 001645 07 K“. Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 1362/13 od 16. maja 2013. godine Ustavni sud je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 21. augusta 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 8. septembra 2014. godine je zatraženo da dostavi fotokopiju spisa predmeta.
4. Općinski sud je 2. septembra 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 17. septembra 2014. godine je dostavio fotokopiju spisa predmeta.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
a)Činjenično stanje u odnosu na parnični postupak Općinskog suda broj 65 0 P 358684 97 P (raniji broj P-2024/97)
6. Apelant je 3. juna 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv H. Š. (u daljnjem tekstu: tužena) zbog podjele dobiti i naknade štete. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-1464/97.
7. Općinski sud je održao ročište 30. septembra 1997. godine i nastavak ročišta 13. novembra 1997. godine na kojemu je sud, na apelantov prijedlog, donio rješenje da se pozove sudski vještak finansijske struke radi vještačenja izgubljene dobiti i visine štete.
8. Vještak je 29. decembra 1997. godine Općinskom sudu dostavio nalaz i mišljenje.
9. Apelant je podneskom od 23. februara 1998. godine precizirao tužbu i tužbeni zahtjev tako da se pored apelanta u ulozi tužitelja nalazi i poduzeće „Polikom Zulčić Hurem i Šemšić Hafijeta“ d.n.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotužitelj), dok se tužba i tužbeni zahtjev osim tužene proširuju i na JP PTT Saobraćaja BiH (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Zavod za platni promet FBiH (u daljnjem tekstu: trećetuženi).
10. Općinski sud je održao nastavke ročišta 24. februara 1998. godine, 3. juna 1998. godine, 2. srpnja 1998. godine i 17. septembra 1998. godine.
11. Na ročištu od 17. septembra 1998. godine Općinski sud je konstatirao da je u spis uložen podnesak od 12. juna 1998. godine iz kojeg proizlazi da je apelant podnio krivičnu prijavu protiv tužene, nakon čega je Općinski sud donio rješenje kojim se parnični postupak prekida do pravomoćnog okončanja krivičnog postupka.
12. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je 25. decembra 1998. godine izjavio žalbu a Kantonalni sud je rješenjem od 21. augusta 2000. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Predmet je nastavljen pod brojem P-2024/00.
13. Općinski sud je nastavak ročišta održao 17. aprila 2001. godine na koje je pozvao drugotuženog i trećetuženog. Nakon održanog ročišta, drugotuženi i trećetuženi su dostavili podneske kojima se protive proširenju tužbe u odnosu na njih.
14. Ročište zakazano za 18. juna 2001. godine je odloženo zbog toga što je trećetužena bila spriječena pristupiti na ročište. Na ročištu od 13. marta 2002. godine Općinski sud je donio rješenje kojim se odbija apelantov prijedlog za proširenje tužbe u odnosu na drugotuženu i trećetuženog, te da se u odnosu na njih tužba odbacuje.
15. Prije početka ročišta zakazanog za 18. septembra 2002. godine punomoćnik apelanta je tražio odgodu ročišta kako bi naknadno precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu, a Općinski sud je naložio da apelant do 28. oktobra 2002. godine precizira tužbeni zahtjev.
16. Prije početka ročišta od 28. oktobra 2002. godine, apelantov punomoćnik je predložio da se parnični postupak prekine zbog toga što se protiv tužene vodi krivični postupak, a Općinski sud je Rješenjem broj P-2024/00 od 28. oktobra 2002. godine prekinuo parnični postupak.
17. Apelant je podneskom od 30. maja 2013. godine predložio nastavak parničnog postupka, smatrajući da okončanje krivičnog postupka nije uvjet za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Parnični postupak je nastavljen pod brojem 65 0 P 358684 97 P.
18. Pripremno ročište zakazano za 28. oktobra 2013. godine je odgođeno jer je apelantov punomoćnik obavijestio Općinski sud da više ne zastupa apelanta. Naredno pripremno ročište je Općinski sud održao 14. aprila 2014. godine, koje je odgođeno zbog toga što nije bila uredna dostava u odnosu na drugotužitelja.
19. Podneskom od 15. aprila 2014. godine punomoćnica tužene je obavijestila Općinski sud o otkazu punomoći.
20. Nastavak pripremnog ročišta od 2. juna 2014. godine je također odgođen zbog toga što nije bila uredna dostava za tuženu, pri čemu je Općinski sud naložio apelantu da dostavi tačnu adresu tužene u roku od 60 dana.
21. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Općinskim sudom.
b)Činjenično stanje u odnosu na krivični postupak protiv tužene u predmetu broj 09 0 K 001645 07 K
22. Apelant je 18. juna 1998. godine Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) podnio krivičnu prijavu protiv tužene i još dvije osobe zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 266. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine u stjecaju s krivičnim djelom krivotvorenja isprave iz člana 217. stav 3. u vezi sa stavom 1. tog zakona.
23. Kantonalno tužiteljstvo je 21. augusta 2000. godine podiglo Optužnicu broj Kt-242/98 protiv tužene po kojoj je Kantonalni sud, Presudom broj K-127/00 od 7. srpnja 2004. godine, tuženu proglasio krivom i izrekao joj kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Istom presudom, Kantonalni sud je apelanta u svojstvu oštećenog, na osnovu odredbi člana 101. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH, uputio s imovinskopravnim zahtjevom na parnicu. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo kako smatra da bi odlučivanje po istaknutom apelantovom imovinskom zahtjevu da mu se isplati „novčani iznos po osnovu obavljenog posla u zajedničkoj firmi kao i po osnovu nastale štete na novčanim sredstvima zajedničke firme“, znatno odugovlačilo postupak, zbog čega je apelanta uputio s imovinskopravnim zahtjevom na parnicu.
24. Vrhovni sud je Rješenjem broj Kž-89/05 od 5 srpnja 2006. godine uvažio žalbu tužene, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku, kako tvrdi apelant, Kantonalni sud je predmet uzeo u rad tek 2009. godine, kada je zakazao pretres i dao naredbu za vještačenje.
25. Nakon toga, Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 K 001645 07 K od 19. aprila 2012. godine, na osnovu odredbi člana 135. ranije važećeg Zakona o krivičnom postupku FBiH, obustavio postupak protiv tužene, jer je u toku postupka oboljela od trajnog duševnog oboljenja.
26. Vrhovni sud je potom Rješenjem broj 09 0K 001645 12 Kž od 12. juna 2012. godine uvažio žalbu kantonalne tužiteljice i ukinuo Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 K 001645 07 K od 19. aprila 2012. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je dao uputu Kantonalnom sudu da se u ponovnom postupku dopuni psihijatrijsko vještačenje istih vještaka neuropsihijatara koji će se precizno izjasniti da li se kod tužene radi o trajnom duševnom oboljenju koje bi zahtijevalo obustavu postupka u smislu odredbe člana 135. ranijeg Zakon o krivičnom postupku FBiH.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Iz navoda apelacije i dopune apelacije proizlazi kako apelant smatra da mu je u krivičnom i parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, između ostalog, istakao da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu jer je od podnošenja krivične prijave proteklo više od 15 godine, a krivični postupak nije okončan. Apelant također smatra da su mu navedena prava povrijeđena i zbog prekida parničnog postupka do okončanja krivičnog postupka za koji niko nije mogao vjerovati da će trajati 15 godina.
b) Odgovor na apelaciju
28. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio kronologiju postupka, pri čemu je istakao da se iz kronologije postupka može zaključiti da taj sud poduzima radnje, odnosno postupa i radi u predmetnom parničnom postupku.
V.Relevantni propisi
29. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 197.
[...] Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu zavisi od toga da li je učinjen privredni prestup ili da li je učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je učinitelj i da li je on odgovoran, a naročito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna. Član 199.
[...] Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 197. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
[...].
27. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 379. stav 2.
(2 Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije nego što bude donesena odluka u postupku povodom gospodarskog prijestupa ili u krivičnom postupku.
Član 381. stav 2.
(2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. (...) i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
VI.Dopustivost
30. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. a)Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u parničnom postupku
32. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što parnični postupak koji je pokrenut 3. juna 1997. godine još nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u tom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
b)Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u vezi s krivičnim postupkom protiv tužene
34. U pogledu apelantovih navoda o povredi njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u krivičnom postupku koji se vodi protiv tužene, osnovno pitanje o kojem ovaj sud treba zauzeti stav je pitanje primjenjivosti na apelanta garancija prava na pravično suđenje u odnosu na krivični postupak.
35. Ustavni sud zapaža da se u ovom postupku odlučuje o osnovanosti krivične optužbe protiv treće osobe, odnosno tužene, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prelazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
36. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se ovaj dio apelantovih navoda o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije mora odbiti kao inkompatibilan ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud, također, primjećuje da se u ovom postupku ne odlučuje ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
37. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
VII.Meritum
38. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud će ispitati samo dio apelantovih navoda kojima se ističe da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
40. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
41. Ustavni sud zapaža da je apelant 3. juna 1997. godine pokrenuo parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period nešto više od 17 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
42. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se parnični postupak tiče apelantovog tužbenog zahtjeva za podjelu dobiti i naknade štete te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
43. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud primjećuje da je postupak do njegovog prekida (28. oktobra 2002. godine) trajao nešto više od pet godina. U tom dijelu postupka Općinski sud je u relativno kratkom roku nakon prijema tužbe održao ročišta, naložio vještačenje vještaka finansijske struke, te poduzimao procesne radnje u razumnim rokovima. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelant obavijestio taj sud da je protiv tužene podnio krivičnu prijavu, rješenjem od 12. juna 1998. godine prekinuo parnični postupak, te da je Kantonalni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi, rješenjem od 21. augusta 2000. godine utvrdio da je navedeno rješenje nepravilno i nezakonito, zbog čega ga je ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. S druge strane, kada je u pitanju apelantovo ponašanje Ustavni sud primjećuje da je apelant podneskom od 23. februara 1998. godine precizirao tužbu proširujući tužbeni zahtjev na drugotuženu i trećetuženu, kao i da je, nakon što mu je precizirani dio tužbe odbačen zbog protivljenja tuženih, apelant tražio odgodu ročišta radi ponovnog preciziranja tužbe. Također, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak na apelantov zahtjev prekinut, kao i da je prekid postupka trajao približno 11 godina, odnosno do 30. maja 2013. godine, kada je na apelantov zahtjev nastavljen. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je prekid navedenog postupka zaista dugo trajao zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji u trenutku podnošenja apelacije nije okončan, međutim apelant je, imajući u vidu dužinu trajanja krivičnog postupka i odredbu člana
379. ZPP-a iz 2003. godine mogao i ranije predložiti nastavak parničnog postupka ukoliko je smatrao da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak krivičnog postupka, posebno imajući u vidu činjenicu da je građanska odgovornost za naknadu štete šire postavljena od krivične odgovornosti. Također, u nastavu postupka Općinski sud je odmah po prijemu apelantovog prijedloga zakazao pripremno ročište, međutim navedeno ročište je u nekoliko navrata odgođeno zbog toga što apelant nije obavijestio Općinski sud o opozivu punomoći za punomoćnika, zatim zbog činjenice da je adresa drugotužitelja bila nepoznata, te zbog otkaza punomoći punomoćnika tužene, što se može smatrati objektivnim razlozima zbog kojih Općinski sud nije mogao postupati. Imajući u vidu navedeno, iako je Općinski sud prilikom donošenja rješenja o prekidu postupka od 12. juna 1998. godine postupao nedjelotvorno s obzirom da je navedeno rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak, Ustavni sud ipak smatra, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, da je apelantov doprinos dužini postupka znatno veći, s obzirom da je apelant nakon podnošenja tužbe u dva navrata tražio preciziranje tužbenog zahtjeva, zatim da je parnični postupak na njegov zahtjev prekinut, da je nastavak postupka tražio nakon proteka 11 godina, kao i da nije blagovremeno obavijestio Općinski sud o opozivu punomoći za punomoćnika, odnosno tačnoj adresi drugotužitelja.
44. Prema tome, iako je prvostepeni postupak u predmetu naknade štete nije okončan ni nakon više od 17 godina, imajući u vidu apelantov značajan doprinos, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi nisu osnovani.
45. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
46. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu također neosnovani. Pitanje kompenzacije
47. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine postupka pred sudom.
VIII.Zaključak
48. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada je prekid postupka trajao približno 11 godina, te kada postoji značajan apelantov doprinos dužini parničnog postupka.
49. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić