Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-137/13 (A. I.)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Bračna stečevina
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-137/13

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 137/13, rješavajući apelaciju Alme Ibrišimović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Alme Ibrišimović, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu u kojemu je donesena Presuda Općinskog suda broj 28 0 P 001332 08 P od 13. augusta 2012. godine, Presuda Kantonalnog suda broj 28 0 P 001332 13 Gž od 12. decembra 2013.

godine i koji se trenutno radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Alma Ibrišimović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beča, Austrija, koju zastupa Mina Vikalo, advokatica iz Srebrenika, podnijela je 11. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu Općinskog suda u Srebreniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 P 001332 08 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 24. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 2. oktobra 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 12. aprila 2007. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv I. K. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja bračne stečevine. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem 028-0-P-07-000127, a nakon unosa predmeta u CMS bazu podataka predmet je dobio broj 28 0 P 001332 08 P.

6. Općinski sud je pripremno ročište održao 25. septembra 2007. godine, na kojemu je tuženi podnio protutužbu. Nastavci pripremnog ročišta su održani 8. novembra i 14. decembra 2007. godine.

7. Ročište za glavnu raspravu Općinski sud je održao 4. februara 2008. godine, a nastavci glavne rasprave su održani 10. marta 7. aprila, 25. septembra, 26. septembra i 27. oktobra 2008. godine.

8. Na ročište zakazano 27. oktobra 2008. godine nije pristupio apelantičin punomoćnik iako je bio uredno obaviješten, a Općinski sud je 27. oktobra 2008. godine donio rješenje kojim se smatra da su tužba tužiteljice kao i protutužba tuženog povučene.

9. Apelantičin punomoćnik je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a Općinski sud je rješenjem od 31. oktobra 2008. godine dozvolio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 27. oktobra 2008. godine.

10. Nastavci glavne rasprave su održani 10. decembra i 11. decembra 2008. godine, 23. januara i 7. aprila 2009. godine, 14. januara, 23. februara, 17. juna i 19. septembra 2009. godine, 21. septembra i 4. novembra 2011. godine, te 23. januara 2012. godine.

11. Prema stanju spisa, tokom dokaznog postupka su provedeni kao dokazi uvid i čitanje materijalne dokumentacije, uviđaj na licu mjesta, saslušanje vještaka geodetske struke, zatim saslušanje vještaka građevinske struke, te saslušanje devet svjedoka i parničnih stranaka.

12. Prema popisu spisa iz CMS-a, koji je Općinski sud dostavio uz odgovor na apelaciju, proizlazi da su dostavnice za svjedoke M. B., DŽ. T., J. M., M. K., Đ. M. i S. I., bile neuredne.

13. Presudom Općinskog suda broj 28 0 P 001332 08 P od 13. augusta 2012. godine, pod stavkom 1. izreke presude, djelomično je usvojen apelantičin tužbeni zahtjev te je utvrđeno da apelantici pripada suvlasnički i suposjednički dio, te pravo korištenja zemljišta nad zgradom i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade u iznosu od ½ na imovini pobliže navedenoj u izreci presude, dok je pod stavkom 2. izreke presude odbijen ostatak apelantičinog tužbenog zahtjeva. U stavci 3. izreke presude u cijelosti je odbijen protutužbeni zahtjev tuženog, a u stavci 4. izreke tuženi je obavezan da apelantici na ime troškova parničnog postupka isplati iznos pobliže naveden u izreci presude.

14. Na apelantičin prijedlog Općinski sud je Rješenjem broj 28 0 P 001332 08 P3 od 10. septembra 2012. godine odredio mjeru osiguranja i tuženom zabranio da otuđi, optereti ili na drugi način raspolaže nekretninama koje su predmet tužbenog zahtjeva.

15. Nezadovoljni navedenom presudom, apelantica je 15. oktobra 2012. godine, a tuženi 17. decembra 2012. godine, izjavio žalbu. Tuženi je 27. novembra 2012. godine izjavio žalbu protiv rješenja o mjeri osiguranja.

16. Općinski sud je 15. marta 2013. godine dostavio spis Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja o izjavljenim žalbama.

17. Kantonalni sud je presudom od 12. decembra 2013. godine žalbe apelantice i tuženog odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu i rješenje o mjeri osiguranja.

18. Nezadovoljan navedenom presudom, tuženi je uložio reviziju 3. februara 2014. godine, a predmet je 21. aprila 2014. godine dostavljen na odlučivanje Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

19. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelantica smatra da joj je u ovom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je ukratko izložila tok parničnog postupka, te istakla da je Općinski sud neopravdano vodio prvostepeni postupak duže od pet godina za koje vrijeme apelantica nije imala pristup svojoj imovini.

b) Odgovor na apelaciju

21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio hronologiju postupka uz dostavljanje popisa spisa što je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da se radilo o predmetu u kojem je glavna rasprava nekoliko puta odlagana zbog obimnog dokaznog postupka i jer se radilo o predmetu s tužbom i protutužbom koji su sadržavali po nekoliko zahtjeva stranaka u postupku. Također, Općinski sud je naveo da, imajući u vidu da je kontinuirano poduzimao radnje u predmetu, smatra da ne postoji kršenje prava navedenih u apelaciji te je predložio da je sud u cijelosti odbije kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

23. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan nešto više od sedam godina od podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pravo na pristup sudu kao elementi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelantica 12. aprila 2007. godine pokrenula parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od nešto više od sedam godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče apelantičinog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja bračne stečevine, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi u pogledu imovine koja je bila predmet tužbenog zahtjeva, zatim dokaze koje je trebalo provesti, te činjenice da je u konkretnom predmetu podnesen protutužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

32. U vezi s ponašanjem redovnih sudova Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud ažurno postupao po apelantičinoj tužbi od 12. aprila 2007. godine, te u relativno kratkom roku po prijemu tužbe zakazao pripremno ročište (25. septembra 2007. godine), a zatim i nastavke pripremnog ročišta (8. novembra 2007. godine i 14. decembra 2007. godine). Također, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u daljnjem toku postupka održao 17 nastavaka ročišta za glavnu raspravu, na kojima je bilo neophodno provesti brojne dokaze, uvid i čitanje materijalne dokumentacije, uviđaj na licu mjesta, zatim pribavljanje nalaza i mišljenja te saslušanje vještaka građevinske struke i vještaka geodetske struke, saslušanje devet svjedoka i parničnih stranaka, kao i da su, prema dostavljenom popisu spisa, dostavnice za pozvane svjedoke iskazane kao neuredne. Također, Općinski sud je tokom prvostepenog postupka odlučivao o prijedlogu apelantičinog punomoćnika za povrat u prijašnje stanje i apelantičinom prijedlogu za donošenje rješenja kojim se određuje mjera osiguranja. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da je Općinski sud evidentno redovno poduzimao procesne radnje, donosio procesne odluke u vezi s tokom postupka, te da u konkretnom slučaju prema stanju spisa nisu uočljivi neki neopravdano dugi periodi neaktivnosti suda, osim činjenice da je Općinskom sudu trebalo sedam mjeseci da nakon okončanja ročišta za glavnu raspravu (23. januara 2012. godine) izradi pismeni otpravak prvostepene presude (13. augusta 2012. godine), što se može pripisati složenosti konkretnog postupka. Protiv prvostepene presude su apelantica i tuženi izjavili žalbe i predmet je 15. marta 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu, a Kantonalni sud je u relativno kratkom roku presudom od 12. decembra 2013. godine odbio žalbe kao neosnovane, te je predmet nakon izjavljene revizije upućen na odlučivanje Vrhovnom sudu. S tim u vezi, Ustavni sud ističe činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o postupku za utvrđivanje bračne stečevine koji po zakonu nije određen kao hitan. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od nešto više od sedam godina u kojem su donesene dvije meritorne presude, ali koji nije okončan jer se nalazi na odlučivanju po reviziji kod Vrhovnog suda, nije prešao granice «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a imajući u vidu da je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja, odnosno složenosti postupka, količini dokaza koje je trebalo provesti, poteškoćama koje su se javljale prilikom dostave poziva svjedocima, zatim činjenici da se ne radi o predmetu koji se smatra hitnim te da su u tom periodu donesene prvostepena i drugostupanjska presuda.

33. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, nije povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

34. U pogledu apelantičinih navoda o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi navedenih prava neosnovani. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije kada je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.

36. Na osnovu člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-137/13 (A. I.) | Sudska praksa | Aktio