Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4711/13 (Slobodna zona „Vogošća“ d.o.o. Vogošća)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4711/13

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4711/13, rješavajući apelaciju Slobodne zone „Vogošća“ d.o.o. Vogošća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Slobodne zone „Vogošća“ d.o.o. Vogošća.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Kantonalnom sudu u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ps 128701 11 Pž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Ps 128701 11 Pž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodna zona „Vogošća“ d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Gorčić & Gagula“ iz Sarajeva, podnijela je 18. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Ps 128701 11 Pž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 11. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 16. juna 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 23. februara 2010. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela tužbu protiv „Centralne Bosne“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate duga v. sp. 10.633,00 KM. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 65 0 Ps 128701 10 Ps.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Ps 128701 10 Ps od 17. decembra 2010. godine kojom je obavezao tuženu da isplati apelantici iznos od 8.617,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 3.315,30 KM. Preostali dio apelanticinog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.016,00 KM je odbijen.

7. Prema stanju spisa, tužena je, nezadovoljna presudom Općinskog suda, 19. januara 2011. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu.

8. Kantonalni sud je 25. marta 2011. godine zaprimio predmet radi odlučivanja o podnesenoj žalbi.

9. Apelantica je molbom od 12. februara 2013. godine zatražila od Kantonalnog suda da donese odluku o žalbi u konkretnom predmetu.

10. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Kantonalnog suda o žalbi tužene.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nepostupanja Kantonalnog suda povodom žalbe tužene, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju postupka, istaknuvši da je u martu 2011. godine cjelokupni spis sa žalbom i odgovorom na žalbu dostavljen Kantonalnom sudu koji još uvijek nije donio odluku. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava i naloži Kantonalnom sudu da prioritetno donese odluku o žalbi. Također, apelantica je zatražila i naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da mu je 25. marta 2011. godine spis dostavljen na nadležno postupanje. Dalje se navodi da se predmet broj 65 0 Ps 128701 11 Pž još uvijek ne nalazi na listi predmeta koji se rješavaju prema Programu za rješavanje starih i zaostalih predmeta, koji sud donosi svaka tri mjeseca na osnovu datuma podnošenja inicijalnog akta-tužbe, te da predmet nema prioritet u odnosu na druge neriješene predmete. Sud je istakao da sudija koji je zadužen konkretnim predmetom, na dan pisanja odgovora na apelaciju, u svom referatu ima 803 neriješena predmeta.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka u Kantonalnom sudu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud o tome da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom žalbe tužene, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 23. februara 2010. godine pokrenula parnični postupak, te da, prema raspoloživim podacima, postupak još nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica ne osporava dužinu postupka u prvostepenom sudu, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka u Kantonalnom sudu i to povodom žalbe koju je 19. januara 2011. godine podnijela tužena. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od podnošenja žalbe do dana donošenja ove odluke, dakle, drugostepeni postupak koji traje nešto manje od četiri godine i koji, prema stanju spisa, još nije okončan.

Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

25. Ocjenjujući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, primjećuje da je tužena protiv prvostepene presude podnijela žalbu 19. januara 2011. godine, te da je tom sudu spis na nadležno postupanje dostavljen 25. marta 2011. godine. Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku kojima su propisani rokovi u kojima je drugostepeni sud dužan postupati pri odlučivanju u žalbenom postupku. Dakle, iz činjeničnoga stanja predmeta očigledno proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskom roku od 75 dana od kada je prvostepeni sud dostavio spis na odlučivanje. S druge strane, apelantica je pismenim podneskom urgirala uzimanje predmeta u rad i time pokazala dodatnu zainteresiranost da ishodi odluku u postupku. Kao obrazloženje zašto žalba nije još uzeta u rad, u svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da se konkretni predmet ne nalazi na listi predmeta koji se rješavaju prema Programu za rješavanje starih i zaostalih predmeta, te je istakao da se u referatu postupajućeg sudije nalazi veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66. stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom, koji stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud donošenjem Programa rješavanja starih predmeta poduzeo određene korake na organiziranju svog rada. Takva organizacija rezultirala je nepostupanjem povodom žalbe tužene u periodu od skoro četiri godine, budući da apelanticin predmet nije uvršten u navedeni Program. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostatka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon skoro četiri godine još nije donio drugostepenu odluku povodom žalbe tužene u navedenom predmetu, zbog čega je i ovaj predmet postao „stari predmet“, a da i pored toga nije obuhvaćen navedenim Programom, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

27. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanticu odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog Kantonalnom sudu da okonča postupak povodom žalbe tužene bez daljnjeg odlaganja. VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini drugostepenog postupka, koji traje nešto manje od četiri godine i koji, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, a takva dužina postupka se može staviti na teret Kantonalnom sudu koji i uz poduzete mjere nije adekvatno organizirao svoj rad kako bi postigao odgovarajuću efikasnost u radu i omogućio donošenje odluke u razumnom roku.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4711/13 (Slobodna zona „Vogošća“ d.o.o. Vogošća) | Sudska praksa | Aktio