Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4147/11 (JP „Elektroprivreda HZ - HB“ d.d. Mostar)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o parničnom postupku
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4147/11
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4147/11, rješavajući apelaciju JP „Elektroprivreda HZ - HB“ d.d. Mostar, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak 2. točka b) i članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 6. studenog 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se apelacija JP „Elektorprivreda HZ - HB“ d.d.
Mostar podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 002171 10 Gz od 16. srpnja 2010. godine i dopunskog Rješenja broj 63 0 P 002171 10 Gz od 25. kolovoza 2010.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. JP „Elektroprivreda HZ - HB“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Oliver Papac, apelantov uposlenik, podnio je 21. listopada 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 63 0 P 002171 10 Rev od 9. lipnja 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 002178 10 Gz od 16. srpnja 2010. godine i dopunskog Rješenja broj 63 0 P 002171 10 Gz od 25. kolovoza 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 4177/10 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 4177/10 od 8. prosinca 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelantovu apelaciju podnesenu protiv presude Kantonalnog suda precizirane u prethodnoj točki ove odluke.
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 17. rujna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. rujna 2013. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 002171 04 P od 29. ožujka 2010. godine tužena Fatima Velić (u daljnjem tekstu: tužena) je obvezana apelantu na ime isporučene električne energije isplatiti iznos od 1.539,34 KM sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova postupka u iznosu od 102,00 KM, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
7. Istom presudom Općinski sud se proglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje o zahtjevu privremenog zastupnika, odbacivši zahtjev za naknadu troškova postupka privremenog zastupnika tužene, odvjetnika Jerka Čilića.
8. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je tužbenom zahtjevu djelomično udovoljeno u visini dosuđenog iznosa, temeljem članka 518. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen zbog istaknutog prigovora zastarjelosti potraživanja, i to za potraživanja po računima starijim od godinu dana računajući od dana podnošenja tužbe unazad, o čemu se sud iscrpnije izjasnio u obrazloženju presude.
9. U odnosu na zahtjev privremenog zastupnika da mu se naknade troškovi postupka, Općinski sud je, prije svega, pojasnio da je tuženoj privremeni zastupnik postavljen rješenjem navedenog suda od 30. studenog 2009. godine, sukladno odredbi članka 296. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Dalje je pojašnjeno da je privremeni zastupnik tuženoj postavljen zbog činjenice da tužena više ne stanuje na adresi iz tužbe, koja je ujedno i posljednja poznata adresa tužene, pa je sukladno tome udovoljeno apelantovom zahtjevu da se tuženoj postavi privremeni zastupnik o čemu je oglas objavljen u „Službenim novinama FBiH“ broj 1/2010. Općinski sud je u tom pravcu pojasnio da je privremeni zastupnik staratelj za posebne slučajeve, u smislu odredbe članka 197. Obiteljskog zakona FBiH (u daljem tekstu: Obiteljski zakon), te da on nije opunomoćenik stranke, u smislu odredbe članka 301. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pa stoga odvjetniku kao privremenom zastupniku ne pripada pravo na nagradu po odvjetničkoj tarifi, već se u pogledu njegovog prava na naknadu primjenjuju propisi o naknadi tijela starateljstva koji su propisani odredbama članka 181. Obiteljskog zakona. Dalje je pojašnjeno da citirana odredba predviđa pravo na naknadu opravdanih troškova privremenom zastupniku učinjenih u izvršavanju njegovih dužnosti, ako se on posebice zalagao u vršenju dužnosti, pa je upravo iz tog razloga i odbačen zahtjev privremenog zastupnika tužene kojim je tražio da mu se isplati nagrada na ime zastupanja tužene po odvjetničkoj tarifi. Osim toga, Općinski sud je naveo da privremeni zastupnik nije stranka u postupku, pa samim tim ne može imati samostalan zahtjev za naknadu troškova postupka predviđenih odredbama članka 383. do 405. ZPP.
10. Presudom Kantonalnog suda broj 63 0 P 002171 10 Gz od 16. srpnja 2010. godine priziv tužene podnesen posredstvom privremenog zastupnika u odnosu na glavnu stvar je odbijen i u tom dijelu je prvostupanjska presuda potvrđena, dok je priziv privremenog zastupnika u odnosu na troškove postupka uvažen i prvostupanjska presuda u tom dijelu preinačena na način da je apelant obvezan na ime troškova privremenog zastupnika tužene isplatiti iznos od 1.440,00 KM.
11. U svezi sa prizivnim prigovorima privremenog zastupnika tužene koji su se odnosili na troškove njegovog zastupanja, Kantonalni sud je istaknuo da je prvostupanjski sud u interesu efikasnosti vođenja parničnog postupka, te u interesu apelanta, sukladno odredbi članka 296. stavak 2. točka 4. ZPP, tuženoj, zbog nepoznate adrese, postavio privremenog zastupnika. Dalje, Kantonalni sud se pozvao na odredbu članka 383. stavak 1. ZPP prema kojoj troškovi postupka čine izdaci učinjeni tijekom ili u povodu postupka, a prema odredbi članka 384. istog zakona svaka stranka prethodno snosi troškove postupka koje je sama prouzrokovala svojim radnjama. Kantonalni sud je sukladno citiranim odredbama ZPP, u svezi s člankom 388. ZPP, zaključio da se prizivom opravdano ukazuje da je apelant prethodno trebao podmiriti nastale troškove koji se sastoje od troškova zastupanja tužene po privremenom zastupniku jer su oni bili nužni za vođenja parnice. Kako iz svega navedenog privremenom zastupniku tužene pripada pravo na naknadu troškova postupka, Kantonalni sud je priziv u tom dijelu uvažio obvezujući apelanta na naknadu troškova na ime privremenog zastupnika tužene. Sukladno svemu navedenom, drugostupanjski sud je odlučio kao u izreci presude, sukladno odredbama čl. 226. i 235. stavak 1. točka 3. ZPP.
12. Kantonalni sud je dopunskim Rješenjem broj 63 0 P 002171 10 Gz od 25. srpnja 2010. godine obvezao apelanta da privremenom zastupniku tužene na ime troškova postupka u odnosu na porez na dodatnu vrijednost isplati iznos od 244,80 KM.
13. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv drugostupanjske presude u dijelu odluke o troškovima postupka koji su dosuđeni privremenom zastupniku, odvjetniku Jerku Čiliću (zbog povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostupanjskim sudom s pozivom na odredbu članka 237. stavak 3. ZPP), Vrhovni sud je Rješenjem broj 63 0 P 002171 10 Rev od 9. lipnja 2011. godine reviziju odbacio, zaključivši da revizijom pobijani dio odluke o troškovima postupka ne prelazi imovinski cenzus iz članka 237. stavak 2. ZPP.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Smatra da drugostupanjski sud nije imao pravne osnove za donošenja odluke o troškovima postupka privremenom zastupniku temeljem odredaba ZPP, pri čemu je naglasio da je i Vrhovni sud u konkretnom slučaju postupio suprotno svojoj praksi. U tom pravcu apelant je istaknuo da je kao tužitelj sudjelovao u više postupaka iz istog činjeničnog i pravnog temelja u kojima imovinski cenzus osnovnog i sporednog potraživanja nije prelazio iznos od 10.000,00 KM u kojima je Vrhovni sud, primjenom odredbe članka 237. stavak 3, svojim rješenjima br. 63 0 P 002174 10 Rev od 12. svibnja 2011. godine i 63 0 P 002200 10 Rev od 5. travnja 2011. godine (koje je apelant dostavio u prilogu apelacije) meritorno odlučio o revizijama, ukinuvši istovrsnu nezakonitost i neustavnost Kantonalnog suda kao u predmetu ove apelacije. Za apelanta je posebice neprihvatljivo da isti sud o istom činjeničnom i pravnom pitanju donosi različite odluke. Naime, apelant smatra da je upravo zbog činjenice da je drugostupanjska presuda donesena uz nepravilnu primjenu odredaba procesnog prava Vrhovni sud bio u obvezi da povodom izjavljene revizije meritorno odluči, te da dopustivost revizije riješi kroz odredbu članka 237. stavak 3. ZPP, kao što je to navedeni sud u gotovo identičnim činjeničnim i pravnim okolnostima već činio. Dalje, apelant naglašava da je drugostupanjski sud privremenom zastupniku dao status stranke u postupku, usvojivši njegov priziv u pogledu troškova postupka iako privremeni zastupnik nije i ne može biti stranka u postupku. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti relevantne odredbe Obiteljskog zakona koje jasno propisuju pod kojim uvjetima i kada se nekome može postaviti staratelj, odnosno privremeni zastupnik, odnosno pravo staratelja na naknadu opravdanih troškova učinjenih u vršenju svoje dužnosti koju odobrava tijelo starateljstva, koje obračunava i dosuđuje isto tijelo u upravnom postupku, a ne sud, upravo onako kako je to Vrhovni sud odlučio u rješenjima u kojima je donio meritorne odluke u povodu istog činjeničnog i pravnog pitanja.
b) Odgovor na apelaciju
15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u postupku pred navedenim sudom nije bilo kršenja apelantovih prava na koja se neutemeljeno pozvao, predloživši da se apelacija odbije kao neutemeljena.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 175. stavak 4.
(4)Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.
Članak 296. stavak 1. i stavak 2. točka 4.i stavak 3.
(1)Ako se tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
(2)Uz uvjet iz stavka 1. ovog članka, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika osobito u slučajevima:
4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika, (3) O postavljanju privremenog zastupnika, sud će bez odgađanja obavijestiti tijelo starateljstva, a i stranke kad je to moguće.
Članak 297.
(1) Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika.
(2) Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik obavlja sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok tijelo starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja.
Članak 298.
Ako je privremeni zastupnik postavljen tuženom iz razloga navedenih u članku 296. stavak 2. toč. 4. i 5. ovog zakona, sud će u roku od osam dana izdati oglas koji će objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“, službenom glasilu kantona i na oglasnoj ploči suda.
Članak 301. stavak 1.
(1) Punomoćnik može biti odvjetnik, odvjetničko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć, kao i, za pravne osobe uposlenik te pravne osobe, a za fizičke osobe bračni, odnosno izvanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili tazbini. Članak 383. stavak 1.
(1)Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.
Članak 384.
Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.
Članak 388.
Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je prouzročila svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.
17. Obiteljski zakon („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/05 i 41/05) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 174. stavak 2.
2) Sredstva iz stavka 1. ovog članka pribavljaju se iz:
a) prihoda štićenika;
b) sredstava dobivenih od osoba koje su obvezne uzdržavati štićenika;
c)imovine štićenika;
d) sredstava dobivenih za štićenika po osnovi socijalne zaštite i
e) drugih izvora.
Članak 181. st. 4, 5. i 6.
(4) Staratelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova učinjenih u vršenju svoje dužnosti.
(5) Visinu naknade troškova staratelja utvrđuje tijelo starateljstva.
(6) Naknadu i nagradu odobrava tijelo starateljstva iz sredstava navedenih u odredbama stavka 2. članka 174. ovog Zakona, izuzev sredstava dobivenih za štićenika po osnovi socijalne zaštite, ako se time ne ugrožava podmirenje osnovnih životnih potreba štićenika.
Članak 197.
(1) Tijelo starateljstva imenovat će posebnog staratelja za pojedine poslove ili određenu vrstu poslova odsutnoj osobi čije je boravište nepoznato, a koja nema zastupnika,(...). (2) Osobama iz stavka 1. ovog članka može pod uvjetima određenim zakonom imenovati staratelja i tijelo pred kojim se vodi postupak. Ovo tijelo dužno je o tome, bez odlaganja, obavijestiti nadležno tijelo starateljstva.
(3) Tijelo starateljstva ima prema staratelju imenovanom u smislu stavka 2. ovog članka sva ovlaštenja kao i prema staratelju koga je samo imenovalo.
VI. Dopustivost
18. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud zapaža da apelant predmetnom apelacijom osporava Rješenje Vrhovnog suda broj 63 0 P 002171 10 Rev od 9. lipnja 2011. godine i Presudu Kantonalnog suda broj 63 0 P 002171 10 Gz od 16. srpnja 2010. godine sa dopunskim Rješenjem o ispravci broj 63 0 P 002171 10 Gz od 25. kolovoza 2010. godine. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da revizija u konkretnom slučaju nije bila efektivan pravni lijek, budući da je odbačena kao nedopuštena iz procesnih razloga. Iz navedenog proizlazi da je konačna odluka u predmetnom postupku Presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 002178 10 Gz od 16. srpnja 2010. godine. Navedenu presudu apelant je primio 28. srpnja 2010. godine, protiv koje je apelant 24. rujna 2010. godine, dakle pravovremeno, podnio apelaciju broj AP 4177/10 koja je odbačena kao preuranjena. Na taj način apelant je osigurao mogućnost podnošenja nove apelacije nakon odluke Vrhovnog suda i u slučaju kada navedeni sud donese procesnu odluku, kao u predmetnom slučaju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2370/10 od 19. studenog 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, točka 27).
21. Dakle, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena.
22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. st. 1, 3. i
4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant pobija navedene odluke tvrdeći da je tim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
24. Imajući u vidu da je identično činjenično i pravno pitanje sa aspekta primjene materijalnog prava raspravljano u predmetu istog apelanta broj AP 2886/11 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2886/11 od 7. studenog 2014. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelantovih navoda, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 2886/11 u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da je, suprotno apelacijskim navodima, Kantonalni sud u osporenoj presudi dao jasne i precizne razloge vezane za primjenu relevantnih odredbi ZPP na kojim je utemeljio odlučenje o obvezivanju apelanta na isplatu troškova privremenog zastupnika tužene, a u danom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost.
25. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da presudom Kantonalnog suda nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju osporenom odlukom Kantonalnog suda nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, niti pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine kada je navedeni sud, sukladno relevantnim odredbama ZPP, obvezao apelanta na naknadu troškova privremenog zastupnika, u konkretnom slučaju odvjetnika, kojeg je postavio prvostupanjski sud, sukladno odvjetničkoj tarifi.
27. Na temelju članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić