Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4334/13 (T. C.)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4334/13
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4334/13, rješavajući apelaciju Tede Cvišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Tede Cvišića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjaluci u predmetu broj 71 0 Rs 134323 11 Rs.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 Rs 134323 11 Rs, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Tedo Cvišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Svetozar Ivetić, advokat iz Banjaluke, podnio je 22. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 71 0 Rs 134323 11 Rs (ranije broj 71 0 P 134323 11 P) koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 10. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 15. avgusta 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 22. decembra 2011. godine u Osnovnom sudu pokrenuo parnični postupak protiv Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena), radi zaštite prava iz radnog odnosa. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem 71 0 P 134323 11 P (predmet je u međuvremenu presigniran u broj 71 0 Rs 134323 11 Rs).
6. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizlazi da je taj sud dostavio tužbu na odgovor tuženoj koja je 7. februara 2012. godine dostavila sudu odgovor na tužbu, te uz odgovor istakla i protivtužbu koja je dostavljena na odgovor apelantu (bez preciziranja kada), koji je dostavio svoj odgovor na protivtužbu 21. decembra 2013. godine.
7. Apelant je podnescima od 7. maja 2012. godine i 20. avgusta 2013. godine urgirao u Osnovnom sudu da zakaže ročište u postupku.
8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi i da je Osnovni sud u postupku zakazao i održao pripremno ročište 11. februara i 18. marta 2014. godine, nakon čega je predmet upućen vještaku ekonomske struke na vještačenje.
9. Nakon dostavljanja nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, Osnovni sud je zakazao glavnu raspravu za 2. septembar 2014. godine, te je na zakazanu raspravu pozvao parnične stranke, vještaka i veći broj svjedoka koje su predložile parnične stranke.
10. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da je radi zaštite prava iz radnog odnosa podnio tužbu 22. decembra 2011. godine, međutim, iako je pisao nekoliko urgencija, do dana podnošenja apelacije Osnovni sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem rješavanja spora. Dalje se navodi da je apelant diskriminisan zbog svoje vjere, profesije i nacionalnosti, što, prema njegovom mišljenju, cijelom slučaju daje posebnu težinu. Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
12. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud se kratko osvrnuo na hronologiju postupka, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Sud je istakao da je u postupku održao pripremno ročište, te da se predmet povodom apelantove tužbe i protivtužbe tužene nalazi u fazi glavne rasprave koja je zakazana za 2. septembar 2014. godine. V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor, koji je po svojoj prirodi hitan, još uvijek nije okončan ni nakon nešto manje od tri godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka u Osnovnom sudu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je u međuvremenu okončan postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
21. Ustavni sud zapaža da je apelant 22. decembra 2011. godine tužbom pokrenuo parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od nešto manje od tri godine. Analiza razumnosti trajanja postupka
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg je apelant tražio zaštitu prava iz radnog odnosa, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je postupak za apelanta značajan, a i prema zakonu je hitne prirode.
23. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo radni spor 22. decembra 2011. godine, koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je, nakon što je tužena dostavila odgovor na tužbu (7. februara 2012. godine) uz koji je istakla protivtužbu, Osnovni sud dostavio protivtužbu apelantu na odgovor, bez navođenja datuma kada je to uradio. Također, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je apelant dostavio odgovor na protivtužbu (21. decembra 2013. godine, prema podacima iz odgovora Osnovnog suda na apelaciju), Osnovni sud u 2014. godini održao pripremno ročište i zakazao ročište za glavnu raspravu (za 2. septembar 2014. godine). Dakle, Osnovnom sudu je trebalo više od dvije godine da proslijedi tužbu i protivtužbu na odgovor i zakaže pripremno ročište u predmetnom radnom sporu. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije ponudio razloge i opravdanje za dužinu trajanja postupka, nego je samo kratko naveo hronologiju postupka navodeći da se predmet nalazi u fazi glavne rasprave koja je zakazana za 2. septembar 2014. godine. S druge strane, apelant je svojim podnescima urgirao zakazivanje ročišta i time pokazao dodatnu zainteresiranost da ishodi odluku u postupku. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon nešto manje od tri godine još uvijek nije okončao radni spor, koji je hitan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
25. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja ustavom zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
26. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 Rs 134323 11 Rs.
Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak, koji je hitan, prema raspoloživim podacima, nije okončan ni nakon nepune tri godine, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić