Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4745/13 (M. P.)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4745/13
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4745/13, rješavajući apelaciju Milutina Pejića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milutina Pejića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku zaštite prava iz radnog odnosa povodom tužbe Milutina Pejića od 20. septembra 2006. godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju u Okružnom sudu u Banjaluci.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbama podnesenim protiv Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 058820 13 P2 od 19. juna 2014. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Milutinu Pejiću, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 2.400,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milutin Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kog zastupa Predrag Herbez, advokat iz Banjaluke, podnio je 20. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku povodom tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 4. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. septembra 2014. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 20. septembra 2006. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Preduzeća za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.
6. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 58820 06 P od 12. avgusta 2012. godine, kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, odnosno odbacio ga zbog stvarne nenadležnosti.
7. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 058820 13 Gž od 20. juna 2013. godine apelantova žalba je usvojena, presuda Osnovnog suda od 12. avgusta 2012. godine ukinuta u odbijajućem dijelu i u dijelu kojim je odbačena tužba kojom se zahtijeva utvrđenje nezakonitih odluka tuženog broj I-4948/09 od 9. novembra 2009. godine i I-5390-2/10 od 2. decembra 2010. godine i u tom dijelu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Istim rješenjem je odbijena apelantova žalba i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je odbačena tužba kojom se zahtijeva utvrđenje nezakonite odluke tuženog broj I-5390-3/10 od 2. decembra 2010. godine.
8. Prema stanju spisa, Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 058820 13 P2 od 19. juna 2014. godine, te je u toku postupak povodom žalbe u Okružnom sudu koju su protiv navedene presude podnijele parnične stranke.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je iznio hronologiju postupka, te istakao da mu je u konkretnom slučaju uskraćeno pravo na efikasno i pravično suđenje i da ne postoje bilo kakve naznake da će povrede ovih i drugih njegovih prava garantovanih Ustavom i međunarodnim konvencijama biti otklonjene u dogledno vrijeme. Apelant je predložio da Ustavni sud odluči i o naknadi štete, u smislu člana 76 stav (1) tada važećih Pravila Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
10. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 17. septembra 2014. godine naveo da je u postupku donesena presuda 19. juna 2014. godine, protiv koje su parnične stranke izjavile žalbu. Osnovni sud je naveo i da tokom postupka nisu prekršena prava navedena u apelaciji.
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da radni spor, koji je po svojoj prirodi hitan, još uvijek nije okončan ni nakon osam godina, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka u Osnovnom i Okružnom sudu povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
19. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocjenjuje u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu primljena 20. septembra 2006. godine pokrenuo postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine postupka jeste period od preko osam godina.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kog je apelant tražio da se utvrdi da su nezakonite odluke tuženog (pobliže navedene u izreci prvostepene presude) i da kao takve ne proizvode pravno dejstvo, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Sem toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnoga odnosa, može da se zaključi da je postupak za apelanta značajan, a i prema zakonu je hitne prirode.
22. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 20. septembra 2006. godine i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio prvostepenu presudu 12. avgusta 2012. godine, odnosno tek nakon pet godina i 10 mjeseci od podnošenja tužbe. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud u ponovnom postupku donio presudu 19. juna 2014. godine, protiv koje su parnične stranke izjavile žalbu Okružnom sudu, a prema raspoloživim podacima Okružni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbama. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i posebno činjenicu da, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon osam godina radni spor, koji je hitan, još uvijek nije okončan, te da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi opravdali dužinu trajanja postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. S obzirom na činjenicu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesenih žalbi parničnih stranaka protiv presude Osnovnog suda od 19. juna 2014. godine nalazi u Okružnom sudu, a za donošenje konačne odluke u postupku neophodno je da Okružni sud donese odluke o podnesenim žalbama, to je ovom sudu naloženo da donese odluke bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
26. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu da navedeni postupak traje osam godina, te da se radi o hitnom postupku, apelantu se određuje naknada u visini od 2.400,00 KM, koju mu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi iz apelacije
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno razmatra apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja prava iz radnog odnosa nije završen ni nakon osam godina od dana podnošenja tužbe, a takvo neopravdano trajanje postupka može da se pripiše ponašanju redovnih sudova.
29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić