Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4946/13 (M. I.)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4946/13
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4946/13, rješavajući apelaciju Milenka Iveljića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 6. studenog 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milenka Iveljića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan ovršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 032-0-I-09-006860.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, sukladno članku 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku okonča ovršni postupak u predmetu broj 032-0-I-09-006860, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, sukladno članku 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Milenku Iveljiću, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milenko Iveljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojega zastupaju Goran Jezdić i Vlado Matuzović, odvjetnici iz Tuzle, podnio je 3. prosinca 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 032-0-I-09-006860. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. lipnja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. lipnja 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 10. lipnja 2009. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 032-0-P-07-000514 od 3. listopada 2008. godine. U prijedlogu za ovrhu apelant je tražio da sud dopusti ovrhu protiv „Tvornice transportnih uređaja“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: ovršenik) radi naplate novčanog potraživanja na ime naknade plaća za vrijeme čekanja na raspored na druge odgovarajuće poslove u iznosu od 6.000,00 KM, i to zapljenom, procjenom i prodajom ovršenikovih pokretnih stvari.
6. Općinski sud je Rješenjem o ovrsi broj 032-0-I-09-006860 od 24. kolovoza 2009. godine odredio predloženu ovrhu.
7. Ovršenik je 15. rujna 2009. godine izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi, na koji je apelant 2. studenog 2009. godine dostavio odgovor Općinskom sudu.
8. Apelant je podnescima od 14. siječnja, 17. veljače, 12. rujna 2011. godine, 3. veljače 2012. godine i 13. ožujka 2013. godine urgirao kod Općinskog suda uzimanje predmeta u rad i donošenje odluke o ovršenikovom prigovoru.
9. Apelant je 3. prosinca 2013. godine Općinskom sudu dostavio dopunski prijedlog kojim je promijenio predmet i sredstvo ovrhe.
10. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud 13. lipnja 2014. godine donio rješenje kojim je odbio ovršenikov prigovor kao neutemeljen i istog dana donio dopunsko rješenje kojim je promijenio predmet i sredstvo ovrhe prema apelantovom prijedlogu.
11. Prema stanju spisa, ovršni postupak je u tijeku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da su mu u ovom ovršnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je naveo kronologiju postupka istaknuvši da je neprimjerno da sud koji je pismeno upozoravan na ovršenikovo nezakonito postupanje (bez obzira na blokadu ovršenikovog žiroračuna već nekoliko godina, ovršenik preko tzv. crnih računa i drugih tvrtki nesmetano obavlja djelatnost i ostvaruje prihode tako što koristi svu infrastrukturu – nekretnine, strojeve i opremu, a istodobno odbija izvršiti pravomoćnu presudu i isplatiti dug apelantu) nije poduzeo niti jednu radnju u ovršnom postupku i na taj je način, pored povrede prava na brz i efikasan postupak, povrijeđeno i apelantovo pravo na imovinu jer ne može ni prinudnim putem naplatiti zarađene plaće. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Općinskom sudu da postupak žurno okonča. Također, apelant traži i naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo kronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
VI.Dopustivost
15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da ovršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude, u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja ovršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je nužno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu članka 21. stavak (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je u međuvremenu Općinski sud okončao ovršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a)Razdoblje koje se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelant 10. lipnja 2009. godine pokrenuo ovršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste razdoblje od gotovo pet i po godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju se radi o ovršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Europskog suda, smatra žurnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu suda da ovršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Ustavni sud zapaža da apelant traži ovrhu radi naplate novčanog potraživanja na ime naknade plaća za vrijeme čekanja na raspored na druge odgovarajuće poslove, pa se može zaključiti da je postupak za apelanta značajan, a i prema zakonu je žurne prirode. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na njegovu dužinu. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelant urgirao žurno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 14. siječnja, 17. veljače, 12. rujna 2011. godine, 3. veljače 2012. godine i 13. ožujka 2013. godine).
26. Što se tiče ponašanja redovitog suda, Ustavni sud zapaža, što proizlazi i iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu 20. lipnja 2014. godine dostavio Općinski sud, da se taj sud nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo naveo kronologiju postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon nekoliko mjeseci donio rješenje o ovrsi i dostavio ga strankama, ali da o izjavljenom prigovoru nije odlučio više od pet godina, niti je ponudio opravdanje za ovoliko razdoblje neaktivnosti u postupku koji se prema zakonu smatra žurnim. Ustavni sud podsjeća i na to da se, sukladno članku 64. ZOP-a, ovršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. U konkretnom slučaju, na temelju svega predočenog Ustavnom sudu, očito je da nije donesena odluka čijom bi se pravomoćnošću ovršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe.
27. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očito da se razdoblje od skoro pet i po godina u kojem nije okončan ovršni postupak ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
28. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja ovršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovitim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
30. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost. S obzirom na to da postupak traje skoro pet i po godina i da još uvijek nije okončan, te da su ovršni predmeti žurne prirode, Ustavni sud smatra da apelantu treba, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.
Ostali navodi
31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budući da se i ovi navodi temelje na tvrdnji o nerazumno dugom trajanju ovršnog postupka.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada ovršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude traje gotovo pet i po godina i kada još uvijek nije okončan, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Europskoj konvenciji, ovršni postupak smatra postupkom žurne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.
33. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak 7. i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić