Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5023/13 (Slobodna zona „Vogošća“ d.o.o. Vogošća)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5023/13
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5023/13, rješavajući apelaciju Slobodne zone „Vogošća“ d.o.o. Vogošća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slobodne zone „Vogošća“ d.o.o. Vogošća.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ps 085304 11 Pž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Ps 085304 11 Pž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Slobodna zona „Vogošća“ d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Gorčić & Gagula“ iz Sarajeva, podnijela je 6. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Ps 085304 11 Pž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 21. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 29. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 10. aprila 2009. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela tužbu protiv „Interijer exclusive“ d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate duga v. sp. 25.569,29 KM. Predmet je u Općinskom sudu primljen u rad pod brojem 65 0 Ps 085304 09 Ps.
6. Općinski sud je donio Presudu zbog propuštanja broj 65 0 Ps 085304 09 Ps od 7. jula 2009. godine, kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da isplati apelantici traženi dug, kao i da joj naknadi troškove postupka.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ps 085304 09 Ps od 15. jula 2010. godine usvojen je prijedlog tuženog za povrat u prijašnje stanje, ukinuta je presuda zbog propuštanja od 7. jula 2009. godine i parnica je vraćena u stanje prije donošenja odluke.
8. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Ps 085304 10 Ps 2 od 25. aprila 2011. godine obavezan je tuženi da apelantici isplati iznos od 25.569,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.114,14 KM.
9. Prema stanju spisa, tuženi je, nezadovoljan presudom Općinskog suda, 22. juna 2011. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu putem Općinskog suda, a apelantica je 19. jula 2011. godine dostavila odgovor na žalbu tuženog.
10. Kantonalni sud je 14. oktobra 2011. godine primio predmet radi odlučivanja o podnesenoj žalbi.
11. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Kantonalnog suda o žalbi tuženog.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nepostupanja Kantonalnog suda u konkretnom predmetu povodom žalbe tuženog povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju postupka istaknuvši da je u julu 2011. godine dostavila svoj odgovor na žalbu tuženog, te da Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava i naloži postupanje kojim će se ispraviti kršenje prava. Također, apelantica je zatražila i naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da mu je 14. oktobra 2011. godine dostavljen spis na nadležno postupanje. Dalje se navodi da se predmet broj 65 0 Ps 085304 11 Pž još uvijek ne nalazi na listi predmeta koji se rješavaju prema Programu za rješavanje starih i zaostalih predmeta, koji sud donosi svaka tri mjeseca na osnovu datuma podnošenja inicijalnog akta-tužbe, te da predmet nema prioritet u odnosu na druge neriješene predmete. Sud je istakao da predmetni sudija, na dan pisanja odgovora na apelaciju, u svom referatu ima 793 neriješena predmeta.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud o tome da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom žalbe tuženog, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom koja je u Općinskom sudu primljena 10. aprila 2009. godine pokrenula parnični postupak, te da, prema raspoloživim podacima, postupak još nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica ne osporava dužinu postupka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povodom žalbe koju je tuženi podnio 22. juna 2011. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od podnošenja žalbe do dana donošenja ove odluke, dakle, drugostepeni postupak koji traje nešto više od tri godine i koji, prema stanju spisa, još nije okončan.
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
26. Ocjenjujući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, primjećuje da je tuženi protiv prvostepene presude podnio žalbu 22. juna 2011. godine, te da je tom sudu spis na nadležno postupanje dostavljen 14. oktobra 2011. godine. Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, kojima su propisani rokovi u kojima je drugostepeni sud dužan postupati pri odlučivanju u žalbenom postupku. Dakle, iz činjeničnoga stanja predmeta očigledno proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskom roku od 75 dana od kada je prvostepeni sud dostavio spis na odlučivanje. Kao obrazloženje zašto žalba nije još uzeta u rad, Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da se konkretni predmet ne nalazi na listi predmeta koji se rješavaju prema Programu za rješavanje starih i zaostalih predmeta, te je istakao da se u referatu postupajućeg sudije nalazi veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada, donošenjem Programa rješavanja starih predmeta. Postupanje prema navedenom Programu rezultiralo je nepostupanjem povodom žalbe tuženog u periodu od nešto više od tri godine, budući da apelanticin predmet nije uvršten u navedeni Program. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostatka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon nešto više od tri godine još nije donio drugostepenu odluku povodom žalbe tuženog u navedenom predmetu, zbog čega je i ovaj predmet postao „stari predmet“, a da i uz to nije obuhvaćen navedenim Programom, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanticu odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak povodom žalbe tuženog. VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini drugostepenog postupka koji traje nešto više od tri godine i koji, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, a takva dužina postupka se može staviti na teret Kantonalnom sudu koji i pored preduzetih mjera nije adekvatno organizirao svoj rad kako bi postigao odgovarajuću efikasnost u radu i omogućio donošenje odluke u razumnom roku.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić