Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-14/14 (D. E. iz Sarajeva)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

  • Neovlašteni podnosilac
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-14/14

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije, Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine, u predmetu broj U-14/14, rješavajući zahtjev Davora Ebnera, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 10. stav 3, člana 19. stav 1. tačka c) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopušten zahtjev Davora Ebnera za ocjenu usklađenosti Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) sa članom II Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što ga je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Davor Ebner iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: podnosioc zahtjeva), podnio je 9. juna 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) „apelaciju zbog onemogućavanja uživanja prava uslijed neusklađenosti Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon BiH) sa članom II Ustava Bosne i Hercegovine odnosno članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

2. Podnosilac zahtjeva je istakao da je pripadnik austrijske nacionalne manjine. Nadalje, u zahtjevu je ukazano da je Skupština Kantona Sarajevo usvojila Amandmanima XLIV na Ustav Kantona Sarajevo prema kom se pripadnicima nacionalnih manjina u ovom Kantonu garantuje jedno poslaničko mjesto u Skupštini, a koje se popunjava u skladu sa izbornim propisima. Nadalje, ukazano je da su izborni propisi, i pored brojnih nastojanja Vijeća za nacionalne manjine Kantona Sarajevo ostali neizmijenjen, čime je pripadnicima nacionalnih manjina onemogućena garantovana zastupljenost u Skupštini Kantona Sarajevo. Shodno navedenom smatra da je Izborni zakon BiH u suprotnosti sa članom II Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te je od Ustavnog suda zatražio da neodložno utiče na njegovo usklađivanje, jer mu je, kao pripadniku nacionalne manjine, onemogućeno uživanje prava koja mu garantuje Ustav Kantona Sarajevo.

3. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. tačka c) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

Član 19. tačka c. Pravila Ustavnog suda glasi: «Zahtjev nije dopustiv ako postoji koji od sljedećih slučajeva:

c) Zahtjev je podnijelo neovlašteno lice;

4. Iz navedenog proizlazi da se podnosioc zahtjeva ne ubraja u subjekte koji imaju pravo da pokrenu spor ove vrste pred Ustavnim sudom. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da ni Ustav Bosne i Hercegovine kao ni Evropska konvencija i njeni protokoli ne garantuju pojedincu pokretanja jedne vrste actio popularis za interpretiranje Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije i njenih protokola. Slijedi da je zahtjeva za ocjenu usklađenosti ustavnosti Izbornog zakona BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) sa članom II Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju nedopušten u smislu člana 19. stav 1. tačka c) Pravila Ustavnog suda, jer ga je podnijelo neovlašteno lica.

5. Imajući u vidu odredbu člana 19. stav 1. tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko ga je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

6. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu U-14/14 (D. E. iz Sarajeva) | Sudska praksa | Aktio