Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1742/14 (M. L.)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1742/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP 1742/14, rješavajući zahtjev Maria Lukende za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Maria Lukende za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mario Lukenda (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 10. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Opštinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 58 0 P 117839 12 P od 10. jula 2013. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "naložio redovnim sudovima da u predmetnom postupku preduzimaju hitne mjere u skladu sa odredbama člana 12. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije BiH". Apelant je 5. maja 2014. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Presudu Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 117839 12 Gž od 14. marta 2014. godine.
2. Presudom Opštinskog suda broj 58 0 P 117839 12 P od 10. jula 2013. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je tuženi JP "Elektroprivreda HZ HB" d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi), postupanjem prema apelantu, počinio diskriminaciju na način da nije primio apelanta u radni odnos na neodređeno vrijeme, dok je u međuvremenu primao u radni odnos druge zaposlenike istog profila kadra dajući im prednost bez ikakvog zakonskog osnova, te da se slijedom toga naloži tuženom da otkloni diskriminaciju tako što će apelanta primiti u radni odnos na neodređeno vrijeme u skladu sa ugovorom broj I-4514/98 od 28. aprila 2008. godine, kao i da se obaveže tuženi da apelantu naknadi materijalnu štetu nastalu povredom njegovih prava zaštićeni zakonom, naknadu za topli obrok i božićnicu, te da za apelanta uplati sve zakonom propisane poreze i doprinose.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 117839 12 Gž od 14. marta 2014. godine kojom je žalbu djelimično uvažio, prvostepenu presudu preinačio tako što je utvrdio da je tuženi, postupanjem prema apelantu, počinio diskriminaciju na način da apelant nije primljen u radni odnos na neodređeno vrijeme, dok je u međuvremenu primao u radni odnos druge zaposlenike istog profila kadra, dajući im prednost bez ikakvog zakonskog osnova. U preostalom dijelu apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi je u predmetnoj tužbi, kao i u žalbi protiv prvostepene presude naznačio da se radi o hitnom predmetu, ali da prvostepeni sud i drugostepeni sud nisu hitno postupali u predmetnom postupku, čime su prekršili njegovo pravo na pravično suđenje. U dopuni apelacije od 5. maja 2014. godine, apelant navodi da je drugostepeni sud odlučio o njegovoj žalbi protiv prvostepene presude, ali da je "primoran" da izjavi reviziju protiv drugostepene presude, te da i dalje ostaje kod zahtjeva za donošenje privremene mjere.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije i zahtjeva za donošenje privremene mjere drugostepeni sud odlučio o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, ali da je apelant u dopuni apelacije naveo da je "primoran" da izjavi reviziju protiv drugostepene presude, te da ostaje kod zahtjeva za donošenje privremene mjere. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog proizlazi da apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će naložiti Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da odluči o apelantovoj reviziji protiv drugostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine dopisom od 16. oktobra 2014. godine obavijestio Ustavni sud da nije zaprimio apelantovu reviziju protiv drugostepene presude. Međutim, Ustavni sud ukazuje da i u situaciji da je apelant izjavio reviziju protiv drugostepene presude, ni tada Ustavni sud ne bi mogao odlučivati o predmetnom zahtjevu na način na koji to traži apelant. Naime, Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi tiču u stvari dužine trajanja postupka pred redovnim sudovima, te da će kao takvi biti razmatrani u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti, odnosno merituma predmetne apelacije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić