Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3769/14 (Javna zdravstvena ustanova Dom zdravlja Banovići)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3769/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP 3769/14, rješavajući zahtjev Javne zdravstvene ustanove Dom zdravlja Banovići za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Javne zdravstvene ustanove Dom zdravlja Banovići za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Javna zdravstvena ustanova Dom zdravlja Banovići (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, podnio je 15. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 Rs 025516 12 Rev od 24. juna 2014. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "naložio Općinskom sudu u Banovićima da, u slučaju podnošenja prijedloga za izvršenje Presude Vrhovnog suda broj 33 0 Rs 025516 12 Rev od 24. juna 2014. godine, prekine postupak do donošenja odluke o predmetnoj apelaciji".

2. Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 025516 10 Rs od 2. decembra 2011. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Jadranke Krsmanović (u daljnjem tekstu: tužiteljica) kojim je tražila da se ponište Rješenje Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 09/4-34-10025/00-XI od 29. juna 2009. godine i Rješenje Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 03-34/11-294/09 od 15. oktobra 2009. godine, da se slijedom toga obaveže apelant da tužiteljici uspostavi radno-pravni status zaposlenika na čekanju posla od 10. septembra 1993. do 5. maja 2000. godine, da uplati za tužiteljicu doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom Fondu PIO, te da tužiteljici isplati na ime naknade plate za vrijeme čekanja posla ukupan iznos od 8.536,37 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud u Odžaku je donio Presudu broj 02 0 Rs 000580 12 Rsž od 15. maja 2012. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

4. Vrhovni sud, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv drugostepene presude, donio je Presudu broj 33 0 Rs 025516 12 Rev od 24. juna 2014. godine kojom je reviziju usvojio, obje nižestepene presude je preinačio tako što je poništio Rješenje Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 09/4-34-10025/00-XI od 29. juna 2009. godine i Rješenje Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 03-34/11-294/09 od 15. oktobra 2009. godine, te slijedom toga obavezao apelanta da tužiteljici uspostavi radno-pravni status zaposlenika na čekanju posla od 10. septembra 1993. do 5. maja 2000. godine, da uplati za tužiteljicu doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom Fondu PIO, te da tužiteljici isplati na ime naknade plate za vrijeme čekanja posla ukupan iznos od 8.536,37 KM sa zakonskom zateznom kamatom (u izreci presude pobliže navedeni pojedinačni iznosi i početak toka zakonskih zateznih kamata).

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da ukupno tužiteljičino potraživanje, koje je utvrđeno osporenom presudom Vrhovnog suda, iznosi 39.619,97 KM. U vezi s tim, apelant navodi da bi izvršenjem presude Vrhovnog suda za apelanta nastupile neotklonjive štetne posljedice, budući da bi isplatom tužiteljici navedenog novčanog iznosa bilo onemogućeno ostvarivanje prava na plate apelantovih zaposlenika, tako da bi čitav sistem zdravstvene zaštite na području opštine Banovići bio doveden u pitanje.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant kao razlog za donošenje privremene mjere, osim tvrdnji da bi isplatom tužiteljici navedenog novčanog iznosa nastupile neotklonjive štetne posljedice za apelanta jer bi time bila dovedena u pitanje isplata plata apelantovim zaposlenicima, nije ponudio bilo kakve druge argumente i dokaze kojima bi potkrijepio te svoje tvrdnje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi, na kojima zasniva predmetni zahtjev, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i izvršna. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3769/14 (Javna zdravstvena ustanova… | Sudska praksa | Aktio