Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3771/14 (Ž. K.)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3771/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP 3771/14, rješavajući zahtjev Željka Kataline za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Željka Kataline za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Željko Katalina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banja Luke, podnio je 14. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 k 004381 14 Kž 2 od 22 maja 2014. godine i presude Okružnog suda u Banja Luke Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 004381 10 od 8. novembra 2013. godine. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izdržavanje kazne zatvora do konačne odluke Ustavnog suda.

2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 004381 10 od 8. novembra 2013. godine apelant je sa još tri lica oglašen krivim i to apelant zbog krivičnog djela manipulacija cijenama i širenje lažnih informacija iz člana 292. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka v) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti u sticaju sa krivičnim djelom Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 347 stav 4. u vezi sa stavom 3. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ). Apelantu ( i ostalim) je stavljeno na teret da su u vremenskom periodu od 16. marta 2009. godine do 20. avgusta 2009. godine u Banjoj Luci zajedno i po prethodnom dogovoru u namjeri da utiču na smanjenje cijena akcija i stvore privid aktivnog trgovanja akcijama emitenta „Medicinska elektronika“ a.d. Banja Luka trgovali akcijama na banjalučkoj berzi (u daljnjem tekstu: Berza) i uticali na druge akcionare da prodaju akcije, šireći neistinite informacije o emitentu s ciljem da Milu Radišiću pribave imovinsku korist da po nižoj cijeni u postupku javne ponude stekne 34,95% akcija ovog emitenta, te izvršili manipulaciju cijenama akcija ovog emitenta na Berzi suprotno odredbama člana 276. do

278. Zakona o tržištu hartija od vrijednosti, a Mile Radišić obećavajući da će im omogućiti izbor u organe upravljanja „Medicinske elektronike“ a.d. Banja Luka i napredak u karijeri s umišljajem podstrekao (između ostalih) apelanta da kao odgovorno lice v.d. direktor preduzeća „Medicinska elektronika“ a.d., Banja Luka u namjeri da njemu pribavi imovinsku korist, iskoristi svoj položaj i utiče na male akcionare ovog društva da na Berzi prodaju akcije po cijeni do koje se došlo manipulacijom, obećavajući im isplatu razlike cijene u gotovini, mimo berze. Tako je sud utvrdio da je apelant u vremenskom periodu od 22. maja do 2. juna 2009. godine u svojstvu v.d. direktora preduzeća „Mala elektronika“ u namjeri pribavljanja imovinske koristi Milu Radišiću iskoristio svoj položaj na način da je ostvario uticaj na male akcionare preduzeća da putem Berze prodaju svoje akcije u preduzeću po cijeni od 0,05 KM, znajući da je prije izvršene manipulacije cijenama akcija emitenta na tržištu bila 0,45 KM po akciji, uz obećanje akcionarima da će im razlika novca biti isplaćena u gotovini mimo Berze, pri tome šireći neistinite informacije da je cijena akcije emitenta na Berzi 0,05 KM te je tako veći broj malih akcionara emitenta „Medicinska elektronika“ na Berzi otvorilo naloge za prodaju svojih akcija po cijeni od 0,05 KM po akciji i na Berzi nakon ukidanja dnevnog limita od 20% prodalo svoje akcije po cijeni od 0,05 KM (te su tačno navedena lica i broj prodanih akcija), a razlika od 0,35 KM im je isplaćena po nalogu apelanta od strane Vesne Sofrenić i Mire Čebić i apelanta lično. Sud je, dakle, zaključio da je apelant kao odgovorno lice, u namjeri da drugom pribavi imovinsku korist iskoristio svoj položaj ili ovlašćenje a pribavljena imovinska korist prelazi 50.000,00KM i u namjeri da utiče na smanjenje cijene i stvori privid aktivnog trgovanja i time pribavi imovinsku korist Milu Radišiću širio vijest o emitentu, hartijama od vrijednosti i drugim činjenicama za koje je znao da su neistinite, a pribavljena imovinska korist odnosno pričinjena šteta je veća od 1.500 KM, čime je počinio krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 347. stav 4. u vezi sa članom 3. KZ i krivično djelo Manipulacija cijenama i širenje lažnih informacija iz člana 292. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka v) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti u vezi sa članom 23. KZ. Sud je apelantu u skladu sa čl. 28.,32.,37. stav 1 i 41. stav 1. KZ za krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 4. u vezi sa stavom 3. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a za krivično djelo manipulacija cijenama i širenje lažnih informacija iz člana 292. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka v) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti u vezi sa članom 23. KZ kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

3. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu.

4. Vrhovni sud je donio presudu broj 11 0 K 004381 14 Kž 2 od 22. maja 2014. godine, kojom je žalbu (između ostalih apelanta) odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

5. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da je apelant osporio prvostepenu presude zbog bitnih povreda odredbi ZKP, nerazumljivosti i proturječnosti, prekoračenje optužbe, kontradiktornosti između obrazloženja presude i dispozitiva. Međutim, Vrhovni sud je odbio (sve) žalbe, te je naveo da je presuda jasna, odnosno da su radnje precizno i jasno opisane u izreci za sve optužene (uključujući apelanta), a činjenična utvrđenja zasnovana na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu. Sadržaj i ocjena dokaza je provedena u skladu sa odredbama ZKP i takvom ocjenom, koju Vrhovni sud smatra pravilnom izvedeni su zaključci da su optuženi počinili krivična djela koja su im stavljan na teret. Sud je naveo da nema proturječnosti između dispozitiva i obrazloženja, kao i da je dokazano postojanje prethodnog dogovora radi izvršenja krivično djela što je detaljno obrazložio.

6. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u činjenici da osporena drugostepena presuda ne daje obrazloženje o svim istaknutim žalbenim navodima i prigovorima, odnosno ne daje obrazloženje zbog čega sud smatra da ti razlozi „ne stoje“. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje kazne apelantu do odluke po apelaciji, jer je apelant starija osoba, u invalidskoj penziji i boravka u zatvoru bi uticao na njegovo ionako loše zdravstveno stanje.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant predlaže izdavanje privremene mjere, jer je starija osoba, invalid, lošeg zdravstevnog stanja koje bi se dodatno pogoršalo prilikom izdržavanja kazne zatvora. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant u prilog svojim tvrdnjama nije dstavio niti jedan dokaz, pogotovo dokaz o kakvoj se invalidnosti radi i dokaz o „lošem“ zdravstvenom stanju. Osim toga, u skladu sa odredbom člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda, učesnik u postupku pred Ustavnim sudom može podnijeti zahtjev za privremenom mjerom pod uslovom da je prethodno, u skladu sa mogućnostima propisanim zakonom, tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova. U konkretnom slučaju to bi značilo da je apelant bio u obavezi dostaviti Ustavnom sudu dokaz da su u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora. Međutim, apelanti nije ponudio takav dokaz, iz čega proizilazi da nije iskoristio zakonske mogućnosti koje je imao na raspolaganju, prije obraćanja Ustavnom sudu. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada nisu ni koristili mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3771/14 (Ž. K.) | Sudska praksa | Aktio