Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4790/13 (S.M.)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4790/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP 4790/13, rješavajući zahtjev S.M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev S.M. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. S.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 K 024686 13 Kž od 26. septembra 2013. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 K 024686 12 K od 14. februara 2013. godine. Apelant je 18. jula 2014. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "odložio izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda broj 75 0 K 024686 12 K od 14. februara 2013. godine", do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda broj 75 0 K 024686 12 K od 14. februara 2013. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo – izazivanje opšte opasnosti iz člana 402. stav 6. u vezi sa st. 1. i 4. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 75 0 K 024686 13 Kž od 26. septembra 2013. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

4. Rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 K 017915 13 Iks od 3. aprila 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je apelant podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora u smislu odredaba člana 69. stav 1. tačka a) Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija). Osnovni sud je ukazao da je odredbama člana 69. stav 1. tačka a) Zakona o izvršenju krivičnih sankcija propisano da se osuđenom licu može odložiti izvršenje kazne zatvora ako je obolio od teže akutne bolesti, a provjerom se utvrdi da u kazneno-popravnoj ustanovi nema uslova za liječenje - dok bolest traje. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je medicinsku dokumentaciju, koju je apelant dostavio uz molbu, taj sud dostavio Kazneno-popravnom zavodu u Banjaluci, gdje bi apelant trebalo da izdržava izrečenu kaznu zatvora, kako bi se navedena ustanova izjasnila da li ima uslova za liječenje apelanta u smislu citirane zakonske odredbe. Osnovni sud je naveo da iz izjašnjenja Zdravstvene službe Kazneno-popravnog zavoda u Banjaluci od 4. marta 2014. godine proizlazi da ta ustanova ima uslove za apelantovo liječenje, odnosno da ima angažovanog neuropsihijatra, da koristi i specijalističke i subspecijalističke usluge DZ Banjaluka i UKC Banjaluka. S obzirom da je utvrđeno da u Kazneno-popravnom zavodu u Banjaluci postoje uslovi za apelantovo liječenje, Osnovni sud je zaključio da je apelantova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora neosnovana.

5. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 73 0 K 017915 14 Iksž od 12. juna 2014. godine kojim je žalbu odbio.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je njegovo zdravstveno stanje i dalje nepromjenjeno, na šta je ukazivao u molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, te da njegovi ljekari smatraju da u kazneno-popravnoj ustanovi ne može dobiti adekvatnu ljekarsku njegu, tako da bi upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud zapaža da je apelant u konkretnom slučaju koristio mogućnosti koje ima prema odredbama člana 69. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, u smislu podnošenja molbe nadležnom sudu za odlaganje izvršenja kazne zatvora. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 K 017915 13 Iks od 3. aprila 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 K 017915 14 Iksž od 12. juna 2014. godine, odbijena apelantova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u obrazloženjima svojih rješenja jasno ukazali da nisu ispunjeni uslovi za odlaganje kazne zatvora apelantu u smislu odredaba člana 69. stav 1. tačka

a) Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, dajući detaljne i jasne razloge u tom pogledu. S obzirom na to, te imajući u vidu da apelant u predmetnom zahtjevu nije ponudio nikakve nove argumente, niti dokaze u odnosu na one koje je već isticao pred redovnim sudovima, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi ukazali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4790/13 (S.M.) | Sudska praksa | Aktio