Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1187/13 (M. Z.)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1187/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP-1187/13, rješavajući apelacije Mehe Zilića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Meho Zilić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 001879 11 UVP od 17. januara 2013.
godine;
Senaid Bečić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 0005568 12 UVP od 28. marta 2013. godine;
Ekrem Mušinbegović, protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 005825 13 U od 14. oktobra 2013.
godine;
Živojin Janković, protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 010176 12 U od 22. oktobra 2013. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1187/13 Meho Zilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Advokatska kancelarija „Kebo&Guzin“ iz Mostara, podnio je 21. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 001879 11 UVP od 17. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, koju je donijelo Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), ukinuto je po pravu nadzora rješenje Općine Stolac-Službe za opću upravu i boračko invalidsku zaštitu (u daljnjem tekstu: Služba) iz juna 2006. godine, a kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% invaliditeta sa pravom na ličnu invalidninu u odgovarajućem mjesečnom iznosu. U postupku nadzora je utvrđeno da je prilikom rješavanja o priznanju prava apelanta na ličnu invalidninu povrijeđen Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica, jer je ustanovljeno da apelantov zahtjev za utvrđivanje prava na ličnu invalidninu nije protokolisan, nije sadržavao podatke o osnovu po kojem se traži ocjena invalidnosti, da u spisu nema validne medicinske dokumentacije o liječenju apelanta neposredno nakon povrede po osnovu koje mu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida i sl. Na osnovu navedenog, zaključeno je da je Ministarstvo u skladu sa odredbama čl. 54. i 261. Zakona o upravnom postupku, donijelo pravilnu odluku da po pravu nadzora ukine sporno rješenje Službe.
2. AP-3148/13 Senaid Bečić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Izet Laličić advokat iz Sarajeva, podnio je 16. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 0005568 12 UVP od 28. marta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev kojim je tražio da mu se prizna pravo na starosnu penziju primjenom Uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bivše Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane iz 2006. godine (u daljnjem tekstu: Uredba). U postupku je zaključeno da, budući da je odlukom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-40/10 od 5. aprila 2011. godine utvrđeno da navedena Uredba nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te da od tog dana nije dio pozitivnog pravnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine, tj. da je Uredba prestala da važi kao materijalni propis, prava po ovoj Uredbi više se ne mogu ostvarivati, zbog čega je donesena odluka kao u dispozitivu presude.
3. AP-4974/13 Ekrem Mušinbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, podnio je 5. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 005825 13 U od 14. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev da mu se isplati penzija primjenom koeficijenta 1,73, kao demobilisanom branitelju koji je stekao pravo na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima. U postupku je utvrđeno da u konkrentom slučaju ne postoji pravni osnov za primjenu navedenog koeficijenta 1,73 budući da se od 1. jula 2012. godine isplata penzija vrši primjenom koeficijenta 1,485, a koji je utvrđen na osnovu člana 51. Zakona o PIO i Odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o utvrđivanju isplatnog koeficijenta za penzije ostvarene pod povoljnijim uslovima koje se finansiraju iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine.
4. AP-5144/13 Živojin Janković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 17. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 010176 12 U od 22. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantu je po službenoj dužnosti određen novi-manji iznos invalidske penzije počev od 1. februara 2012. godine u iznosu od 228,84 KM. U postupku je utvrđeno da je stupanjem na snagu člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PIO propisano da će se ponovno određivati penzije za borce od I do VII kategorije, kao što je apelant, a kojima je penzija ranije određena prema članu 89. Zakona o PIO. S tim u vezi, zaključeno je da je pravilnom primjenom navedenih odredaba apelantu ponovo određena invalidska penzija, a u skladu sa ostvarenim penzijskim stažom, u visini od 61,25% od penzijskog osnova i sa pripadajućim uvećanjem.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1187/13. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić