Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2805/14 (O. G., D. A., A. S., A. Š., A. S., R. Đ. i drugi)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine · čl. 86
- Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
Predmeti (1)
AP-2805/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP-2805/14, rješavajući apelacije Omera Gabele i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Omera Gabele, Damira Alića, Adnana Sinanovića, Adisa Šete, Amira Sijerčića, Ranka Đape, Rajka Bogića, Darka Marčetić, Vladimira Dragičevića, Dragana Kljajića, Kemala Tatarevića, Fatime Radaković, Željka Lajšića, Marka Kovačevića, Senahida Nuhanovića, Ivice Vlahovića, Igora Marelje, Seada Novkinića, Jasenka Perkovića, Akifa Hadžića, Armina Arslana, Seada Hasanovića, Adila Isakovića, Admira Jusufbegovića, Edina Pašalića, Zorana Solde, Dubravke Tešić, Nerminke Husić, Luke Devića, Snežane Perc, Neška Aćimovića, Saše Topića, Seada Mahmutovića, Vasilija Krunića, Hamdije Omnovića, Hidaeta Vladavića, Edina Smailovića, Edina Subašića, Vahida Pačariza, Edina Džafića, Željka Furtule, Dragana Soldara, Stojana Cince, Drage Sande, Mladena Popića, Armina Čolakovića, Emira Konjića, Dragana Tomovića, Stipe Deljaka, Davora Jovovića, Brane Đurića, Avdije Pašalića, Jovice Mirosavljevića, Đemala Kečanovića, Almira Vardića, Hasiba Abdijanovića, Ismeta Redžića, Enise Bilić, Zorana Duvnjaka, Marka Bilića, Nebojiše Galića, Marka Knežića, Sabine Zuberi, Damira Žalića, Hanadi Karić, Samire Drljević, Izeta Balavca, Azre Šečerbajtarević, Željke Kujundžija, Elme Fatić, Samira Šeljme, Dijane Jagličić, Halide Pašalić, Hamdije Šetića, Marcela Begića, Spomenke Đalić, Edina Malkića, Nikole Varuneka, Vlade Vulina, Jove Todorovića, Dragana Radovanovića, Đorđeta Šušuma, Ismeta Kulaša, Daliborka Zeca, Marijana Cvijetića, Željka Jošića, Branka Šaule, Damira Sobe, Gorana Rakića, Marka Pandže, Predraga Ercega, Steve Rokvića, Milana Pene, Amera Šoše, Neđe Gluvića, Halila Džuhe, Željka Tolića, Vesne Martinovića, Elvire Koričića, Gorana Antića, Fahrudina Samardžića, Emire Demirović, Dževade Hrnjica, Davora Pervanića, Ekrema Salihovića, Nikice Rajića, Asmira Smajića, Mehe Bure, Tomice Triše, Aleta Mašinovića, Hašima Đulića, Suvada Prošića, Salke Oruča, Hasima Šabotića, Samire Lindov-Kerleta, Dragana Vidovića, Asima Bedaka, Midhata Jusića, Huseina Mustafića, Zahida Filana, Siniše Soldata, Mirka Sivonjića, Nenada Perića, Emira Zahirovića, Željka Milovanovića, Hasana Bašanovića, Tonče Žilića, Ene Ramić, Milana Bijelića, Samira Kazaza, Rifeta Vojića, Ćazima Seferovića, Džemala Fatkića, Ivice Lauša, Sanela Sijamhodžića, Milenka Stipića, Gavrila Softića, Nedžada Hamzića i Erhada Kolakovića podnesene protiv Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 010972 14 Gž od 13. marta 2014. godine; broj S1 3 P 010680 14 Gž od 2. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010591 14 Gž od 6. juna 2014. godine; broj S1 3 010538 14 Gž od 21. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010482 14 Gž od 6. juna 2014. godine; broj S1 3 P 010678 14 Gž od 21. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010535 14 Gž od 21. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010492 14 Gž od 15. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010979 14 Gž od 15. jula 2014. godine;broj S1 3 P 010532 14 Gž od 21. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010684 14 Gž od 15. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010801 14 Gž od 6. augusta 2014. godine;
broj S1 3 P 010969 14 Gž od 21. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010590 14 Gž od 15. jula 2014. godine; broj S1 3 P 011369 14 Gž od 6. augusta 2014. godine; broj S1 3P 010465 14 Gž od 17. jula 2014.
godine; broj S1 3 P 010507 14 Gž od 22. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010508 14 Gž od 21. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010974 14 Gž od 6. augusta 2014. godine; broj S1 3 P 010677 14 Gž od 15. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010592 14 Gž od 6. augusta 2014. godine;
broj S1 3 P 008593 14 Gž od 17. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010785 14 Gž od 18. augusta 2014. godine; broj S1 3 P 008391 14 Gž od 14. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010523 14 Gž od 15. jula 2014.
godine; broj S1 3 P 006554 14 Gž od 15. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010512 14 Gž od 18. augusta 2014. godine; broj S1 3 P 010530 14 Gž od 22. jula 2014. godine; broj S1 3 P 010971 14 Gž od 18. augusta 2014. godine; broj S1 3 P 007581 14 GŽ od 5. maja 2014. godine;
broj S1 3 P 008591 14 Gž od 4. augusta 2014. godine i broj S1 3 P 008747 14 Gž od 4. augusta 2014. godine; zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Omer Gabela, Damir Alić, Adnan Sinanović, Adis Šeta, Amir Sijerčić, Ranko Đapa, Rajko Bogić, Darko Marčetić, Vladimir Dragičević, Dragan Kljajić, Kemal Tatarević, Fatima Radaković, Željko Lajšić, Marko Kovačević, Senahid Nuhanović, Ivica Vlahović, Igor Marelja, Sead Novkinić, Jasenko Perković, Akif Hadžić, Armin Arslan, Sead Hasanović, Adil Isaković, Admir Jusufbegović, Edin Pašalić, Zoran Soldo, Dubravka Tešić, Nerminka Husić, Luka Dević, Snežana Perc, Neško Aćimović, Saša Topić, Sead Mahmutović, Vasilije Krunić, Hamdija Omanović, Hidaet Vladavić, Edin Smailović, Edin Subašić, Vahid Pačariz, Edin Džafić, Željko Furtula, Dragan Soldar, Stojan Cinco, Drago Sando, Mladen Popić, Armin Čilaković, Emir Konjić, Dragan Tomović, Stipo Deljak, Davor Jovović, Brano Đurić, Avdija Pašalić, Jovica Mirosavljević, Đemal Kečanović, Almir Vardić, Hasib Abdijanović, Ismet Redžić, Enisa Bilić, Zoran Duvnjak, Marko Bilić, Nebojiša Galić, Marko Knežić, Sabina Zuberi, Damir Žalić, Hanadi Karić, Samira Drljević, Izet Balavac, Azra Šečerbajtarević, Željka Kujundžija, Elma Fatić, Samir Šeljmo, Dijana Jagličić, Halida Pašalić, Hamdija Šetić, Marcel Begić, Spomenka Đalić, Edin Malkić, Nikola Varunek, Vlado Vulin, Jovo Todorović, Dragan Radovanović, Đorđe Šušum, Ismet Kulaš, Daliborko Zec, Marijan Cvijetić, Željko Jošić, Branko Šaula, Damir Sobo, Goran Rakić, Marko Pandža, Predrag Erceg, Stevo Rokvić, Milan Peno, Amer Šoše, Neđo Gluvić, Halil Džuho, Željko Tolić, Vesna Martinović, Elvira Koričić, Goran Antić, Fahrudin Samardžić, Emira Demirović, Dževada Hrnjica, Davor Pervanić, Ekrem Salihović, Nikica Rajić, Asmir Smajić, Meho Buro, Tomica Trišo, Ale Mašinović, Hašim Đulić, Suvad Prošić, Salko Oruč, Hasim Šabotić, Samira Lindov-Kerleta, Dragan Vidović, Asim Bedak, Midhat Jusić, Husein Mustafić, Zahid Filan, Siniša Soldat, Mirko Sivonjić, Nenad Perić, Emir Zahirović, Željko Milovanović, Hasan Bašanović, Tončo Žilić, Ena Ramić, Milan Bijelić, Samir Kazaz, Rifet Vojić, Ćazim Seferović, Džemal Fatkić, Ivica Lauš, Sanel Sijamhodžić, Milenko Stipić, Gavrilo Softić, Nedžad Hamzić i Erhad Kolaković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 17. jula do 13. oktobra 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) navedenih u izreci ove odluke.
Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP-2805/14, AP-3019/14, AP- 3618/14, AP-3649/14, AP-3650/14, AP-3651/14, AP-3717/14, AP-3718/14, AP-3719/14, AP- 3720/14, AP-3879/14, AP-3880/14, AP-3881/14, AP-3882/14, AP-3883/14, AP-3884/14, AP- 3885/14, AP-3886/14, AP-3887/14, AP-3888/14, AP-3889/14, AP-3890/14, AP-3947/14, AP- 4070/14, AP-4071/14, AP-4072/14, AP-4073/14, AP-4243/14, AP-4244/14, AP-4416/14, AP- 4417/14 i AP-4418/14.
2. Dakle, ukupno je podneseno 32 apelacije, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2805/14.
3. Apelanti su tužbama pokrenuli parnične postupke protiv Bosne i Hercegovine ( Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine-Granična policija, Državne agencije za istrage i zaštitu, Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate razlike plata za periode i iznose pojedinačno označene u tužbenim zahtjevima, sa zakonskom zateznom kamatom i uplatom pripadajućih doprinosa PIO/MIO na razlike plate na navedene iznose, kako je to taksativno navedeno za svakog apelanta posebno. Apelanti su u tužbama, kao i u toku postupka isticali da su u radnom odnosu kod tužene, koja je u spornom periodu izvršila umanjenje plate apelantima shodno Odluci o visini osnovice za obračun plate zaposlenim u Institucijama Bosne i Hercegovine od 17. juna 2009. godine. Apelanti su u tužbi naveli da smatraju da je navedena Odluka u suprotnosti sa Zakonom o platama i naknadama u Institucijama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o platama), te da su im na nezakonit način umanjena primanja.
4. Odlučujući o tužbenim zahtjevima apelanata Sud BiH je donio presude, kojima je odbio kao neosnovane njihove tužbene zahtjeve kojima su tražili isplatu razlike plate i zakonskih zateznih kamata u iznosima bliže navedenim u izreci presuda, te uplatu pripadajućih doprinosa PIO/MIO na razlike plate na navedene iznose. Istim presudama je obavezao apelante da tuženoj solidarno naknade troškove postupka, sve u roku od 15 dana. Odlučujući po žalbama apelanata izjavljenim protiv prvostepenih presuda, Sud BiH u drugostepenom vijeću je donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je odbio kao neosnovane njihove žalbe i potvrdio prvostepene presude. Drugostepeno vijeće Sud BiH je istakao da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio relevantne činjenice za odlučivanje o tužbenim zahtjevima apelanata i, nakon provedenog postupka uz poštovanje procesnih odredbi, na tako utvrđeno činjenično stanje, u skladu sa odredbama materijalnog prava, donio pravilne odluke o neosnovanosti tužbenih zahtjeva apelanata.
5. Sud BiH u obrazloženjima presuda navodi da je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na 92. sjednici održanoj 17. juna 2009. godine donijelo Odluku broj 168/09 kojom je smanjilo osnovicu za obračun plata sa dotadašnjih 535,50 KM na 498,10 KM. Članom 1. pomenute Odluke utvrđeno je da se visina osnovice za obračun plata zaposlenima u institucijama BiH određuje u skladu sa članom 3. stav 1. tačka d) Zakona o platama, te člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine poštujući princip fisklalne odgovornosti, ako to zahtjeva održavanje makroekonomske stabilnosti, može odobriti promjenu osnovice za obračun plate u određenom procentu za fisklanu godinu. Odredbom člana 4. Odluke Vijeće ministara broj 168/09 propisano je da će se navedena odluka početi primjenjivati od 1. jula 2009. godine. Nadalje je navedeno da dokument Politika plata u instutucijama Bosne i Hercegovine prema odredbi člana 3. stav 1. tačka d) Zakona o platama usvaja se na četverogodišnji period. Na osnovu ovog dokumenta odobrava se promjena osnovice za obračun plata i upravo je navedena Odluka broj 168/09 od 17. juna 2009. godine zasnovana na dokumentu koji je usvojio politiku plata za četvreogodišnji period. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH konstatuje da je tužena pravilno izvršila obračun visine plata za period od 1. jula 2009. godine do 31. maj 2012. godine. Nadalje, Sud BiH je, cijeneći prigovor zastare potraživanja za period januar-juni 2009. godine, primjenio odredbe člana 86. Zakona o radu u Institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BIH" br. 26/04, 7/05 i 48/05, 60/10), kojim je propisana apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa (tri godine od nastanka potraživanja), imajući u vidu da apelanti tužbom nisu potraživali razliku plate i za navedeni period, već su takav zahtjev postavili podnescima iz oktobra 2012. godine, odnosno protekom roka od 3 godine od kada se računa rok zastare.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Suština navoda svodi se na tvrdnje apelanata o potpuno pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pri čemu se postavlja ključno pitanje da li je Vijeće ministara imalo ovlasti za donošenje sporne Odluke o utvrđivanju osnovice ili je to uradilo suprotno datim ovlastima, odnosno da li je Vijeće ministara imalo nadležnosti da svojom odlukom utvrđuje osnovicu i mijenja zakon. Apelanti navode da je sporna odluka bila sporna i za sam Parlament Bosne i Hercegovine, koji je u maju 2012. godine usvojio izmjene i dopune Zakona o platama i kojim se mijenja član 7. kojom odredbom se dijametralno različito propisuje utvrđivanje osnovice.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane Suda BiH koji je odbio tužbene zahtjeve apelanata za isplatu duga na ime razlike plate. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 3146/13 od 25. juna 2014. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da je Sud BiH u obrazloženju osporenih odluka dao dovoljno jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da je primjena pomenutih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci broj AP 3146/13 od 25. juna 2014. godine.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić