Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1113/13 (P. C.)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1113/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP 1113/13, rješavajući apelaciju Petra Cvjetičanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (3) tačka i), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Cvjetičanina podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 P 004941 12 Gž, od 11. februara 2013. godine zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Cvjetičanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Desimir G. Jošić, advokat iz Gradiške, podnio je 14. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 P 004941 12 Gž, od 11. februara 2013. godine.

2. Apelantu je, na osnovu Odluke Komesara IPTF-a 10/2002, od 31. decembra 2002. godine, rješenjem o prestanku radnog odnosa Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj 05/2- 126-178, od 15. aprila 2003. godine prestao radni odnos, jer apelant nije dobio certifikat za rad.

3. Presudom Osnovnog suda u Gradišci, broj 72 0 P 004941 03 P, od 16. avgusta 2012. godine obavezana je Republika Srpska, MUP Banjaluka da apelantu isplati na ime otpremnine iznos od 449, 40 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 4. jula 2003. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1257,50 KM.

4. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 004941 12 Gž, od 11. februara 2013. godine žalba tuženog, MUP RS, je uvažena i preinačena presuda Osnovnog suda u Gradišci, broj 72 0 P 004941 03 P, od 16. avgusta 2012. godine na način da je tužbeni zahtjev apelanta odbijen kao neosnovan.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustav BiH i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka i) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka i), Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

i) apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu kojom je njegov zahtjev za isplatu otpremnine odbijen kao neosnovan. Ustavni sud zapaža da je osnov po kojem je apelant tražio isplatu otpremine prestanak radnog odnosa na osnovu akta IPTF-a, donesenog u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na odluku Evropskog suda u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07) u kojoj je žalbe aplikanata u pogledu odluka Visokog predstavnika od 29. juna 2004. godine, 16. decembra 2004. godine i 23. marta 2007. godine, proglasio inkompatibilnim ratione personae u smislu značenja člana 35 Evropske konvencije. U navedenoj odluci Evropski sud je: podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja. Ustavni sud smatra da se praksa Evropskog suda može primjeniti u konkretnom slučaju, s obzirom da je akt IPTF-a, kojim je utvrđeno da apelant nije podoban za certifikaciju, donio u procesu certifikacije u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Sporazuma, koji je 9. decembra 1998. godine potpisan između legalnih predstavnika Republike Srpske i predstavnika Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. U skladu sa tim, Ustavni sud smatra da Bosna i Hercegovina nema odgovornost za tu odluku Komesara IPTF-a, donesenu u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, pa je shodno tome, apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu 18. stav (3) tačka i), Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1113/13 (P. C.) | Sudska praksa | Aktio