Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1180/12 (D. J.)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1180/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine u predmetu broj AP 1180/12, rješavajući apelaciju Desanke Jovanović , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka i), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Desanke Jovanović protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 96 0 Rs 006351 11 Rsž, od 2. februara 2012. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 96 0 Rs 006351 10 Rs, od 3. oktobra 2011. godine zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Desanka Jovanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, podnijela je 27. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 96 0 Rs 006351 11 Rsž, od 2. februara 2012. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 96 0 Rs 006351 10 Rs, od 3. oktobra 2011. godine.

2. Nalogom supervizora za Brčko Distrikt ( u daljnjem tekstu: Supervizor), koji je istovremeno zamjenik Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, od 23. marta 2007. godine apelantica je razriješena dužnosti predsjednika Apelacione komisije Brčko Distrikta BiH.

3. Presudom Osnovnog suda , broj 96 0 Rs 006351 10 Rs, od 3. oktobra 2011. godine koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj 96 0 Rs 006351 11 Rsž, od 2. februara 2012. godine, odbijen je apelanticin zahtjev da se utvrdi da je Odlukom Gradonačelnika Brčko Distrikta o prestanku radnog odnosa broj 01-014-006230/07, od 29. marta 2007. godine nezakonito prestao radni odnos, poništi navedena odluka i obaveže Brčko Distrikt da apelanticu vrati na radno mjesto predsjednika Apelacione komisije Brčko Distrikta BiH ili je rasporedi na drugo odgovarajuće radno mjesto prema apelanticinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu u organima uprave.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava iz člana 7. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Evropske socijalne povelje pravo na rad i socijalnu zaštitu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka i) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tačka i) Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

i) apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. U konkretnom slučaju apelantica pred redovnim sudovima osporava Odluku gradonačelnika o prestanku radnog odnosa broj 01-014-006230/07, od 29. marta 2007. godine kojom je smijenjena sa javne funkcije, mjesta predsjednika Apelacione komisije, a pravni osnov za donošenje takve odluke je Nalog Supervizora, od 23. marta 2007. godine. Apelantica smatra da su joj tom odlukom, kao i odlukama sudova kojim je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporene odluke povrijeđena ustavna prava.

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud mora odgovoriti je da li se osporena odluka Supervizora, odnosno zamjenika Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu može smatrati odlukom organa Bosne i Hercegovine i da li apelant uživa ustavnu zaštitu u okviru apelacione nadležnosti Ustavnog suda u odnosu na ovaj akt i njegovog donosioca.

8. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje na vlastitu praksu, u predmetu broj AP-3879/08, u kojem je već odlučivao o gotovo identičnim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga, kao i u predmetnom slučaju, odbacio kao nedopuštenu ratione personae, pozivajući se pritom na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07). Evropski sud za ljudska prava je u navedenoj odluci o dopustivosti, podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja, shodno čemu je žalbe podnosilaca predstavki u pogledu odluka Visokog predstavnika proglasio ratione personae inkompatibilnim sa Evropskom konvencijom.

9. Ustavni sud smatra da se navedena praksa može primjeniti na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana VI/3.b) Ustava BiH prema kojoj «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.», te je nesporno da ima nadležnost da riješava apelaciju s obzirom da su apelacijom osporene odluke sudova u Bosni i Hercegovini kojima je odlučivano o apelantovom radno-pravnom statusu. Međutim, obzirom da su osporene odluke donesene isključivo na temelju Naloga supervizora, kao zamjenika Visokog predstavnika, u odnosu na koje je Evropski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3879/08 od 15. aprila 2009. godine, stav 14 dostupna na www.ustavnisud.ba ;).

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka i) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1180/12 (D. J.) | Sudska praksa | Aktio