Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2586/14 (I. Š., H. I., N. G., P. Š., M. M., J. O. i H. M.)
Odluka donesena 06. 11. 2014.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2586/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine u predmetu broj AP-2586/14, rješavajući apelaciju Isaka Šadića i dr. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c) i h), člana 57 stav (2) tačka c) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Isaka Šadića, Hafize Imamović, Nade Ganić, Paše Šadić, Mije Marinovića, Jusufa Omerovića i Hamzalije Musića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 005519 10 Gž od 10. oktobra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-08- 002875 od 8. jula 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Isaka Šadića, Hafize Imamović, Nade Ganić, Paše Šadić, Mije Marinovića, Jusufa Omerovića i Hamzalije Musića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 147 387 12 I od 12. marta 2014. godine, zbog toga sto je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Isak Šadića, Hafiza Imamović, Nada Ganić, Paša Šadić, Mijo Marinović, Jusuf Omerović i Hamzalija Musić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, podnijeli su 4. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 005519 10 Gž od 10. oktobra 2012. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 147 387 12 I od 12. marta 2014. godine i rješenja Općinskog suda broj 032-0-P-08-002875 od 8. jula 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-P-08-002875 od 8. jula 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 P 005519 10 Gž od 10. oktobra 2012. godine, utvrđeno je da je povučena tužba koju su apelanti podnijeli protiv „Amos“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) u postupku radi naknade štete i obavezani su apelanti da tuženom naknade troškove parničnmog postupka.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 I 147 387 12 I od 12. marta 2014. godine Općinski sud je udovoljio prijedlogu za dozvolu izvršenja koji je tuženi podnio na temelju izvršne isprave, rješenja Kantonalnog suda broj 03 0 P 005519 10 Gž od 10. oktobra 2012. godine i rješenja Općinskog suda broj 032-0-P-08-002875 od 8. jula 2010. godine.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1). i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;» Dopustivost u odnosu na rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 005519 10 Gž od 10. oktobra 2012. godine i rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-08-002875 od 8. jula 2010. godine
6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima uručeno osporeno rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 P 005519 10 Gž od 10. oktobra 2012. godine s obzirom da je na temelju stanja u spisu utvrđeno da je rješenje o izvršenju osporenih rješenja Kantonalnog i Općinskog suda doneseno 12. marta 2014. godine, pa se podrazumijeva da je rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 P 005519 10 Gž od 10. oktobra 2012. godine moralo biti apelantima uručeno prije tog datuma.
7. S obzirom na to da je predmetna apelacija podnesena 4. juna 2014. godine, odnosno nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelant primili osporenu odluku.
Dopustivost u odnosu na rješenje Općinskog suda broj 32 0 I 147 387 12 I od 12. marta 2014. godine
8. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Europske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“, broj 18/04, podržao praksu bivše Europske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Europske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
9. Kako se osporene odluke ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u odnosu na odluku donesenu u parničnom postupku, apelacioni navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Europske konvencije, se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić