Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-659/12 (Ž. M. i G. M. i drugi)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-659/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP-659/12, rješavajući apelacije Živke Mitrović i Gruje Mitrović i dr., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka e), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Živka Mitrović i Gruje Mitrović protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 P 016875 11 Rev od 27. prosinca 2011.

godine;

Milka Grbić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 76 0 K 005846 12 Kvlz od 1. ožujka 2012. godine;

Amer Coco zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske - Odsjek Banjaluka u predmetu broj 05-050-02-02-2/00 i I-08-64/03;

G.B. protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj P-1231/01 od 1. veljače 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1647/04 od 11. svibnja 2005. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu broj P-1231/01 od 5. prosinca 2003. godine;

Soko IPV“ d.d. Čitluk protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 022631 12 Rev od 25. prosinca 2012. godine;

Tanja Gašić i maloljetni Dario Gašić protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Travniku broj 51 0 P 017059 12 Rev od 13. prosinca 2012. godine;

Agencija za zaštitu imovine i osoba „Bodyguard Fileković“ Bihać zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskom sudu u Sanskom Mostu u predmetu broj 22 0 Ip 006502 10 Ip;

Rasema Slomić i Mefahreta Slomić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 114108 11 I od 11.

srpnja 2012. godine;

Milan Kunovac zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 078020 10 I od 16. travnja 2010. godine;

Božana Martinović zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 054529 09 P, koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 054529 13 Gž od 4. rujna 2014. godine;

Lejla Smajlović protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 040511 12 Už od 30. srpnja 2012. godine;

Rade Grbić zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 102143 10 I od 16. studenog 2010.

godine;

Mirza Lemeš protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 000221 13 Uvp 2 od 6. ožujka 2014. godine.

Omer Kraković protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001765 od 8. prosinca 2009.

godine;

Arcelormital“ d.o.o. Prijedor protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11-0-U-005956-13 Uvp od 13. ožujka 2014.

godine;

zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

AP 659/12

1. Živka Mitrović i Grujo Mitrović (u daljnjem tekstu: apelanti) Han Pijeska, podnijeli su 15. veljače 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Republike Srpske koji je 16. veljače 2012. godine predmetnu apelaciju proslijedio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 P 016875 11 Rev od 27. prosinca 2011. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 P 016875 11 Gž od 22. rujna 2011. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 016875 10 P od 10. veljače 2011. godine.

2. Ustavni sud zapaža da je revizija apelanata protiv osporene drugostupanjske presude odbačena rješenjem Vrhovnog suda, kao nedozvoljena, te da je u konkretnom slučaju konačna odluka presuda Okružnog suda broj 92 0 P 016875 11 Gž od 22. rujna 2011. godine. Apelanti su se, prije podnošenja ove apelacije, 9. studenog 2011. godine, obratili Ustavnom sudu sa apelacijom protiv presude Okružnog suda broj 92 0 P 016875 11 Gž od 22. rujna 2011. godine, koja se odnosila na ista pitanja i odluke, kao i predmetna apelacija, o kojoj je donesena konačna i obvezujuća odluka Ustavnog suda broj AP-4342/11 od 12. veljače 2014. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP 2164/12

3. Milka Grbić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Grada, koju zastupa Borivoj Gak, odvjetnik iz Novog Grada, podnijela je 8. lipnja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 76 0 K 005846 12 Kvlz od 1. ožujka 2012. godine, Okružnog suda u Banja Luci broj 76 0 k 005846 11 Kž od 13. rujna 2011. godine i 76 0 K 005846 11 Kž i presude Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 K 005846 10 K od 26. travnja 2011. godine. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda, preinačenom presudom Okružnog suda, provooptužena apelantica i drugooptuženi D.G. su oglašeni krivim zbog krivičnog djela stvaranje opasnosti nepropisnim izvođenjem građevinskih radova iz čl 403 st.4. u vezi sa st 1. KZ RS i osuđeni apelantica na kaznu zatvora od tri mjeseca, a D.G. na kaznu zatvora od pet mjeseci. Apelantica i D.G. su protiv presude Okružnog suda podnijeli zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je odbijen osporenom presudom Vrhovnog suda uz obrazloženje da su svoje razloge za pobijanje pravosnažne presude Okružnog suda apelanti zasnovali na tvrdnjama o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a kako se činjenično stanje ne može revidirati ovim pravnim lijekom, to su zahtjevi za zaštitu zakonitosti odbijeni kao neosnovani.

4. Drugooptuženi u predmetnom postupku se prije podnošenja ove apelacije od strane apelantice, odnosno 5. lipnja 2012. godine, obratio Ustavnom sudu sa apelacijom koja se odnosila na ista pitanja i odluke o kojima je donesena konačna i obvezujuća odluka Ustavnog suda broj AP 2131/12 od 19. lipnja 2012. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP 514/13

5. Amer Coco (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Emira Coco iz Banja Luke, podnio je 5. veljače 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske - Odsjek Banjaluka u predmetu vraćanja u posjed stana i izvršenju Odluke Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica broj 701-100948-1/1 od 8. listopada 2002. godine.

6. Apelant je, prije podnošenja ove apelacije, 13. rujna 2007. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske - Odsjek Banjaluka u predmetu broj 05-050-02-02-2/00 i I-08-64/03. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2550/07 od 11. studenog 2009. godine, usvojio apelaciju apelanta i utvrdio povredu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Navedenom odlukom Ustavni sud je naložio Ministarstvu za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske - Odsjek Banjaluka da bez odgađanja okonča postupak u navedenom predmetu, dok je Vladi Republike Srpske naložio da apelantu isplati ukupan iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe RS – Odsjek Banja Luka je donijelo rješenje broj I-08-64/03 i 05-050-02-02-2/00 od 19. ožujka 2012. godine kojim je odbijen zahtjev apelanta za povrat predmetnog stana, a potom je Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe RS kao drugostupanjski organ, odlučujući po žalbi apelanta donijelo rješenje broj 18.05/2-R-72/12 od 13. lipnja 2012. godine kojim je žalba apelanta uvažena i rješenje od 19. ožujka 2012. godine poništeno. Nezadovoljan navedenim rješenjem, punomoćnik zainteresirane osobe je podnio tužbu protiv upravnog akta koju je Okružni sud u Banja Luci odbio kao neosnovanu presudom broj 11 0 U 010035 od 8. svibnja 2014. godine. Imajući u vidu činjenicu da apelant u predmetnoj apelaciji ponovo osporava dužinu trajanja upravnog postupka u kojemu je Ustavni sud već ranije utvrdio povredu apelantovog prava na suđenje u razumnom roku i naložio okončanje postupka, Ustavni sud smatra da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP 1164/13

7. G.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 19. ožujka 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj P-1231/01 od 1. veljače 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1647/04 od 11. svibnja 2005. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu broj P-1231/01 od 5. prosinca 2003. godine.

8. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije u dva navrata, odnosno 22. rujna 2008. godine i 12. svibnja 2010. godine podnosio apelacije Ustavnom sudu koje su se odnosile na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 28. travnja 2010. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-2869/08, kojom je apelaciju podnesenu 22. rujna 2008. godine odbacio zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine jer se tiče odlučivanja o dopustivosti vanrednog pravnog lijeka, u kojemu nije odlučivao o građanskim pravima i obvezama apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Također, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti AP-1731/10 od 14. veljače 2013. godine, odbacio apelaciju podnesenu 12. svibnja 2010. godine jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao u odluci broj AP- 2869/08. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud, smatra da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-1686/13

9. „Soko IPV“ d.d. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured „Sesar-Ćurić-Miletić“ Mostar, podnio je 19. travnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 022631 12 Rev od 25. prosinca 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 022631 12 Rsž od 6. lipnja 2012. godine i presude Općinskog suda Mostaru broj 58 0 Rs 022631 11 Rs 2 od 16. veljače 2012. godine.

10. Ustavni sud zapaža da je revizija apelanta protiv osporene drugostupanjske presude odbačena rješenjem Vrhovnog suda, kao nedozvoljena, te da je u konkretnom slučaju konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 022631 12 Rsž od 6. lipnja 2012. godine. Apelant je, prije podnošenja ove apelacije, 16. srpnja 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke o kojoj je donesena konačna i obvezujuća odluka Ustavnog suda broj AP-910/12 od 8. svibnja 2014. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-1748/13

11. Tanja Gašić i maloljetni Dario Gašić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Travnika, koje zastupa Zajednički odvjetnički ured „Sesar-Ćurić-Miletć“ iz Mostara, podnijeli su 22. travnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Travniku broj 51 0 P 017059 12 Rev od 13. prosinca 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 017059 12 Gž od 7. lipnja 2012. godine i presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 017059 08 P od 16. rujna 2011. godine.

12. Ustavni sud zapaža da je revizija apelanta protiv osporene drugostupanjske presude odbačena rješenjem Vrhovnog suda, kao nedozvoljena, te da je u konkretnom slučaju konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 51 0 P 017059 12 Gž od 7. lipnja 2012. godine. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije, 20. srpnja 2012. godine obratili se Ustavnom sudu sa apelacijom koja se odnosila na ista pitanja i odluke o kojoj je donesena konačna i obvezujuća odluka Ustavnog suda broj AP-962/12 od 10. travnja 2014. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-2437/13

13. Agencija za zaštitu imovine i osoba „Bodyguard Fileković“ Bihać (u daljnjem tekstu: apelantu) koju zastupa Hamdija Veladžić, odvjetnik iz Bihaća, podnijela je 3. lipnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog toga dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskom sudu u Sanskom Mostu u predmetu broj 22 0 Ip 006502 10 Ip.

14. Apelant je, prije podnošenja ove apelacije, 24. listopada 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu u predmetu broj 22 0 Ip 006502 10 Ip. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP- 3745/12 od 10. prosinca 2013. godine, usvojio apelaciju apelanta i utvrdio povredu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Navedenom odlukom Ustavni sud je naložio Općinskom sudu u Sanskom Mostu da bez odgađanja okonča postupak u navedenom predmetu. Imajući u vidu činjenicu da apelant u predmetnoj apelaciji ponovo osporava dužinu trajanja upravnog postupka u kojemu je Ustavni sud već ranije utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku i naložio okončanje postupka, Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud donio konačnu i obvezujuću odluku, te da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP-3260/13

15. Rasema Slomić i Mefahreta Slomić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Brčko Distrikta, koje zastupa Osman Mulahalilović, odvjetnik iz Brčko Distrikta, podnijele su 19. srpnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 114108 11 I od 11. srpnja 2012. godine, a koje je doneseno u postupku naplate njihovog potraživanja po osnovu «ratne štete».

16. Apelantice su, nakon podnošenja ove apelacije, 2. listopada 2013. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak Osnovnog suda u Banja Luci u predmetu broj 71 0 I 114108 11 I. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-4120/13 od 23. prosinca 2013. godine, između ostalog usvojio apelaciju apelantica i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije, kao i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Navedenu odluku Ustavni sud je dostavio Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud donio konačnu i obvezujuću odluku, te da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-4388/13

17. Milan Kunovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Zoran Kisin, odvjetnik iz Banja Luke, podnio je 25. listopada 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 078020 10 I od 16. travnja 2010. godine.

18. Apelant je, prije podnošenja ove apelacije, 3. svibnja 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 078020 10 I od 16. travnja 2010. godine. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1402/09 od 16. siječnja 2013. godine, između ostalog usvojio i apelaciju apelanta i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije, kao i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Navedenu odluku Ustavni sud je dostavio Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud donio konačnu i obvezujuću odluku, te da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-4757/13

19. Božana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Asseminija, Italija, podnijela je 15. studenog 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 054529 09 P, a koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 054529 13 Gž od 4. rujna 2014. godine.

20. Apelantica je, prije podnošenja ove apelacije, 27. prosinca 2010. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 054529 09 P. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP- 39/11 od 10. travnja 2013. godine, usvojio apelaciju apelantice i utvrdio povredu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Navedenom odlukom Ustavni sud je naložio Općinskom sudu u Mostaru da bez odgađanja okonča postupak u navedenom predmetu. Općinski sud je rješenjem broj 58 0 P 054529 09 P od 7. lipnja 2013. godine odbacio apelantičinu tužbu te je apelantica obvezana da tuženom P.M. naknadi troškove parničnog postupka. Nezadovoljna navedenim rješenjem apelantica je izjavila žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru koji je rješenjem broj 58 0 P 054529 13 Gž od 4. rujna 2014. godine, žalbu apelantice odbio kao neosnovanu, potvrdio prvostupanjsko rješenje i na taj način okončao predmetni parnični postupak. Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud donio konačnu i obvezujuću odluku, te da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-1501/14

21. Rade Grbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, odvjetnica iz Banja Luke, podnio je 4. travnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 102143 10 I od 16. studenog 2010. godine, a koje je doneseno u postupku naplate apelantovog potraživanja po osnovu «ratne štete».

22. Apelant je, prije podnošenja ove apelacije, 9. rujna 2011. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 102143 10 I od 16. studenog 2010. godine. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1402/09 od 16. siječnja 2013. godine, između ostalog usvojio i apelaciju apelanta i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije, kao i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Navedenu odluku Ustavni sud je dostavio Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud donio konačnu i obvezujuću odluku, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-2079/14

23. Mirza Lemeš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Wuppertala, SR Njemačka, podnio je 28. travnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 000221 13 Uvp 2 od 6. ožujka 2014. godine i rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 000221 10 U 2 od 23. travnja 2013. godine. U konkretnom slučaju presudom Vrhovnog suda od 6. ožujka 2014. godine odbijen je zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda u Mostaru od 23. travnja 2013. godine kojim je utvrđeno da već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari. Podnescima od 20. svibnja 2014. godine i 3. lipnja 2014. godine apelant je dopunio apelaciju.

24. Ustavni sud zapaža da je apelant prije podnošenja ove apelacije, 12. travnja 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, između ostalog i protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 23. travnja 2013. godine o kojoj je donesena konačna i obvezujuća odluka Ustavnog suda broj AP 1331/10 od 12. lipnja 2013. godine, a kojom je Ustavni sud odbacio se kao nedopuštena apelaciju podnesenu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 000221 10 U 2 od 23. aprila 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U obrazloženju navedene odluke je, između ostalog navedeno da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe, i da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima apelanta, niti mu je nametnuta bilo kakva obveza . Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija AP-1331/10 o kojoj je Ustavni sud 12. lipnja 2013. godine donio konačnu i obvezujuću odluku, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-2590/14

25. Omer Kraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 4. lipnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0- Rev-08-001765 od 8. prosinca 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08- 001135 od 3. studenog 2008. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj P-794/03 od 21. ožujka 2008. godine.

26. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 21. siječnja 2010. godine obratio se Ustavnom sudu sa apelacijom koja se odnosila na ista pitanja i odluke o kojima je donesena konačna i obvezujuća odluka Ustavnog suda broj AP 305/10 od 14. veljače 2013. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP-2591/14

27. „Arcelormital“ d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Momir Mirjanić, odvjetnik iz Gradiške, podnio je 4. lipnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11-0-U-005956-13 Uvp od 13. ožujka 2014. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 005956 11 U od 15. listopada 2012. godine.

28. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda RS od 13. ožujka 2014. godine kojim je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banja Luci od 15. listopada 2012. godine. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, podnio 10. prosinca 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci od 15. listopada 2012. godine, a Ustavni sud je na sjednici od 10. lipnja 2014. godine donio konačnu i obvezujuću odluku broj AP 812/12 kojom je apelantova apelacija odbačena kao prima faciae nedopuštena. Shodno navedenom, Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud donio konačnu i obvezujuću odluku, te da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Spajanje predmeta

29. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 659/12. Apelacioni navodi

30. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

31. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Članak 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

32. Ustavni sud zapaža da su apelanti ovim apelacijama ponovo osporili iste odluke redovnih sudova koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

33. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-659/12 (Ž. M. i G. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio